Venezia, Petak 15.06.2007

[wonderwall]

Trebao je to biti još jedan od onih dana iz snova nakon kojeg bi sa vama podijelio slike i filmiće ovdje, ali nije bio ni približno dan iz snova. Iako je sve krenulo super, postalo je noćna mora.

Dakle, pred 4-5 mjeseci kupih kartu za Heineken Jammin festival u Mestre, pokraj Venezie. Festival traje od 14-17. lipnja 2007 i na njemu nastupaju Smashing Pumpkins, Aerosmith, Iron Maiden, Incubus, Slayer i još mnogi bendovi + Pearl Jam, zbog kojeg sam jedino i odlučio ići na to.

I tako nakon par mjeseci čekanja, dođe i taj petak 15.06. i nakon neprospavane noći ujutro napokon krećemo za Veneziu. Tog dana (jučer) izvođači su bili redom -> My chemical romance, The Killers, Linkin Park te nakon svih tih jadnih teen bendova navečer napokon starci iz Seattlea, naravno Pearl Jam. A prije njih su publiku trebali zagrijati nekakve talijanske mlade rock snage. Tamo dolazimo oko 11 sati ujutro, ulaz u područje tog parka gdje se održava festival se otvorio već u 10 ujutro tako da već ima ljudi. Prolazimo jadnu provjeru i upadamo u područje samog parka, ogromna površina i na svakom kutu nekakve promocije, događaji, nagradne igre, štandovi itd. Odlučujemo se kako ćemo se zaputit prema glavnom stage-u i kampirat u prvim redovima da ne bi PJ gledali s udaljenosti od 500 metara. Ali jok, prvi redovi su ograđeni, a za pristup njima potrebno je imati posebnu narukvicu, ali njih je bilo u ograničenom broju i sve su planule odmah ujutro. Prvo razočaranje dana, vraćamo se među smrtnike iza te ograde, i nalazimo ok mjesta negdje po sredini pozornice(koja je btw bila najveća koju ja u životu vidjeh). Temperatura je negdje oko 30, sunce piči ko blesavo, nema ni metra hladovine, a ja kreten nisam uzeo nikakvu kapu nit sunčane naočale. Zato danas izgledam ko rak.

Voda se cijeni kao suho zlato, a bogami i prodaju je po 2 eura (0,5 lit)...Naoružavamo se vodom i čekamo, čekamo. U onom ograđenom dijelu vidim neke poznate face s prijašnjih koncerata, a među njima i frendicu pa oboje dolazimo do ograde i pričamo ko u zatvoru, svatko sa svoje strane ograde. Oni su imali sreće pa se pojavili dovoljno rano te pobrali svoje narukvice. Promatram klince od 14-15 godina u majicama na linkin park i my chemical romance, kako se preseravaju sa svojim narukvicama, a u sebi kipim od bijesa i vrućine te bi ih najradije svih rastrgao golim rukama samo da dođem do te narukvice ..Al jebiga.

Tako gubimo vrijeme do negdje 3 popodne za kada je zakazan početak svirke tih talijanskih grupa. Sunce piči mi ne roštiljamo, već sam lagano lud jer je dosta 3 sata čekanja. I tako kreću oni sa svirkom, neki čak i nisu loši, makar im nisam davao previše pažnje jer čekam isključivo Jam, ali u svakom slučaju bolje da netko svira. Svaka od te 3 predgrupe predgrupa Pearl Jama izvodi jedno 4-5 pjesama, negdje na sredini njihovih nastupa nam se i vrijeme smilovalo pa se mrvicu naoblačilo. I hvala Bogu, završile su i te predgrupe oko 17:00, čekaju se ovi poznatiji, a Pearl Jam je u planu zadnji oko 22:00..

Počinju padati prve kapljice kiše i dočekane su s odobravanjem publike, na pozornici se priprema sve za nastup idola današnjih EMO klinaca, My chemical romance trebaju započeti svoj nastup. Ali...

...počinje drama.

U 5 minuta se naoblačilo i počelo lijevat ko iz kabla popraćeno snažnim vjetrom, od čovjeka kojem je bilo vruće do pakla postajem sav smrznut jer sam se smočio do kože dok sam rekao keks. Ko za inat, nije bio dovoljan taj olujni vjetar i kiša nego počinje i tuča padat. Svoju glavu trpam nekim talijanskim klinkama pod kišobran, a po leđima padaju grumeni ledene kiše. Sve to traje nekakvih 10-ak minuta nakon čega prestaje i kiša i vjetar i sve. Svi mokri do kože, ali jebiga - čekamo nastavak svirke, nećemo plakat. Sve dok se nisu začule sirene policijskih i vozila hitne pomoći u daljini, okrećem glavu a u daljini imam šta za vidjet. Sve nosive konstrukcije na kojima su bili zvučnici i video oprema srušeni su na pod i polomljeni. Gledam hitnu pomoć u daljini, i pada mi na pamet da bi moglo bit ozlijeđenih. Redari u suradnji s policijom i carabinierima prazne onaj ograđeni dio, nakon čega i nas ostale tjeraju prema natrag. Od jednog od njih (rijetkog koji zna engleski) saznajemo da nas evakuiraju jer je pozornica prilično uništena i postoji realna mogućnost da se sve sruši na zemlju. Sva sreća nije bilo nikakvog stampeda, nego se 30-ak tisuća ljudi lagano povlači prema natrag. Totalno ne možeš vjerovat šta se događa oko tebe, pokušavamo saznat nešto više ali bezuspješno. Nitko ne zna ništa i svi govore da se mičemo prema izlazu iz parka. Dobivam sms od frendice da su oni svi iz prvih redova ok, i da ima dosta ozlijeđenih, te pita da li sam ja ok... Među nekim talijanima se šuška da navodno ima i mrtvih, ali ne želim vjerovati u to. Tjeraju nas dalje prema izlazu, nitko od organizatora, policije i ostalih zaduženih i dalje ne zna ništa, nabijem ih na onu stvar gamad jedna nepripremljena. Izlazimo van iz parka zajedno sa većinom ljudi i pokušavamo saznat nešto više o svemu, ali svi barataju isključivo s glasinama.

Mokri ko miševi odlazimo do auta na presvlačenje i namjeravamo se vratiti jer je u međuvremenu ponovno izašlo sunce i skroz se razvedrilo, u meni još uvijek tinja nada da ću vidjet PJ, ali sam ipak skeptičan.

Službena informacije govore da je koncert otkazan zbog nemogućnosti održavanja istog, mrtvih nema, 30-ak ljudi je zatražilo pomoć liječnika a negdje 15-ak ih je zadržano u bolnici. Van kruga tog parka vjetar je rušio stabla na cestu te je promet u Mestre totalno blokiran. Presvlačimo se u autu na parkingu, i onda saznajemo da je koncert otkazan, sa parkinga ljudi izlaze mic po mic, svi su živčani, a promet je blokiran. Čekamo u autu dok se gužva ne smanji, opet počela neka kišica u međuvremenu, totalna nevjerica čemu smo prisustvovali...

I krećemo doma oko 8, u Rijeku stižemo oko ponoći. Još ne mogu vjerovat di sam jučer bio.

Najvažnije je da nema teže stradalih, tužan sam jer je 10 minuta nevere uništilo apsolutno sve, sad saznao i priopćenje da nastavak festivala danas i sutra nije moguće održati, tako da je sve otkazano. Kakva-takva utjeha je što sam bio na PJ-u 3 dana ranije u Munchenu, ali jebeš takvu utjehu...


Za kraj evo vijesti s reutersa, jedna galerija slika iz Repubblice te par mojih slika i 2 yt videa...

Venice whirlwind injures 25, blows out Pearl Jam gig | Entertainment | Reuters
Jammin' Festival, le foto dopo la tromba d'aria - Galleria - Repubblica.it




na slikama redom - karta nesuđenog koncerta, pozornica, i 2 improv slike. One nosive konstrukcije su završile na zemlji, možete to pogledat na yt linkovima i gornjoj galeriji..

[slay]

zanimljiv txt jbg, šteta što je tako ispalo..

[Wamp]

Pravi autor: wonderwall

a po leđima padaju grumeni ledene kiše.

A joj.....

[Fearless Mastermind]

Zanimljivo!

[Servant]

Damn, baš mi je žao.... Trebao si na Dream Theater ić...

[wonderwall]

u ponedjeljak valjda počinje vraćanje novaca za ulaznice.

[Lovel]

budi sretan ako mlečani ne naplate led

[daidza]

Lovel

Baš mi je žao što nije bilo koncerta, ali turneja je u zamahu, već ćeš to nadoknaditi

[Le frog]

Jedno iskustvo više.

[teica]

Potpuno te razumjem...

Jučer čitam ovaj tvoj tekst i mislim si "Jadan, jadan... ja bi poludila" i kaj mi se desi navečer? Odem na koncert (od Thompsona) i apsolutno ISTA scena. Kiša lije kao da nikad nije padala, 40 000 ljudi pokislo ko miševi, svi jure na sve strane, lokve vode na cesti, grmi... Nema šanse da izađe na stage.

I eto... pokupila se doma. Još sam sretna kaj sam zdrava, jer sam do gole kože bila mokra. Koncert je večeras i to je upad fraj, pa tko nema ulaznicu, a u Zg-u je slobodno neka dođe. Žali bože para. Ajde sva sreća da sam ja dobila karte, da sam ih morala kupovati i ovo da se desi popizdila bi

Slikala sam, ali su fotke ispale katastrofa zbog kiše. Mutno. Eto, valjda večeras budemo veće sreće.