Položaj Srba u Hrvatskoj

[anthlon]

Potaknut nedavnim otvorenim pismom Srpskog demokratskog foruma o teškom položaju Srba u RH pokrećem ovu temu kako bismo mogli iznijeti svoj stav i svoja iskustva o ovom problemu.

Evo teksta otvorenog pisma SDF-a:

OTVORENO PISMO
O POLOŽAJU I STATUSU SRBA U HRVATSKOJ

S KOJIM SE ŽELI UPOZORITI NA TEŽAK POLOŽAJ I STATUS
SRPSKE ZAJEDNICE U HRVATSKOJ I NJEZINU DRUŠTVENU MARGINALIZACIJU

OTVORENO PISMO I STUDIJU O POLOŽAJU I STATUSU SRBA U RH PODRŽAVAJU, SUPOTPISUJU ILI SU SUDJELOVALI U NJIHOVOJ IZRADI :
Banac Ivo / Berberović Sead / Budaj Alen / Budak Slobodan / Čičak Ivan Zvonimir / Degen Silvije / Dirnbach Zora / Dvornik Srđan / Gjenero Davor / Hedl Drago / Jazbec Salomon / Jurinić Boris / Kuzmić Petar / Lalić Dražen / Livada Svetozar / Matvejević Predrag / Mirić Jovan / Novković Aleksandar Saša / Pandžić Stevo / Pecnik Jaroslav / Pilsel Drago / Puhovski Žarko / Rajić Simo / Šnajder Slobodan / Vuletić Gordan / Zafranović Lordan / Zima Zdravko / Žderić Daniel


Demokratska legitimacija svake političke zajednice, između ostalog, iskazuje se u odnosu te zajednice prema nacionalnim manjinama i ostalim manjinskim zajednicama. Kako društvo reagira i kako se odnosi prema drugom i drugačijem, slabijem i ranjivijem? Ta činjenica posebno je aktualna za društva u tranziciji, kakvo je i hrvatsko, u kojem je demokracija nedovršen proces pun izazova, otvorenih pitanja i teških, a ponekad i bolnih odluka. Između ostalog, Hrvatskoj predstoji odgovor na nekoliko ključnih pitanja: Kako kvalitetno integrirati nacionalne manjine u društvo uz zadržavanje i punu afirmaciju njihovog identiteta i kulturne autonomije? Kako implementirati evropske, ali i vlastite standarde u zaštiti i promociji ljudskih i građanskih prava, te prava nacionalnih manjina? Kako razviti sistem efikasne i stvarne zaštite interesa i prava nacionalnih manjina? Kako neutralizirati svakodnevne opstrukcije provođenja tih prava na različitim nivoima, i konačno, kako razbiti i neutralizirati ustaljene stereotipe i predrasude koji vladaju našim društvom kada se radi o nacionalnim manjinama?
Sve su to otvorena pitanja koja još uvijek čekaju rješenje, koje treba biti, ne samo akademske i normativne prirode, već stvarno, efikasno i provedivo u praksi. Tek će odgovor na ova pitanja podići nivo demokracije u Hrvatskoj.
Pogubno za hrvatsko društvo, ali i za nacionalne manjine, bilo bi kada bi se ova pitanja gurala na marginu, zaobilazila i ostavljala za neka «bolja vremena». Jer vremena više nema, pogotovo za pripadnike nacionalnih manjina, čiji broj se iz godine u godinu drastično smanjuje.
Određeni pomaci na području zaštite ljudskih i manjinskih prava postoje. Oni se prije svega vide u zakonskim standardima koje je Hrvatska donijela, a koji služe da bi štitili interese i prava nacionalnih manjina. Službena hrvatska politika napravila je značajan iskorak i nakon dugih godina negiranja i autizma, priznala da nacionalne manjine imaju probleme i da te probleme treba riješiti. I to je početak! Ali, na žalost, na tom početku nalazi se i kraj napora i političke volje državnih institucija u sprovođenju standarda u zaštiti prava nacionalnih manjina. Hrvatska ima veliki problem u provođenju vlastitih zakona, kada se radi o pravima nacionalnih manjina, a prije svega Srba, kao najbrojnije, te historijski, kulturološki i društveno najprisutnije nacionalne manjine.
Srpska zajednica u Hrvatskoj prolazi kroz jedno od najtežih iskustava u svojoj povijesti. Na njen teret stavlja se ukupna odgovornost za rat u Hrvatskoj. Krajevi u kojima Srbi vijekovima žive su opustošeni i ekonomski zapostavljeni. Ostali su bez historijskih stečevina, a nova manjinska prava vrlo teško ostvaruju. Srbi su marginalizirani i isključeni iz mnogih sfera javnog i društvenog života, a nacionalni identitet više im je stigmatiziran, nego priznat. Srbi se nalaze u iskustvu novonastale manjine čija životna i statusna pitanja tek čekaju rješenje.
To su pitanja vezana za povratak izbjeglica, stambeno zbrinjavanje bivših nositelja stanarskih prava, obnove njihovih kuća i povrata uzurpiranog poljoprivrednog zemljišta, rješavanja statusnih pitanja vezanih za državljanstvo, poteškoće u priznavanju prava iz radnog odnosa i mirovinskog osiguranja, etnički pristrasnog pravosuđa i inflacije optužbi za ratne zločine, strepnje za vlastitu sigurnost i sigurnost svoje imovine, medijskog i javnog linča i govora mržnje, ekonomske zapostavljenosti krajeva u koje se vraćaju, uništene infrastrukture itd. Tek nakon spomenutih problema, koje kao «ekskluzivitet» ima srpska zajednica u Hrvatskoj, može se govoriti i o posebnim manjinskim pravima – kulturne autonomije i identiteta – koje garantira Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, kao što su pravo na upotrebu manjinskog jezika, dvojezičnost, obrazovanje na manjinskom jeziku, zapošljavanje u javnim servisima i upravi, razvoju manjinske samuprave kroz Vijeća nacionalnih manjina, u upotrebi manjinskih znakova i simbola; u procesima očuvanja tradicionalnih naziva i oznaka te davanja naziva naseljima, ulicama i trgovima imena osoba i događaja značajnih za kulturu, tradiciju i historiju Srba u Hrvatskoj, u pristupu medijima itd.
Nabrojena pitanja i problemi, kako prvi koji su vezani za nasljeđe rata, tako i drugi vezani za kulturnu autonomiju i očuvanje identiteta, i dalje su otvorena, točnije, u najvećem dijelu nerješena. Njihovim ignoriranjem direktno se utječe na održivi povratak srpskih izbjeglica, te se potiču pojave etnocentrizma, etničke zatvorenosti, getoizacije, socijalne isključenosti i asimilacije Srba u Hrvatskoj.
Postojeći stupanj političke volje, na nacionalnom i lokalnom nivou, je nedovoljan da bi se ova pitanja rješila. Deklarativna politička volja postoji, ali ne i više od toga. Srbi u Hrvatskoj, i dalje, nemaju jednake šanse za socijalizaciju te ljudsku, nacionalnu ili profesionalnu afirmaciju, naročito na područjima povratka.
Nesnalaženje u položaju manjinske zajednice, bilo je, pored ostaloga, uvjetovano teškim prikama u kojima su se, dobrim dijelom zbog rata, našli Srbi u Hrvatskoj, No, činjenica je, također, da niti političko vodstvo, niti intelektualci u dužem razdoblju nisu pojmili – a kamoli koristili – pozitivne strane manjinskog statusa. Istovremeno se dopuštalo, da izvanjsko stigmatiziranje Srba djeluje na pogrešno homogeniziranje same srpske zajednice u Hrvatskoj, pa se i danas u njoj uglavnom ne nalazi ni politički pluralizam u punome smislu riječi, niti jasna svijest o tome što zapravo znači popularna fraza o individualiziranju odgovornosti, bez koje nema prijeko potrebnoga suočavanja s prošlošću na svim stranama.
Položaj Srba u Hrvatskoj, ne deklarativni, iznesen u razgovorima sa stranim diplomatima ili uključivanjem političara srpske nacionalnosti u Vladu, nego stvarni, u školi, na sudu, pri zapošljavanju, na ulici, trajno će se poboljšati tek onda kad značajni dio većinskog naroda počne doživljavati srpsku manjinu ne kao prijetnju nego kao pozitivnu specifičnost i bogatstvo vlastite sredine. Naše je uvjerenje da bi promjene svijesti i stanja u tom smjeru bile dobre za sve hrvatske građane i da je to cilj kojem treba težiti.
Važno je naglasiti, da se ovdje ne radi o proizvoljnim interpretacijama već o stvarnim problemima utemeljenim na brojnim istraživanjima, kontinuiranom dugogodišnjem monitoringu, izvještajima, te recentnim analizama. Iza gore iznesenih ocjena o teškom položaju i statusu Srba u Hrvatskoj i Studije predmetnog statusa, stoji rad brojnih volontera, aktivista, priznatih i manje priznatih stručnjaka, znanstvenika, novinara... Svrha ovakvog dokumenta nije, prije svega, iznošenje vlastitih stavova, već zastupanje sistema vrijednosti koji se temelji na jednakim šansama za svakog građanina ove zemlje i jednakim mogućnostima na dostupnost pravu i pravdi za sve podjednako. Ovim dokumentom želi se upozoriti na težak položaj i status srpske zajednice u Hrvatskoj i njezinu društvenu marginalizaciju, te inicirati i jačati procese razvoja i jačanja demokratskih potencijala Hrvatske, instituta pravne države i civilnog društva, te osnaživanje multietničkog i multikulturalnog identiteta Hrvatske zajedno sa afirmiranom i kvalitetno integriranom manjinskom komponentom.

Zagreb, Rujan 2008. Predsjednik Upravnog odbora SDF-a
Veljko Džakula

I napominjem opet da se klonite bilo kakvog vrijeđanja.

[tonini]

Teško je o tome govoriti kad na jednoj strani imamo SDSS koji koalira sa HDZ-om i učestvuje u radu vlade, za koji smatram osobno da mu je ''glava'' u Beogradu a ne u Zagrebu. Na drugoj strani imate ljude Srbe koji žive isto kao i mi u ovakvim teškim uvjetima života (nisu napuštali Hrvatsku tijekom rata i doživljavali svašta i ništa), a pitaju se tko su ti koji ih predstavljaju u vladi Republike Hrvatske i koji ''kao'' bore se za nihova prava.
Nema posla ni za Hrvate ni za Srbe u Hrvatskoj. Smatram da se ''srpsko'' pitanje mora rješavati na način kao i za ostale manjine u Hrvatskoj bez obzira na veličinu zajednica, manjina je manjina i to ostaje.
Ne zaboravim da je bio rat i da ima još huškaća koji otvaraju ratne rane.

Jedan primjer.
Nedavno je preminuo moj dobar poznanik, Srbin po nacionalnosti, koji je bio od prvog dana u ZNG pa u HV-u, do zadnjeg dana rata. Što mu se dešavalo kasnije o tom nebi, ali me pogodila jedna činjenica da na njegovom posljednjem ispraćaju, na kojem je bilo više Hrvata nego Srba, jer je bio omiljen i poznat, na pravoslavnom groblju nije došao nitko od predstavnika HV-a, bar da su poslali vijenac, jer je i on bio hrvatski dragovaoljac i branitelj, dokazano.

[tony-soprano]

srbi u HR imaju ista prava kao i Hrvati cak i jača....zalosno sto se nasi branitelji ubijaju kad vide sto se sve daje onima koji su klali nas narod i palili nasa sela i gradove te se i dan danas setaju slobodno.....srbi imaju ipak i previse prava u ovoj nasoj Hrvatskoj

[anthlon]

Evo što nam predsjednik kaže o ovom problemu:

Net.hr

"Hrvatska formalno-pravno štiti prava nacionalnih zajednica na najvišoj razini čak s višim pravima nego što je to u većini europskih zemalja. No, svakako da ima i pojedinačnih stvari koje treba rješavati", rekao je predsjednik RH Stjepan Mesić novinarima u Ogulinu nakon proslave Dana grada, odgovarajući na optužbe Srpskog demokratskog foruma o alarmantnom položaju srpske manjine u Hrvatskoj.

Mesić je pozvao one pojedince iz srpske zajednice u Hrvatskoj koji pokreću takvu javnu polemiku "da još jednom razmisle i prije svega sjednu za stol s institucijama sistema koje probleme srpske zajednice u Hrvatskoj uistinu mogu rješavati".

Mislim Tonini da se ovaj primjer koji si naveo nije dogodio zbog toga što je u pitanju pripadnik srpske manjine. Sve je više takvih stvari u vojsci bez obzira o kome se radi.
Istina je da je bilo Srba dragovoljaca i drugih pripadnika HV i da im nije bilo lako.

Mislim da treba razumjeti i poslodavce koji još uvijek imaju nepovjerenja pri zapošljavanju Srba jer su mnoge firme početkom devedesetih imale problema i poslužile su kao baza za stvaranje ćelija petoj koloni u borbi protiv Hrvatske.

Izgleda da treba još vremena proći kako bi se stvari vratile u normalu.

Ovakva pisma nisu dobar način za to i mislim da mu je svrha priprema birača za naredne izbore, odnosno animiranje srpskog biračkog tijela ka novoj političkoj opciji.

[tonini]

Mislim da si u pravu, ali o svemu triba prvenstveno razmišljati bez ''zadnjih misli'', Srbi su naša stvarnost kao i sve ostale manjine, a i budučnost, iz tih razloga mislim da ne triba zaboravit što je učinjeno za vime rata, ali život iđe dalje. Pa se onda čudim nekima koji sad na primjer ne govore o koaliciji koja održava HDZ na vlasti (SSDS) ( jer im to odgovara) već samo napišu klali, ubijali, palili i slično. Iz kojih se razloga ne bune protiv koalicije u kojoj su oni, koji su klali, palili i ubijali u našoj vladi. To je standardna špranca za ne vidit šta se događa na nivou vlade, a služi za obmanjivat narod.

[mico75]

Tema je smešna.

Srba više i nema u Hrvatskoj,a oni koji su otišli neće se nikad više vratiti.

To su puste želje frajera koji nema tetke u Americi.

[TalovDuh]

Napokon im se ostvarila želja iz 91´ da budu ugroženi, no da budem iskren drago mi je zbog toga.

[jaymz]

jadni , zar su opet ugrozeni

Svim HR gradjanima su sva prava zajamcena ustavom RH

Srbi u Hrvatskoj imaju sva prava kao i Hrvati.Loše prolaze abolirani četnici povratnici,kojima je RH oprostila navodnu zavedenost,a ljudi kojima su radili zlo nisu i nikada neće.Hrvatska je Srbima omogućila povratak,vratila imovinu,sagradila porušeno,posla nemaju niti Hrvati.
Neka prekinu više sa lažnom ugroženošću,pogotovo vi koji niste u Hrvatskoj..Inache doktor Uzelac potpredsjednik i frend od premijera,ima 9x veću plaću od radnika Hrvata koji mu svojim radom daje plaću i još se buni.Fuj.Jedan Hrvatski HSP ima jednog saborskog zastupnika,Srbi imaju tri.Onda još vele da žive u Ustaškoj državi.Tko je tu ugrožen?Sram ih bilo.Udaraju ruku koja ih hrani.Nemaju pojma što je ugroženost,a budu li nastavili provocirati mogli bi je stvarno osjetiti

[Balian]

[industrial]

Tema je smešna.

Srba više i nema u Hrvatskoj,a oni koji su otišli neće se nikad više vratiti.

To su puste želje frajera koji nema tetke u Americi.

Pretpostavljam da ti živiš u Hrvatskoj kada barataš sa takvim informacijama?!