U Hrvatskoj nažalost još uvijek traje Drugi svjetski rat, proganjaju se mrtvi, ne procesuiraju živi ratni zločinci, fraza, "zločin je zločin", očito ostaje samo fraza.

Srećom danas svatko normalan zna pravu narav ustaškog režima,iako potencijalni stvarni prodavači magle stalno Hrvatskoj nameću stigmu krivnje, međutim, prirodu komunističkog režima i razmjere zločina Titove soldateske ne poznajemo dovoljno, što zbog nedostatka političke volje, što zbog činjenice da su mnogi nakon uspostave demokratske Hrvatske jednostavno doživjeli masovna preobraćenja, od boljševika do Katolika.

''Što ćemo nakon svih ovih streljanja?''

Najveći režimski poslušnici, ideolozi komunizma, svjedoci montiranih procesa, režimski novinari preko noći postadoše bezrezervni zagovarači Europsku unije,iako su do prije trideset godina ti isti bili spremni lansirati balističke projektile na sam spomen NATO pakta. Takvu jednu situaciju u grotesknom, hrvatskom, pretdemokratskom društvu najbolje je opjevao beskrupulozni borac protiv " nadirućeg fašizma ",odlazeći predsjednik Stjepan Mesić. Inače, Mesić nije imao što izgubiti, ionako je on dva puta pobijedio u Drugom svjetskom ratu, mada je u ta oba navrata zapravo Hrvatska izgubila.

Dakle, fašistički zločinci odavno su procesuirani, višestruko suđeni te nanovo osuđeni i nakon suđenja, stigma njihovih zločina prati ih i pratiti će ih, s pravom, dok Hrvatske bude kao demokratske države. Međutim, što je sa komunističkim zločincima? Što je s ubojicama za koje postoje nepobitni dokazi da su zločinci? Što je s onima koji su svoje " umijeće " dokazali diljem bivše Jugoslavije, od Dubrovnika na jugu, Slovenije na zapadu pa sve do Makedonije, Srbije, Bosne i Hercegovine?

Jedan od takvih zločinaca narodni je heroj iz Dalmacije, Ante Jurjević Baja, otac saborskog zastupnika SDP-a, splitskog tribuna, Marina Baje Jurjevića, koji je još 1991. godine sa skupinom istomišljenika grmio o Vardaru i Triglavu dok se nad Hrvatskom nadvila srmtna prijetnja velikosrpske politike.

Izvor: link