Rodu o jeziku

[vesna75]

papu su ovde zvali jovan pavle
ali su ga i u engleskoj zvali džon pol

[anthlon]

zato i pitam o prilagođavanju

[vesna75]

trudim se da ne koristim tuđice, pre svega engleske izraze za sve i svašta, ali ponekad je neizbežno

[Scorpy]

Pišu li se tuđice (i izgovaraju) izvorno po jeziku iz kojega potječu ili koristimo prilagođene oblike?

Znam da ovdje isto tako ima pravila i "pravila", tumačenja i "tumačenja".

Posebno bih izdvojio tuđice sa engleskog govornog područja (džins, džip, džudo, hardver, softver, Devis Kup, ....).


Još jedna sitnica: na srpskoj TV često čujemo da se Papa zove Jovan Pavao II, a na hrvatskoj nisam nikada čuo da je Metropolit Ivan??

Kod tuđica i stranih vlastitih imena nema pravila, ali postoji kriterij uvriježenosti; papu Ivana Pavla Drugog (svi dijelovi pišu se velikim početnim slovom) pohrvatismo kao i sve prije njega, kralja Luja (XIV., recimo) također, ali neobično nam je pročitati: kralj Đuro.

Gledamo znači tradiciju, strana vlastita imena i imenice prilagođene našoj sklonidbi, glasovnom i grafijskom sustavu ne treba etimologizirati, dobri su primjeri internacionalizmi poput džinsa, džipa i džungle. Ja fonetiziram sve što mogu, napisat ću džudo, džiju-džicu, tekvando (ili te-kvan-do), kung-fu, cunami... - jednostavno zato što već postoji model takvog prilagođivanja pa mogu biti sustavan.

Isto je s gradovima poput Šangaja, Pekinga, Tokija, Bagdada... - koji su dugo prisutni u našoj kulturi i jezičnoj svijesti pa smo ih davno fonetizirali. Također, prednost smo pri imenovanju europskih gradova davali slavenskim oblicima pa imamo Varšavu, Krakov, Gdanjsk, rijeke Labu i Dunav...

Engleska i američka imena pišemo etimološki, nepromijenjeno, ali to ne znači da anglizme ne treba prilagoditi - ako to ne narušava razumijevanje, dakako. Glupo je pisati atačment ako već imamo privitak. Ali budući da očvrsje još nije zaživjelo kao zamjena za hardware, u duhu je hrvatskoga jezika napisati hardver, s obzirom na to da riječ normalno sklanjamo i ne ponaša se "okamenjeno" poput latinskih sintagmi.

Isto vrijedi i za njemački, francuski, talijanski jezik, sve koji se bilježe (zapisuju) latinicom. Imena pišemo nepromijenjena, a pohrvaćene riječi i oblike ne diramo (Beč, bide, meni...).

Što se izgovornih egzonima tiče, nema mnogo slučajeva prilagođivanja - [vašington], [čikago], [los anđeles], [sidnej]. Ali pišemo ih etimološki, a ostale gradove čitamo približno slično kao izvorni govornici.

Dalje, ćirilićna imena (ruska, ukrajinska, bugarska...) trebalo bi transkribirati opet u skladu s tradicijom, fonetski. Ježim se od američkog prijepisa. No to zahtijeva truda, lakše je kopirati tuđe. I loše. Ako imamo Dostojevskog, Čajkovskog, Tolstoja, Moskvu - moramo imati i Kafeljnjikova, Kurnjikovu, Kazanj, Jaroslavlj, Jemjeljanjenka...

Prolistaj malo blog, pisao sam o tome. Tema je opsežna i teško ju je obraditi u jednome zapisu.

[Casey]

Čitam danas u predgovoru jedne gramatike da njeni autori insistiraju?

[Scorpy]

Mah, to je glupost, zapravo. Pisanje ovisi o tome uzima li se izvorni latinski - pa imaš insistirati, što je meni suvišno jer nam je riječ došla preko njemačkog, neupitno - ili spomenuti njemački kao prenosilac pa pišeš inzistirati.

Dopušteno je oboje, ali u starim tekstovima pravilan je isključivo drugi oblik.

Usput, tako su na Filozofskom - pogrešno, dakako - odjednom izmislili i konsultacije. Pa morali ispravljati natpise na svim vratima, pametnjakovići.

A nema razloga da pišemo konsultacije umjesto konzultacije jer riječ u izvorniku nema dva s (con + selere). Inzistirati? In + sisto. "Udvojeno s" imamo primjerice u disertaciji, zato je pišemo sa "s", a ne sa "z"; naime - dis + serere = disserere, od čega se razvilo dissertare, a na posljetku i dissertatio. No ima mnogo, previše iznimaka (noviji luksus umjesto luksuza, nepotrebno; galicizam pejzaž postao je analogijom pejsaž, kao da je riječ o latinskoj posuđenici i slično) pa je i to pravilo dvojbeno iako imamo oblike: esencija (essentia), disolucija (dissolutio, dissolvo), agresija (aggredior, aggredi, agressus sum), digresija, disocijacija (dissociare), asocijacija, disonanca (dissonantia), posesivnost (possidere), impresija (imprimere, impressus), asistencija (assistere), diskusija (discutere, discussus), emisija (emittere, emissio), fosil (fossus, fossilis), masa (massa), misa (missa), profesor (professor), secesija (secedere, secessio), (ko)misija ((co)mmissio), klasik(a) (classicus)... I za kraj Borg - asimilacija (assimilatio).

Načelno, svako "s" između samoglasnika prelazi u "z", to vrijedi ponajprije za imena, primjerice - Cezar (Caesar) i Heziod (Hesidios/Hesiodus). Skupovi "ls", "ns" i "rs" uglavnom mijenjaju "s" u "z" (emulzija, menza, Perzija - emulsio, mensa, Persia). Kažem - uglavnom, ako je to "s" između suglasnika, često ostaje "s" - npr. konstelacija (constellatus). Također, "s" neće prijeći u "z" ako je drugi dio neke složenice samostalna riječ (asimetrija - simetrija). Ako se spomenuto "ss" nađe između samoglasnika, ostaje s, a ako je samo jedno "s" između samoglasnika, najčešće prelazi u z, primjerice - konfuzija (confusio), rezidencija (residentia), kohezija (cohaere, cohaesus). U tu skupinu ulazi i vrlo česta zabluda - kaseta, a ne kazeta; došla nam je iz starofrancuskog casse -> casset -> cassette.

No od svega opet postoje iznimke, pogotovo s nekim riječima koje su postale svojevrsne usvojenice, pa valja ići od slučaja do slučaja. Generalizacije poput tih zbog kojih sam dopisao razjašnjenje ne valjaju, ni u kom slučaju. Jer ne zbunjuju samo tebe, zbunjuju sve, a nisu ni dosljedne.

[edhembeg]

Ovo je bas super tema ,,, da se tu podosta stvari nauciti ...
Sad znam na koju temu cu ici i postaviti pitanje ako me bude mucila neka rijec ...

[Scorpy]

Usput, sutra idem po deset svezaka opće enciklopedije, zaradih to jučer na Pravopisnoj diktaturi.

To je valjda 20 kilograma knjiga pa ću povesti i nosača. Um caruje, dundo Maroje.

[Scorpy]

"Ova je poruka odobrena od strane vrhunskih poznavatelja okusa", vele u reklami za Zvijezdinu majonezu. Šteta što je nisu snimili i vrhunski poznavatelji gramatike. A taj se problem s genitivom, pasivom i famoznim umetkom "od strane" uvijek iznova duplicira i multiplicira pa svako malo čujemo "odobreno od strane dermatologa/stomatologa/koga već". Strašno.

Zar se teško bilo domisliti rečenici: "Poruku su odobrili vrhunski poznavatelji okusa." Ili pak: "Zubnu pastu preporučili stomatolozi." Odnosno: "Kremu odobrili dermatolozi."

Tko piše takve gluposti, da mi je samo znati.

[anthlon]

Vjerojatno su te poruke odobrene od strane vrhunskog lektora u medijskoj kući.