Vaša sjećanja iz rata

[TigarZG1]

Prvo sam mislio preskočiti temu ali napisat ću tek toliko da mi je pre bolno izvlačiti neke stvari iz tih dana sa ratišta (naročito 91.) u ist. Slavoniji a ništa manje bolno nije ni čitanje ovih svjedočanstava od drugih koji su proživjeli te užase...

[Vidolinho]

Iako sam bio klinac, sjećam se negativa slika ubijenih policajaca iz Borova Sela koje je dofurala moja tetka koja je tada bila novinarka u Globusu.

[temperamentna]

..u to vrime san još bila mala..al sićan se sriće kad san tatu vidila nakon tri miseca..

[dark_zg]

Tako, prošlo je točno 17 godina, na današnji dan pala je H. Kostajnica.
Nakon četiri dana teških borbi, koje su trajale bez prestanka, polako smo ostajali bez sredstava za borbu i dogodilo se to što se dogodilo.
U ovo vrijeme prije toliko godina presjekli su nam grad na pola i prvo zarobili i dosta ih pobili, dečke na brdu "Djed", i tu je bio početak kraja.
Uz prisilu da će pobiti svih šezdesetak naših suboraca, do kraja dana smo se morali predati.
Neka svi znaju da smo se pokušali boriti skoro do zadnjeg metka, ostalo je samo par komada, a i život tih naših dečki je ipak bio važniji (mada nam nitko nije garantirao da ih neće pobiti i ovako i onako)

Nisu nas htjeli spojiti s tim dečkima s "Djeda", tako da o njima nismo znali ništa sve do povratka iz logora (odveli su ih u zatvor u Glinu).

Iako sam sve ove godine izgijegavao pričati o tome, sad mi je nekako došlo da malo nešto kažem o tome.
Naravno da ja s riječima ne mogu opisati a i bolje je da o nekim stvarima ne pišem, sve šta se na današnji dan događalo, ali bilo je vrlo teško, dosta je naših pobijeno.

Navečer su nas strpali u kino dvoranu u Bosanskoj Kostajnici gdje smo cijelu noć morali sjediti s glavom u krilu, a ako se netko pokuša dignuti zaprijetili su da će pucati.
Zanimljivo, više se ne siječam niti da sam bio gladan, niti da mi se cigareta htjela zapaliti, niti da sam morao na WC, čudno kako neke stvari s vremenom nestanu.
Sljedeći dan su nas autobusima prebacili na planinu Manjaču i strpali u bivše štale i tako je nastao jedan od prvih većih logora u prošlom ratu, ali to je već neka druga priča.
Pozdrav svim mojim suborcima, a poseban pozdrav jednom dalmatincu kojeg smo zvali "Lipi", možda me sad gleda negdje odozgora, s visina.Stari srest će mo se kad tad.

[Dar1]

Dark, vrlo vjerojatno poznaješ mog bratića koji je isto tako zarobljen pri padu Kostajnice, bio je u toj kino-dvorani, pa u štali na Manjači...

Na sreću, ostao je živ, i u onoj razmjeni se vratio doma. Nisam ga mogao prepoznati kako je izgledao kad se vratio. Izgledao je kao živi kostur koji govori

[hrv69]

Najviše se sječam zujanje aviona i to veoma nisko kuča,sirena i što mi tate nije bilo par mjeseci,koma...

[dark_zg]

Dark, vrlo vjerojatno poznaješ mog bratića koji je isto tako zarobljen pri padu Kostajnice, bio je u toj kino-dvorani, pa u štali na Manjači...

Na sreću, ostao je živ, i u onoj razmjeni se vratio doma. Nisam ga mogao prepoznati kako je izgledao kad se vratio. Izgledao je kao živi kostur koji govori

Zavisi u kojoj je štali bio, nisu nam dali baš da međusobno komuniciramo, samo batine,rad,glad,batine,rad,glad, a možda se i znamo!, kad smo već kod toga kako je tko izgledao, ja sam u dva mjeseca izgubio 27 kila, prilikom dočeka mama je prošla kraj mene i nije me prepoznala.

[Locrian85]

Sjećam se Dopuđe i njegove odjave Dnevnika sa čuvenom "Pozdrav svim Hrvatskim braniteljima ma gdje god bili".....

Sjećam se na televiziji one scene gdje tenk melje fiću,i one scene curice što je plakala kada je pao Vukovar i one scene ljudi kada su bježali iz Vukovara......

Sjećam se da bi gledao televiziju, neki film ili crtić a ono bi se ekran ispunio sa mjestima gdje je trenutno zračna ili opća opasnost.........

Kada bi bile uzbune u Rijeci sklanjali smo se u konobu a stariji muški su lijepili kartone na stakla........... Poslije su slagali na prozore od konobe vreće sa pijeskom........

Sjećam se kada je bio dan Oluje da sam se probudio ujutro, upalio televiziju a ono su svirale samo domoljubne pjesme cijeli dan......

Sjećam se priča koje su pričali stariji iz rata.......

Puno imam uspomena...... Srećom pa su to danas sve ugodne uspomene........ Hvala Bogu što su Riječani bili pošteđeni rata i razaranja.........

[Vidolinho]

Jedna stvar mi je bila posebno upečatljiva...

Za vrijeme jedne uzbune u naše sklonište su se zaputili starija gospođa sa svojim suprugom koji su se zatekli blizu naše zgrade.
Uglavnom, gospođa je pala na putu do podruma i gadno razbila glavu - toliko da joj je krv iz ušiju počela teći.
Moja stara joj je držala glavu u krilu, pokušavajući zaustaviti krvarenje. Onda je počeo likvor iz glave curiti.

U to vrijeme je došla hitna po nju i odfurala ju. Umrla je mislim 2 dana kasnije u bolnici.

[Fallen Soul]

sjecam se kad je pala bomba(krmaca 250kg) na prugu u slavonskom brodu
iako sam tad bio jako mal(2-3 godine)
sjecam se ko da je bilo juce
bilo je nesto kao potres(detonacija) i onda odjednom je pocelo kao led da tuce(kamenje sa pruge)

bio sam se sasro ko nikad kasnije u zivotu