Korporativni kriminal i država

[anthlon]

Navest ću ovdje jedan zanimljiv (pojednostavljen) scenarij, obrazac ponašanja koji se primjenjuje u svijetu, a i naša je zemlja, po mom poimanju, u jednoj od ovih faza. Slažete li se da to otprilike ovako funkcionira?

Korporativni kriminal uglavnom prate i metode državnog kriminala (koji se, naravno, tako ne definiraju), koji se temelji na kreditima državama (obično u razvoju) uz obvezu savjetovanja od strane institucija poput MMF-a, te zaradama na valuti, vrijednosnim bankarskim papirima i sl. Takve su financijske operacije mnogo učinkovitije od ratnih akcija. Tako se primjerice scenarij okupacije zemalja, njenih resursa, poduzeća i fiskalno-monetarnog sektora od strane država (SAD, Velika Britanija, Francuska itd.) te MMF, Svjetske banke, USAID-a (USAID je glavna agencija Sjedinjenih Američkih Država za pružanje potpore zemljama u kojima se provode gospodarske i demokratske reforme, čiji je cilj prevladavanje siromaštva i oporavak nakon kriza.USAID je aktivan u preko 100 zemalja svijeta i raspolaže s proračunom od 9,5 milijardi američkih dolara. Na području istočne Europe ,USAID je u potpunosti angažiran u sedam zemalja, dok je u njih šest u proteklom petogodišnjem razdoblju uspješno završena provedba programa.) i dr. primjenjuje godinama, od meksičke krize 1982. godine, a isti se obrazac, zahvaljujući korumpiranim "stručnjacima" i korumpiranim lokalnim političarima, uvijek iznova uspješno provodi. Bankarske zavjere podržane tzv. političkom voljom poznate su još od 1773. godine kada je bankar Mayer Rotschield izjavio kako je njihova politika da izazivaju ratove, istodobno organizirajući konferencije o miru. Gore navedene države-kreditori izazivaju krize raznim metodama, od kojih je poznata teorija "domino efekta", koji se najčešće javlja u bankarskoj industriji u kojoj svaka nagla promjena likvidnosti izaziva stampedo štediša i komitenata koji pokušavaju odmah dići svoje uloge.

Države izazivaju krize u tri faze: financiraju se vlade koje lakomo uzimaju kredite, a gospodarsku politiku prilagođavaju savjetima stručnjaka iz MMF-a. Nakon što kredite (kamate) ne mogu vratiti, vlade zemalja-dužnika žele tiskati novac inflacijom, što im države-kreditori brane i vlade moraju uzimati kredite iz inozemstva.
Posljedica je porast vrijednosti domaće monete i uvoza, nekonkurentnost domaćeg proizvoda, nakon čega dolazi do faze tzv. privatizacije i liberalizacije tržišta, što nije problem jer su strane banke već ranije uništile domaća poduzeća visokim kamatama. Radi izvršenja svojih tekućih obveza, vlade moraju prodavati monopolska poduzeća i druga poduzeća po simboličkim cijenama, a takve prodaje dalje jačaju domaću valutu i smanjuju proizvodnju.
Nakon ove dobi, MMF traži otpuštanje državnih zaposlenika te smanjivanje socijalnih prava i plaća, formalno zbog smanjenja državnih troškova, a stvarni je cilj opravdanje za budući prekid daljnjeg kreditiranja. Ti se zahtjevi proširuju sve dok ne dođe do socijalnih nemira, nakon čega dolazi do pada vlasti (izborima ili na druge načine) i bijega kapitala, tj. treće faze prikrivene financijske kolonizacije. Na kraju, novi vlasnici u ekonomski osvojenoj zemlji obnavljaju proizvodnju.

Narod je praktički izgubio svoju domovinu, kojom vladaju strane banke i ultimatumi činovnika iz, primjerice, Europske Unije.

[ševa]

zvuči prilično poznato ali ipak nekako previše kataklizmički. otkud ti taj tekst, anthlone?

[anthlon]

Izvorno je to ramišljanje autora jedne disertacije o globalnom gospodarstvu. Poznajem autora, teze možda i jesu kataklizmičke, u nekim dijelovima možda i pretjerano smjele, ali se mnogi potezi mogu prepoznati u svjetskoj gospodarskoj politici.

[ševa]

poznato, u smislu situacije u hrvatskoj, to sam mislio reći.

i još, od par ljudi ekonomske struke čuo sam da hrvatska uopće nema vlastitu monjetarnu politiku nego nam je nameću izvana. logično mi je kada se prisjetim koliko se znalo trubiti o nužnosti deprecijacije kune radi povećanja izvoza - pa nikad ništa od toga.

[Iochannes]

Pravi autor: ševa

logično mi je kada se prisjetim koliko se znalo trubiti o nužnosti deprecijacije kune radi povećanja izvoza - pa nikad ništa od toga.

Da ali to je dvosjekli mač kad imaš visoku kreditnu zaduženost te valutnu klauzulu na iste i upitnu proizvodnju. Govori se o "hrvatskoj izvoznoj ofenzivi" ali se ne zna što proizvodimo i što i kome izvoziti.
To je jedan od izlaza - ali cilj je pojeftiniti konačni proizvod a to se ne mora nužno raditi deprecijacijom već smanjenjem troškova proizvodnje kroz npr. porezno rasterećenje.
Usporedbe radi postoji tzv. dan porezne slobode tj. preračunato u vrijeme: koliko dugo se radi za državu a koliko za sebe.

zvuči prilično poznato ali ipak nekako previše kataklizmički.

Povuci usporedbu s Argentinom - doživjeli su slom zbog visoke zaduženosti i kredita koje nisu mogli vraćati i to po drugi put.
Prvi put su im to servirali Britanci kroz "industrijalizaciju zemlje" - njihove banke su kroz "povoljne" zajmove financirale izgradnju infrastrukture a onda kad je trebalo vraćati - sve što su prodavali na inozemnom tržištu nije moglo konkurirati proizvodima iz britanskih kolonija.
Drugi put je bila slična stvar samo je bio involviran američki kapital.
I sad kad je došlo do otrježnjenja odjednom ima i novaca za vraćanje kredita i život - ali ne više pijanih milijardera.

[Iochannes]

I evo još nešto da potkrijepim Anthlonovu tezu:

Krajem studenog 2007. ukupan inozemni dug iznosio je 31,8 mlrd eura, a čisti kratkoročni dug 4 mlrd eura ili samo 12,5 posto. Tome, međutim, treba dodati gotovinu i pro forma oročene depozite nerezidenata u domaćim bankama u iznosu od 2,9 mlrd eura, te otplate glavnice inozemnog duga u narednih godinu dana u iznosu od 5,6 milijardi eura, tako da stvarne kratkoročne obveze temeljem inozemnog duga iznose 12,5 milijardi eura. To je 40% od ukupnog duga ili oko 30% procijenjenog BDP-a, što predstavlja vrlo visoki stupanj kratkoročne izloženosti zemlje. Pored toga, u 2008. godini treba platiti preko 1,1 mlrd eura kamata na kredite, odnosno oko 3% BDP-a, što ilustrira visoke troškove servisiranja inozemnog duga

Više o citiranom u temi Nenamjenski dug 46,6 milijardi kuna
Dolazimo u fazu financijske ovisnosti. I uz to sve - koliko je stručna ekipa koja to sve vodi - govori se o rastu BDP-a ali nitko ne govori u konkretnim brojkama već u postotcima. Kamate su u postotcima. Anuiteti također. Penali.
Plaće su nominalno veće za X posto. Nezaposlenih je manje za Y posto.
Ali kruh kupujemo za kune.

[Cudomix]

Hrvatska je u fazi financijske krize,ja kao mali covjek predlazem prodaju svih bitnijih drzavnih firmi da bi se smanjio zaostatak

[Iochannes]

Pravi autor: Cudomix

...predlazem prodaju svih bitnijih drzavnih firmi ...

Kome?
Zašto?
Što bi se time postiglo?
Što s monopolima kao npr. HEP?
HŽ?
Što ako to kupe stranci i izgubiš strateške resurse i infrastrukturu?

I što misliš pod time: Da bi se smanjio zaostatak?

[Cudomix]

pa upravo strancima,tako i tako sve rasprodajemo,treba sve prodati da se rijesimo financijske krize

[Iochannes]

Pravi autor: Cudomix

pa upravo strancima,tako i tako sve rasprodajemo,treba sve prodati da se rijesimo financijske krize

Znači ti dođeš u situaciju da ne kasniš s otplatom kredita i umjesto da pokušaš napraviti reprogram, možda dodatni posao -> ti bi prodao svoj stan koji si kupio na kredit i kud ćeš onda? Na socijalnu skrb? A otkud njima novci? Donijela roda? Ili se nekome mora uzeti?
Financijsku krizi uzrokuje loše (čitaj: nikakvo) i neracionalno gospodarenje resursima. Sve se prepušta slučaju i inercije pa kako bude. Valjda po onome: Nigdar ni tak bilo da ni nekak bilo...
Svako je sam gospodar svoje sudbine no nažalost ljudi pod ovim nebom će toga postati svjesni tek kad bude kasno.
Da li si se ikad zapitao kako je npr. Japan uspio postati vodeća svjetska gospodarska sila? Sirovina nemaju, morali su plaćati ratnu štetu a uz to su i bili razrušeni...
Rad, rad i samo rad.
Uzdaj se u se i svoje kljuse.