šta reći o Kubi, jedna od najlepših država na svetu.
Nisam nikad bio, voleo bi da odem.Koliko znam mi smo još uvek prijateljske zemlje.Šta kubanci misle o amerikancima, jesi li pričo sa njima o tome i kakvo imaju danas mišljenje o nama.
Raspravljate o temi KUBA!!! u Dijaspora forumu, dio Društvo foruma; Upravo sam bio tamo! Najjača zemlja na svijetu! Sve im je do jaja vrijeme,cure,arhitektura(kakva je takva je) mentalitet,muzika. U životu ...
šta reći o Kubi, jedna od najlepših država na svetu.
Nisam nikad bio, voleo bi da odem.Koliko znam mi smo još uvek prijateljske zemlje.Šta kubanci misle o amerikancima, jesi li pričo sa njima o tome i kakvo imaju danas mišljenje o nama.
Ljubavnica je ultra mega ribetina koju nekim čudom muškarci nikad ne biraju za ženu. Žena im je u većini slučajeva čista suprotnost, pa onda šta će moraju da nadoknade.
Za crnu goru ne znaju, za srbiju znaju, više se razumeju u SCG.
Za hrvatsku i bosnu ih nisam pitao ali zato o Jugolsaviji mogu 5 dana da ti pričaju.
Ali SCG obožavaju jer su nas amerikanci bombardovali.
Cula sam.. kod njih ima plesa 0-24... ljubavi, ritma..
Hrana... egzotika...
jednog dana... ako bog da : IDEM!
Kakvo je stanje sa lovom tamo '? Koliko si dnevno trošio?
Baci koju slikicu..mora da imaš..
Zadnji Uredio avelana : 27-10-08 u 20:08
Mnogo je skupo kod njih!
Oni imaju konvertabilni pezos i obični.
Konvertabilni je za tursite i vredi oko 75% više od njihovog.
Plata mjesečna im je 10 običnih pezosa, a ja sam jednom konobaru dao 80 konvertabilnih što je njemu kao plata u naredne 4 godine.
A za slike teško mogu da vam pomognem jer su mi u grčkoj maznuli aparat tako da većinu slika samo u albumu imam.
Evo jednog dobrog primera kako se zivi ovde,a kako u Juznoj Americi.Prebacicu ovde tekt od jednog coveka sa drugog foruma.Tekst govori o tome kako jedna juzno amerikanka vidi evropu.Primeri koje ona navodi se odnose pre svega na Zapadnu Evropu.
Kada smo razgovarali, imala je 24 godine (krajem 2005.). Devojka je pola indijanka, a po četvrtinu ima bele i crne krvi. Iz srednje siromašne porodice je i nije imala para da se više školuje, ali puno čita i neverovatno je inteligentna. Rođena je i živela je u Natalu, koji je na severu Brazila. Nikada ranije nije putovala van Brazila, a na primer bila je samo jednom u Sao Paolu i Rio de Žaneiru.
U Evropi je provela 6 meseci i obišla je Rim, Milano, Napulj, Firencu, Bolonju, Veneciju, Veronu, Rimini, Lugano, Atinu, Monte Karlo, Nicu, Kan, Pariz, Strazbur i Beograd. Njene priče o Evropi se pre svega odnose na Zapadnu Evropu.
Video sam se sa njom pred povratak u Brazil. Pitao sam je kako joj izgleda Evropa posle 6 meseci . Evo od prilike kako mi je odgovorila :
"Razočarana sam Evropom. Potpuno je drugačije od onoga što sam zamišljala. Vlada potpuno odsustvo duha, ljudi su robotizovani, život nema nikakav smisao. Evropa je kolevka kulture . Očekivala sam da su ljudi načitani, da sa njima možeš da vodiš dugotrajne pametne konverzacije, da možeš da čuješ nove i drugačije poglede na svet, da naučiš nešto novo. Umesto toga naišla sam na veliku prazninu, na ljude koji žure , koji nemaju svoje mišljenje...U Evropi se sve svodi na materijalno. Evropa je napredna po tehnologiji. Na primer u nekim malim ulicama centra grada postavljeni su električni stubovi da kroz njih ne može da se prođe, a da ih spuste mogu samo oni koji žive tamo i to uz pomoć daljinskih upravljača. To je sve bez veze , jer su ljudi ti koji čine svet , a u Evropi većina ljudi mi izgledaju kao film bez fabule. "
Pitao sam je da mi da neki primer kako to izgleda u Brazilu, a kako u Evropi da mogu da uporedim.
" Evropljani jure za formom i u svom trčanju gube suštinu. Evo na primer jedan večernji izlazak kako izgleda u Evropi, a kako u Brazilu. Počinje se sa restoranom. U Evropi se pažljivo bira elegantan restoran, sa skupocenim enterijerom. Mnogo se vodi računa kakva je posluga, stolovi, tanjiri,... Kada imaš neki poseban zahtev oko jela , prvo ne možeš da objasniš šta hoćeš, jer su gosti , kao i kelneri navikli da može da se posluži samo ono kako tačno piše u jelovniku. Nema mesta za kreativnost. Na kraju u velikom i prelepom tanjiru, dobiješ malu porcijicu neke kombinacije hemije i hrane, koju ti na kraju papreno naplate. Sve si dobio, samo nisi dobro jeo. U Brazilu je drugačije. Restorani su skromni. Jeftini stolovi, rasklimatane stolice,...ali se osećaš kao da si došao kod familije na ručak. Na kraju, hrana je jeftina, ukusna i prirodna, što i jeste suština jednog obroka.
Posle restorana, odlazi se u neki kafić. Ponovo ista priča. Enterijer raskošan, ljudi u skupocenoj garderobi koji se međusobno odmeravaju. U suštini se ništa ne dešava. Obično dosađivanje. Kod nas se svi skupljaju oko kioska na plaži, skromno su obučeni i tamo se druže. Stojećki piju, ali je atmosfera 100 puta bolja. Nema nikakve barijere između ljudi, svi se smeju i međusobno komuniciraju kao da se poznaju još od detinjstva. Zašto ljudi u Evropi toliko razbacuju para na garderobu ? Pa zar nije važnije šta je u njoj ?
Na kraju DISKOTEKA. To mi je najsmešnije od svega. Za svoje pare čekaš u redu, a onda može da se desi i da te ne puste unutra, ako nisi obučen po dres kodu. U diskotekama opet skupoceni enterijer, ozvučenje,..Izmišljaju neke Didžejeve , kao da je onda bolja atmosfera. Na podijumu igraju igračice i igrači, voditelji nešto pričaju da bude smešno i zanimljivije, puštaju konfete, penu, šta sve ne rade da zabave ljude. To mi je mnogo žalosno i najbolji je pokazatelj koliko su ljudi u Evropi izgubljeni i ne znaju šta će sa sobom. Kod nas niko ne bi registrovao te igrače. Pa ljudi su došli da igraju, da se zezaju, da se upoznaju, a ne da gledaju neku jeftinu predstavu. Naši enterijeri su obični prostori ispod pruća, ali u njima se oseća život, ljudi se vesele i provode. Gledala sam po raznim diskotekama u Evropi, koliko se slabo uspostavlja kontakt između muškaraca i žena. Zatvoreni su u svoj svet i kao da se plaše jedni drugih. Kod nas su ti kontakti nešto najprirodnije.
Najsmešniji su mi separei u diskotekama i ekrani sa spotovima. U Brazilu većina mesta za izlazak nema stolice, a ljudi koji gledaju u tv ekrane su stariji ljudi koji slabo izlaze iz kuće. Valjda u diskoteci mi kao gosti treba da budemo akteri dešavanja, a ne posmatrači, zar ne ? "
Veče kada smo razgovarali, na televiziji je bio neki dobrotvorni koncert. Odjednom se zacenila od smeha i pitam je šta se dešava.
"Pogledaj ove loše glumce i ovo licemerije, molim te . Pogledaj ove pevače kako izigravaju humaniste. Žive u blagostanju, a njihove države su poharale Afriku. Odvojili su nekoliko sati kako bi sakupili neke mrvice za gladnu decu u Africi. Još će iz svega da profitiraju, jer će im porasti publicitet pošto su učestvovali na humanitarnom koncertu. Vidi samo kako su se presamitili drogirani zlotvori, pa onoliko koliko svaki od njih potroši dnevno za kokain , jedno dete u Africi može da živi godinu dana. Ne mogu oni da razumeju to jer nemaju dušu."
Mnogo je nerviralo što ljudi u Evropi stoje na semaforu kada je crveno svetlo, a nigde automobila na vidiku.
"Semafor je postavljen da bi se napravio red. Ako nema automobila, logično je da pređeš ulicu. Zamisli koje je nepotrebno gubljenje vremena čekati da se upali zeleno svetlo, a nema nigde automobila ? Mnogo su vas robotizovali, kao da nemate mozak da njime razmišljate!"
I jaaaaaaaaaaaaaaaaa..... i jaaaaaaaaaaaaaaaaa...
I to prije nego što Castro odapne.
Kad se nađemo u nekoj konkretnoj situaciji prvo iznenadimo sami sebe jer postupimo apsolutno suprotno od nekih svojih uvjerenja i iznenadimo druge jer su oni jako hrabri kad se ne radi o njima.
idem i jaaa
ne ti ne
idem i jaaa
ne ti ne
a zašto ne?
zato jer ne
Kmeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeeee