Hrvati su namćori?

[anthlon]

Mislite li da je ova teza točna?
Jesmo li doista nezadovoljni i neraspoloženi kad za to i nemamo razloga?
Jesu li naši susjedi optimističniji od nas?

Dobio sam na mail ovaj tekst pa me sada zanima što vi mislite.
Trebamo i možemo li se promijeniti?
Ili se ipak radi samo o lošem stereotipu?

Tekst je malo duži ali je zanimljiv i čitljiv, ne bojte ga se .

ZAŠTO SU HRVATI TAKVI NAMĆORI?

Pitao me jednom prilikom prijatelj u jednoj beogradskoj kafani: zašto su Hrvati takvi.
Kakvi? - pitao sam se ne znajući na kakvu takvost Hrvata točno misli.

Imaju li Hrvati najlepše i najmodernije autoputeve?, odgovorio je protupitanjem. Imaju. Imaju li unutrašnji avionski saobraćaj?
Nisam, eto, nikad razmišljao o tome da u Srbiji nema domaćih letova. Da li su im plate dva do četiri puta veće od svih ostalih u regionu? Jesu. Jesu li jedini na belom šengenskom režimu i šeću po Evropi bez viza? Jesu. Da li su praktički na pragu Evropske Unije? Jesu. Da li im je državna televizija u odnosu na ostale u regionu, hm, televizija u boji? Jest.

Da li su bili treći na svetu u fudbalu?, nastavlja prijatelj. Jesu. Da li su svetski prvaci u rukometu, vaterpolu i tenisu? Jesu. Imaju li Blanku, Janicu i Gorana Ivaniševića? Imaju. Imaju li najlepše more i najlepša ostrva u Evropi? Jebiga, imaju. Da li su pobedili u ratu? Jesu, rekoh, ubedljivo. Da li su nakon hiljadu godina dobili državu? Jesu. Da li su se jednom zauvek rešili Srba i Jugoslavije? Jesu.

Pa što su onda tako nadrkani? - poentira na kraju prijatelj iskreno nemoćan pred vlastitom spoznajom. Što su takvi namćori?

Moj beogradski prijatelj nije usamljen u takvoj percepciji Hrvata. Tezu o nadrkanim Hrvatima čuo sam u skitanjima Balkanom više puta, svaki put bez primisli, s iskrenom i dobrohotnom zavišću, i jednako iskrenim i dobrohotnim čuđenjem. Da smo mi pobijedili u ratu, objašnjavaju mi Srbi, da imamo bilo kakvo more, a kamoli najljepše, da imamo takvu državu, klimu, ceste, aerodrome, plaće, standard, televiziju, bijeli Schengen, Davis cup i broncu s Mundijala, bili bismo glavne lole u regiji. Lebdjeli bismo pola metra iznad zemlje, plaćali ture Hrvatima, naručivali im pjesme i tješili ih kako, eto, nije ni njima sve crno. Imaju, na primjer, Severinu i Olivera Dragojevića.

Hrvatima, međutim, ništa od toga ne može popraviti historijsko loše raspoloženje. Potvrdilo je to ovih dana i Gallupovo istraživanje, po kojemu su Hrvati uvjerljivo najnezadovoljniji narod u regiji.

Ništa njima, čini mi se, nije po volji: iako imaju uvjerljivo najviše plaće, standard i BDP, gotovo šezdeset posto Hrvata - podjednako uvjerljivo najviše - nije zadovoljno svojim životnim standardom. I Albanci, o čijem standardu Hrvati dan-danas pričaju viceve, i Bošnjaci, kozmički najebao narod, zadovoljniji su od Hrvata. Imamo najmanje povjerenja u Vladu, najmanje nas vjeruje da država ide u dobrom pravcu, i najviše nas misli da bismo u inozemstvu živjeli bolje.

Hrvati tako otprilike točno odgovaraju znanstvenoj definiciji namćora, vječno mrzovoljne osobe koja do podne ne voli sebe, a od podne cijeli svijet. Do podne, eto, turobni i bezvoljni Hrvati rogoboreći odgovaraju na pitanja Gallupovih istraživača o vlastitom životu, a od podne, na pitanja od drugima, kolutaju očima, prave prezirne grimase i zaokružuju "ne": Hrvati ne vole Slovence; četvrtina Hrvata ne bi u obitelj primila osobu druge rase ili vjere; šezdeset posto Hrvata ne bi kupilo srpski proizvod; gotovo polovica Dalmatinaca ne voli strance; Hrvatima su jedan put najneomiljeniji susjedi Srbi, pa Slovenci, drugi put Slovenci, pa Srbi; šezdeset posto Hrvata ne bi u Europsku Uniju; dvije trećine Hrvata ne bi na Balkan.

Ono što ne pokazuju ankete vidi se od prilike do prilike u svakodnevnom životu, u gostionicama, na forumima i nogometnim stadionima. Dok su nas mediji, recimo, uvjeravali da su Hrvati u kvalifikacijama za odlazak na Svjetsko prvenstvo navijali za Bosnu i Hercegovinu, u Vinkovcima su navijači izvjesili golemi transparent "Obrigado Portugal!" - naslađujući se zadahu crknute krave s druge obale Save.

Od podne Hrvati ne vole Bosance, jer su im se popeli na vrh glave svojom alibi pozom ratne žrtve koju nitko ne voli, i koji su sami krivi za sve što im se dogodilo, ne vole Engleze jer su nas izdali na Bleiburgu i gurnuli u Jugoslaviju, ne vole Albance jer su primitivni plemenski mafijaši, ne vole Srbe jer su antieuropski samozadovoljni Balkanci, ne vole Slovence jer su bijedni austrijski prirepci koji ne žele Hrvate u Europskoj Uniji, ne vole Rome jer su lijeni lopovi koji ništa ne rade i sviraju kurcu, ne vole Čehe jer u naše jeftine zimmer-frei bunkere dolaze sa svojim wc-papirom i mineralnom vodom.

Svi u regiji nekoga nekako vole, makar i kriomice, Albanci vole Hrvate, Srbi i Crnogorci vole Dalmatince, Makedonci i Slovenci vole Srbe, svi oni vole blesave Bosance, blesavi Bosanci vole sve, samo Hrvati ne vole nikoga, ni druge ni sebe. Nisu pritom imali baš najtegobniju povijest, Bosanci su ipak najebali malo više, Srbi su u prošlom vijeku najprije izgubili pola muškog stanovništva, a onda četiri rata zaredom. Makedoncima se država klima i trese kao Indonezija, Albanija ima četiri puta manji bruto-društveni proizvod, pa ipak se od svih jedino Hrvati ne znaju opustiti i nasmijati.

Hrvati ne vole nikoga jer ih nitko ne voli, ne vole sami sebe jer nikoga ne vole, ne vole nikoga i ništa, oni jednostavno ne vole.
Napravite mali, neznanstveni ali poučni eksperiment: ukucajte u Google fraze "Hrvati vole" i "Hrvati ne vole". Za sintagmu "Hrvati vole" pretraživač će vam na internetu pronaći 5800 primjera, dok će vam za "Hrvati ne vole" izbaciti čak 24500 stranica: Hrvati tako ne vole prati zube, čitati novine, raditi od kuće, putovati na kredit i saditi kupus, ne vole volontirati, plaćati zdravstvo, javno prosvjedovati, podmirivati obaveze i koristiti kondome, ne vole web-standarde, peticije, inovacije, rizik, školu, ribu, buku, šećer, promjene i avanture, ne vole ateiste, motoriste, šefove, homoseksualce i Hercegovce, ne vole zakon i red, autokampove, domaći film, ekstravagantna odijela, polovne automobile, sado-mazo seks, odmor na svjetionicima, maslinovo ulje, talijansko pjevanje i Nikolu Karabatića, ne vole uspješne, ali ni siromašne, a iz nekog razloga, ubijte me ako sad znam zašto, ne vole ni grad Birmingham.

Ima li, dođavola, išta što Hrvati vole? Ima.

Vole biti nezadovoljni i grintavi: iako po Gallupovu istraživanju gotovo sedamdeset posto Hrvata misli da bi bolje živjeli negdje drugdje, po istoj anketi samo desetina bi zaista emigrirala kad bi imala priliku.

Zašto su, dakle, Hrvati takvi namćori? - pitaju moji beogradski prijatelji.

Nije to istina, odgovaram ja. To samo tako izgleda.
Hrvati, naime, ne vole novinske ankete i internetske upitnike.
Ni istraživanja javnog mnijenja.
Ne vole kad ih se išta pita.
I ne vole Gallupov institut.
Ni grad Birmingham.

[pharaoh]

mislim da Hrvati ne voe ovakve tekstove, mislim koji govore kavi su

[Moneypenny]

zanimljiv tekst, nisam se osobno prepoznala u njemu, al nešto valjda ima u tom istraživanju. vragćegaznat zašto nam je čaša napola prazna, a ne puna. razlozi možda leže u određenoj izopačensoti i nemoralnosti društva, obrnutim vrijednostima, lažnim vrijednostima i socijalnoj nepravdi.

[teica]

Živa istina

[dark_zg]

Pa iskreno, ima elemenata za prepoznat se u gornjem tekstu!!

Inače mislim da generaliziranje i etiketiranje i nije baš nešto osobito dobro i da nikad ne može dati pravu sliku!!

A sad, možda podosta nas i jesu gunđala i pesimisti, a to je vjerovatno posljedica prevelikih očekivanja i brzih prizemljivanja nakon početnih neuspijeha!!

[_tea_]

Zanimljiv tekst...i na žalost tako bolno istinit...

vječno nezadovoljni...

i zanimljivo je da je uvijek netko drugi kriv.
Najviše u toj priči me naljuti kada na izborima kažu - ne idem glasati...nemam za koga...ovaj je lopov...onaj je nesposoban...kod onog mi se ne sviđa boja očiju...ona je ovakva ili onakva... bez volje i želje potrošiti vrijeme na odabir nama najbolje varijante, lakše je ne izaći...




a mi vječno u problemu i svađi s nekim, trošimo vrijeme i čekamo...naravno da netko drugi primi nas za ruku i vodi


takav potencijal neiskorišten...Bogu za plakati...


ovakvi tekstovi me bace u depru jer ne vidim u budućnosti promjenu

[Savana]

Odličan tekst. Da se sad ne vraćamo u prošlost ali evo i danas važi isto. Hrvati jesu namćori. Ali očito je da su i drugi koji nisu bili, danas manje više postali namćori.
Razlog je vrlo jednostavan. Danas kada smo manje više svi na svome sva očekivanja su zapravo izneverena. Narod je platio cenu ali za uzvrat nije dobio adekvatnu nagradu. . Namćorluk je posledica svega. Svakom je savršeno jasno da je Hrvatska potencijalno vrlo bogata zemlja. Problem je što voz stoji i što samo odabrani pojedinci još uvek tovare vagone. Kad voz bude krenuo možda i Hrvati budu manji namćori.

[latoa]

ovo je klasičan primjer proporcionalnosti napretka i nezadovoljstva

[dorina]

Balašević je to tako dobro opjevao i prije ovog teksta.

Namćor

Ne volem nikog, lutko tak'a mi je narav kao odžak
Star i garav
Puno dima je kroz mene prošlo
Ne volem Ujne, strine, šogore, komšiluk nataknem ih
Na čiviluk
Od nji' ništa dobro nije došlo
Ne volem semenkare Cigane trubače Burek Ulične
Pišače
Nek' mi moju lepu varoš vrate
Ne volem džipadžije dizel butikaše restoteke
Tamburaše
Svaku pesmu bar za strofu skrate
Mater im

Al' tebe volem, to je fakat
Ti si mi ljubav jedina
Prodaću onu našu kućerdu "na lakat"
Pa nek' je stoput dedina
Da kupim četir' konja besna
Da ih u oblak upregnem
Pa s tobom, 'di nas niko ne zna, uteknem

Jao, ne volem Kad mi gaće uđu di već uđu te što brinu
Brigu tuđu
Košticu u štrudli od višanja
Ne volem zatucane gratis kravataše hipohondre
Što se plaše
Da dobiju rak od razmišljanja
Ne volem krvoločne pse i gospodare nađubrene trotoare
Maskirne kad navale na pendžer
Ne volem on lopuže sto voze tuđa kola znaju azbuku do
Pola
Miču usnama dok sriču pejdžer
(nji` se malko gadim, pravo da ti kažem)

Al' tebe volem, to je fakat
Ti si mi ljubav jedina
Prodaću onu našu kućerdu na lakat
Pa nek' je stoput dedina
Da kupim čamac na dva vesla
I onaj šešir rogozan
Pa tebe, 'di nas niko ne zna, odvozam

Ne volem šizove i nervne bolesnike pre ih pustali za
Vikend
Sad ih puste pravo pred kamere
Ne volem sve te lezibejke, da prostite proročice
Travestite
Nek' mi gospon-dame ne zamere
Ne volem teget girtlu na teget mantilu šestu ličku
Sedmu silu
Opa-cupa preko okučana
Ne volem Izbore televizor plakate dosta, ako boga
Znate
Ludnica je kanda otključana širom ostala
(provert'e, molim vas?)

Al' tebe volem, to je fakat
Ti si mi ljubav jedina
Prodaću onu našu kućerdu na lakat
Pa nek' je stoput dedina
Da kupim adicu od peska
Na njoj šumarak nakrivljen
Da tebe, 'di nas niko ne zna, sakrijem

Ne volem uzdržane trezvene pa džoging takve
Najpre trefi šloging
Al' ni krkanje mi nije blisko
Ne volem
Što odasvud samo čuješ daj mi! Il' se prosi il'
Se zajmi
Jebo te, ja nikad nisam isko?
Ne volem štreberčine večne odlikaše crne rolke i
Sektaše
Ne padam na tibet Ili burmu
Ne volem škrtariju intelektuatce koji važno vrte
Palce kupiš ih za špricer i kavurmu
(koju ja lično ne volem)

Al' tebe volem to je fakat
Ti si mi ljubav jedina
Prodaću onu našu kućerdu na lakat
Pa nek' je stoput dedina
Napuklo srce na dve pole
Ljubav je teret pregolem
Baš ni to što tol'ko volem
Ne volem

[ševa]

mislim da Hrvati ne voe ovakve tekstove, mislim koji govore kavi su

iako se slažem s pharaohom tj. ne znam za hrvate generalno, ali barem ja ne volim nasilno stvaranje stereotipa o hrvatima. ipak, moram se dijelom složiti s ovim tekstom borisa dežulovića, ima nešto u tome. ne paše mi uvijek njegov stil i teze, ali ovome sam se ipak slatko nasmijao, jer neke stvari valja prihvatiti, a ponekad i šalu na vlastiti račun, zar ne?