Rodu o jeziku

[Scorpy]

Kako ne bih morao odgovarati na PM-ove - nije da mi je teško, ali ovako pitanja i odgovori stoje na uvid svima pa ne moram stoput pisati isto - otvaram temu o hrvatskom standardnom jeziku. "Standardni" znači normirani, propisan gramatikom i pravopisom, i nije isto što i "književni", koji označava svaki zapisani jezik. Zato je u kroatističkoj znanosti termin promijenjen, preciznosti radi. Znači, Šenoin jezik (ili Matošev, Krležin itd.) jest književni, ali nije standardni, zbog mnogih mijena. Standardnim jezikom služimo se u javnoj komunikaciji, slušamo ga na radiju i televiziji i čitamo u novinama - a učimo dakako u školi. To je umjetni jezik kojim zapravo nitko ne govori (svi se služimo njegovom razgovornom inačicom koja uključuje sleng u manjoj ili većoj mjeri) - ali svi ga trebaju svladati baš zbog te više razine, odnosno zajedničke komunikacije. Jer standardni jezik svim govornicima hrvatskoga omogućuje i daje osnovu potrebnu za razumijevanje.

Pitajte dakle sve što vas zanima i muči, nastojat ću vam odgovoriti, ali temu ću osim za dijalog iskoristiti i za monološke postove o današnjim jezičnim problemima.

Za početak, o sportu i športu, to su me zadnje pitali. Što je pravilno? Najkraće - i jedno i drugo.

Sport je posuđen iz engleskoga, jezika u kojem je i nastao. Poslije nam je došla i germanizirana inačica "šport". Premda, riječ vuče korijene iz starofrancuskog "desport", što je značilo razonodu. U engleskome je jeziku u obliku "sport" još iz Shakespeareova doba. Pisac je često rabio frazu "in sport". U izvornome je značenju ona značila "s podsmijehom" ili denotativno "u šali".

Što se starofrancuskoga tiče, riječ je mogla biti primljena i iz latinskog, gdje bi bila izvedenica glagola "porto, portare", što znači "nositi". Budući da glagol "desporter" u stfr. znači "igrati, podnijeti, nositi", ali i "zabaviti, uveseljavati" a glagol "asporto" nositi sa sobom, očita je veza.

Mislim da nema smisla ponovo posuđivati već posuđeni leksem - jer pišemo aktualan, kako je u izvornom latinskom, a ne aktuelan - kako smo riječ preuzeli iz francuskoga; ofenziva (opet latinski), a ne ofanziva (kako je u francuskom) - pa sustavnosti radi pišem i govorim "sport", jer prednost dajem izvornom obliku. A sport se u inačici "sport" pojavio i prije fonetiziranoga germanizma. Jer su Nijemci svoj "der Sport", logično, dobili kasnije budući da su današnje značenje toj riječi dali Englezi pa se može smatrati njihovom.

No i "šport" je hrvatska tradicija, što vidimo u imenima starih klubova (npr. Hrvatski akademski športski klub, HAŠK). Zato imamo Ministarstvo prosvjete i športa, i bez obzira za koju se inačicu odlučili, to ime ne smijete mijenjati. Izgleda doduše nedosljedno kada u istoj rečenici upotrijebite i sport i šport, ali takva su pravila. I valja ih poštovati.

Eto, toliko za prvi put.

[Scorpy]

A dok ne objavim štogod novo, stavit ću dvije poveznice kao pomoć jezikoljupcima. Riječ je o blogu u dva dijela koji sam pisao na dvjema različitim domenama. Sa servisa na servis morao sam se preseliti iz tehničkih razloga, a više ga ne vodim jer mi je nakon nekoliko godina i tisuća postova i pisama dojadilo glumiti filantropa. Umorio me internet, jednostavno. Draže mi je jezične vještine demonstrirati uživo.

Dakle, Jezični savjetnik 1.

I Jezični savjetnik 2.

Tekstovi se nižu kronološki, ali od novijih prema starijima, dakle obrnuto od foruma. Na blogovima je tako, uvijek je na vrhu posljednji zapis.

Budu li vam trebala podrobnija objašnjenja, nemojte komentirati ondje nego ovdje jer onamo, rekoh, već neko vrijeme ne zalazim.

[Scorpy]

Česta je i raširena zabluda da Hrvati govore isključivo tisuća a Srbi hiljada. Pa se međusobno u nas ljudi ispravljaju i prepiru što je "pravilnije". Kada su svojedobno Krležu upitali zašto govori i hiljada i tisuća, odgovorio je: "Zar postoji i treća riječ?" - pa ću je, eto, i spomenuti.

Hiljada je grecizam, a ne srbizam; tisuća pak staroslavenska riječ (tysǫĉa, tysǫĉi) a jezer pak kajkavizirani hungarizam (ezer). I jezer i jezero i jezerača izražavaju isto, tisuću. Fran Krsto Frankopan ima negdje formulaciju o "jezerov i trista" vojnika koje vodi na Turke. Dakle, 1300 boraca.

Dakle, hiljadu rabe i Hrvati, i dio je hrvatskoga standardnog jezika. Ne postoji pravilo po kojem bi se hiljada sustavno trebala zamjenjivati tisućom. Možemo govoriti o težnji za jezičnom čistoćom (pejorativno: o purizmu), ali to nema veze s pravopisom, gramatikom, rječnicima ili književnosti. Tisuća je staroslavenska, pa je srpska koliko i hrvatska. Dakle, i naši susjedi po jezičnoj baštini imaju pravo na nju. Drugi je par opanaka što je nisu kodificirali kao standardnu. Mi jesmo, ali i jednu i drugu inačicu. A možda ćemo i treću, s vremenom. Dok to ne učinimo, "jezer" ostaje kajkavski regionalizam, odnosno hungarizam analogijom prilagođen sličnoj hrvatskoj riječi (tzv. protetsko j kajkavci dodaju kad leksem počinje samoglasnikom pa Ana primjerice u njih postaje Jana).

Od klasičnih rječnika, tisuća se spominje u Vrančićevu (tausend, tisuća), u Mikaljinu (tisuća, hiljada, broj od tisuća, migliaro, millenarius numeru - na tisuća, po tisuća, a mille, milleni - dvi tisuće, duo milla, bis mille, duo milia), u Habdelićevu (tisuče - jezero, mille - tisuče, millio seu decies centena milia), u Vitezovićevu (milliare, tisuć, chilias, tisuć, tisućina, jezero, broj), u Belinu (migliajo, numero di mille, tisuća, hiljada - un migliajo e mezzo, mille quingenti, tisuća i po - un mezzo migliajo, semichilias, po tisuće - due migliaja, duo milia, dvi tisuće - millvolte, milies, tisuću puta, tisućkrat), u Belostenčevu i Jambrešićevu (mille, jezero, tisuće, hiljada), u Voltiđijinu (tisuća, migliajo, tausend) i u Stulićevu (tisuća, s naznakom da je iz glag. brev., mille, millium - tisuća i po, un migliajo e mezzo, mille e quingenti - po tisuće, un mezzo migliajo, quincenti - na tisuće, a migliaja, milleni - tisuć krat, sto tisuća, cento milioni, milies centena milia). A budući da je prepisivao iz hrvatskih rječnika, donosi je dakako i Vuk.

No ostaje pitanje zašto su neki naši leksikografi, koji kako vidimo spominju i u nas noviji grecizam hiljada, pokušavali riječi tisuća pridati značenje milijun, a riječ hiljada zadržati sa značenjem tisuću.

Bilo kako bilo, oba su leksema potvrđena u hrvatskoj tradiciji. Pa su stoga oba i naša.

[anthlon]

Mogu ja, mogu ja druže učitelju!?


Kako se sklanja Radio Osijek i Televizija Zagreb?

Drugim riječima zašto se u jednom slučaju mijenja jedna (druga), a u drugom druga (prva) riječ?

Nadam se da je pitanje jasno .

[Locrian85]

Šta se ne sklanjaju obje riječi?

Samo što je uvriježeno u praksi da se sklanja samo jedna riječ...

Isti primjer je kod imena i prezimena...

Kod žena sklanja se samo ime a ne i prezime dok se kod muških sklanja i ime i prezime... Iako je uvriježeno u praksi da se i kod muških sklanja samo ime...

[Scorpy]

Mogu ja, mogu ja druže učitelju!?


Kako se sklanja Radio Osijek i Televizija Zagreb?

Drugim riječima zašto se u jednom slučaju mijenja jedna (druga), a u drugom druga (prva) riječ?

Nadam se da je pitanje jasno .

Jasno je.

Tako se jednostavno standardiziralo zbog toga što je radio- vezani leksički morfem, odnosno prefiks koji treba pisati zajedno s riječi koja slijedi (npr. radiopostaja).

Budući da zbog imena ne pišemo radioosijek, a ni radio-osijek, uvriježilo se sklanjanje samo drugog dijela, kao da je posrijedi polusloženica (premda nema spojnice).

A Televizija Zagreb sintagma je poput kina Central, u kojoj sklanjamo prvu riječ, apoziciju, a druga ostaje nepromijenjena u cijeloj sklonidbi. Da je ostao samo klasični predmetak tele-, i ona bi se vjerojatno ponašala slično, imali bismo Tele Zagreb umjesto telezagreba.

[Scorpy]

Šta se ne sklanjaju obje riječi?

Samo što je uvriježeno u praksi da se sklanja samo jedna riječ...

Isti primjer je kod imena i prezimena...

Kod žena sklanja se samo ime a ne i prezime dok se kod muških sklanja i ime i prezime... Iako je uvriježeno u praksi da se i kod muških sklanja samo ime...

Dobro pitanje - i načelno si u pravu. Problem je nastao kada je Babić (s ostalim autorima pravopisa) izbacio spojnicu iz vlastitih imena i riječi koje su se prije ponašale kao polusloženice. Pa smo umjesto Herceg-Bosne dobili Herceg Bosnu, umjesto Ivanić-Grada - Ivanić Grad. A navike su ostale.

Strogo po pravilima, u takvih bi se riječi trebala sklanjati oba dijela, to bi onda bilo dosljedno (u Ivaniću Gradu, u Kamenu Ingradu, na Radiju Osijeku...). Ali ne sklanjaju se, i tu nastaju iznimke koje bune ljude i narušavaju sustav.

[anthlon]

Misliš na Babić, Finka, Moguš pravopis?

Tamo oni kažu da se sklanjaju obje riječi ako se naziv sastoji od pridjeva i imenice (Novi Vinodolski - Novog Vinodolskog), a ako su dvije imenice u nazivu onda samo druga (Ivanić Grad - Ivanić Grada)?

Sličan je "problem" i sa sklanjanjem imana i prezimena, muških i ženskih. (Pere Petrovića; Ruže Petović).

Zašto bi bilo jednostavno kad može i ovako.

[Scorpy]

Vlastita imena drugi su par opanaka pa obojica možemo pogledati film Clinta Eastwooda, diviti se glumi Morgana Freemana ili trbušnim mišićima Brada Pitta. Tu se bez iznimke sklanja i ime i prezime, barem muškaraca.

Žene su opet posebne, kako si i sam primijetio.

Što se Babića i društva tiče, objašnjenje je nategnuto i neuvjerljivo. Ni prvo ni zadnje takvo, doduše.

[anthlon]

U svakom slučaju hvale vrijedna tema.
Htjedoh te virtualno nagraditi al je sustav protiv tebe.
Vrijeme liječi sve pa će i to.

Hvala na pojašnjenjima.


Znam da imaš i drugog posla al' eto kad uhvatiš vremena da malo pojasniš: osmijeh i osmjeh.

Rekoše mi da nije važno kako je napisano (da je ispravno oboje) već je važno da se smiješ.