Vaša sjećanja iz rata

[Nefertiti]

Pravi autor: TigarZG1

Podsjetio si me na događaj koji se zbio negdje u 10. mj. 1991. u Osjeku. Bio sam u spec. jedinici koja je bila stacionirana u Crvenoj kasarni (bar se tada tako zvala)...Neprijatelj je, znajući poziciju vojarne često artiljerijom gađao istu vojarnu....No, Osječani znaju da se pored te vojarne nalazila pijaca (neznam dali je još tamo), znala je to i neprijateljska vojska. Jedan dan nakon što smo se vratili iz akcije, umorni, polijegali smo u svoje sobe u vojarni čiji su prozori gledali na spomenutu pijacu. Bilo je rano poslije podne i na pijaci je bilo još dosta puno ljudi koji su unatoć granatiranju Osijeka imali hrabrosti, pokušavajući živjeti što normalnije, i kupovali namirnice neophodne za život......Tada se u jednom trenutku čulo poznato fijukanje specifično za granate u letu, nije prošla ni sekunda a ista ta granata koju smo tren ranije čuli, eksplodirala je tik uz samu pijacu i nedaleko od naših prozora. Sljedeći trenutak gomila šrapnela zasula je prozore fijučući iznad naših glava i pozabijala se u zidove. Eksplozija je pila toliko jaka da smo onog trena svi zaglušili.
Dok smo se malo pribrali, zaključili smo da u našoj sobi nije nitko strado ali su zato sa ulice počeli do nas dopirati vriskovi i panični jauci.....
Brzo smo poskočili, obukli se i izašli van na ulicu.....prizor je bio stravičan.....po krvavom prostoru između pijace i vojarne ležali su ljudi, većinom civili koji su trenutak prije kupovali povrće za svoje kućanstvo i ne sluteći šta ih čeka.....Bilo je tu i mrtvih i teško ranjenih civila ali i par vojnika koji su se kretali prema vojarni. Jedan nam je na rukama umirao, drugome su popucali bubnjiući i krvario je iz ušiju. Pomagali smo koliko smo god mogli dok nisu došle hitne. Međutim nekima više nije bilo pomoći......
Ta slika ni dan danas mi nije izašla iz misli i kad god dođem u Osijek, odem na to mjesto kako bi u sebi odao počast svim onima koji su taj dan obavili svoju posljednju kupovinu.....
Da napomenem, iako sam na ratnoj liniji i u borbi vidio i gorih stvari, o tome ne želim pričati osim o ogromnoj hrabrosti koju sam imao priliku vidjeti u tim borbama.....ovo sam najviše napisao zbog stradavanja nevinih civila kojih je osim toga slučaja, bilo jako puno na Osječkim ulicama kao i u mnogim drugim gradovima koji se bili na udaru...

[lamborghini]

''Ne pitaj me ništa
bilo je pa prošlo,
da Bog da se ne ponovilo.

Ja sam imo srece,
pa sam kuci došo
a puno ih se nije vratilo.

Reci brate moj
jesmo li prokleti
da se tako brzo sve zaboravi.
Al neka, ne dao bog,
pa nas budu trebali ....

Ne pitaj me ništa, tek svijeću upali
Za sve one što su za dom pali...''

[avelana]

negoo.. ja bi ako nije problem podjelila s vama neke smjesne trenutke tokom rata kojih se sjecam ..

Imam i ja tuzna sjecanja , ali neusporediva su s nekima koji su prozivili prave ratne užase i patnje..

naime zivim u jednom mirnom naselju u zg,sjecam se mozda 5-6 sirena koje sam cula da fijucu ja mislim sa luckog.. a da su bile posljedicne, ostali veci broj je prosao bez opasnosti.. I tako da vec pred kraj rata, niko nije previše bada na njih, pa tako ni moj stari..

sirena je fijukala.. a on je bez ikakvog straja farba ogradu na balkonu pri vrhu kuce.. ,(avioni nadljecu,helikopeter)i tako par dana on farba metar ograde, bilo mi cudno ; sta on to radi po cijele dane..kad ja jedan dan skuzih,u polju preko puta naše kuce su se suncale gole zenske (prostitutke).. U to vrijeme je bordela bilo masu, pa tako i u nasem malom naselju cak 3

svaki put kad bi se cuo avion ,one bi hop..gole skaktale u obliznji kukuruz se sakrit, cim prodje one opet na travurinu i suncaju guze..

moj tata nije imo straha od aviona i sirena..vec dal cu ja materi rec šta on radi gore po par dana..

[industrial]

Pravi autor: avelana

moj tata nije imo straha od aviona i sirena..vec dal cu ja materi rec šta on radi gore po par dana..

[avelana]

..moram spomenut , moj tata: on vam je onaj tip što stalno nešto mora cackat po strojevima, po garazama, non stop nesto radi..pa tako je kosio travu dok su avionu nadljetali Pleso.. susjed se toliko raspizdio 8jer to nije bilo malo puta ) da je pisao peticiju da mu se oduzme kosilica jer ugrozava zivote drugih.. njenom bukom...
ma nesto prestrašno...

Al okej, necu više.. iz poštovaja prema temi!(samo sam htjela malo za promjenu neke smjesne trenutke podjelit s vama )

[industrial]

Sjećam se popriličnih sranja koja su se u Zagrebu događala.

Sjećam se raketiranja Sljemena, taman smo ja i kompa išli doma prek Zrinjevca kad je avion preletio i sirene se oglasile.

95. kada su zvončići popadali po centru bio sam u školi i nakon prestanka opasnosti zgibao doma. Sjećam se zapaljenih auti na Strossu, vreće sa tijelom u Petrinjskoj...

Vožnje po makadamskim cestama kada je stara karlovačka bila zablokirana zbog kasarne u Jaski.

Jedno od upečatljivih sjećanja je prelet Mig-a iznad autoputa prema Karlovcu i probijanje zvučnog zida.

Hrpu uzbuna sam prespavao jer je svima bio pun kufer sraćkanja, pomno se pratila telka tih dana.

Ono što mi se najviše utisnulo u sjećanje su odlasci starog na frontu, zvonjave telefona usred noći za koje nikad nismo znali jel se on javlja ili se neko sranje desilo. Nakon Oluje obilazak svih mjesta gdje je stari bio, porušene kuće, položaji...

Gadno je to vrijeme bilo. Dan danas spizdim kada netko sraćka o ratu, a proveo ga je van države i nitko mu nije bio na frontu.

[ris mb]

proćita san sve postove i sve se razmišljan bili ili nebi napisa neka svoja sjećanja al evo ih....
iako sam u vrijeme rata ima malo godina i za mnoge događaje znan samo iz priča ima i događaja kojih se sječan ka da su se jućer bili....
u jednom razdoblju za vrime rata san sa starcima živia u jednom stanu u prizemlju jedne zgrade i točno do vrata od našeg stana su bila vrata od podruma i većina stanara bi tu sjedila i slušala vijesti na malom radiu i tako je bilo iz dana u dan svi su tu bili vjerujući kako je to najsigurnoji dio u zgradi. I tako jednog dana smo se mi odselili iz tog stana samim time i ostali stanari više tu u ulazu nebi sjedili već bi za vrime uzbune pošli baš u podrum i samo par dana nakon što smo se mi odselili granata je pogodila u zgradu točno u taj dio probila vanjski zid zgrade i prošla kroz ulaz i cijeli naš tad bivši stan i u njemu se zaustavila....srečom u tom trenutku tu u ulazu ni u stanu nikog nije bilo...tu rupu u toj zgradi i ono našto je ličia taj stan nakon što je prošla granata kroz njega nikad neću zaboravit...
još jedan događaj mi je ostao jako u sjećanju....
kako u to vrime u cilom gradu nije bilo pitke vode bile su postavljene gusterne u koju bi iz zrmanje cisternama dovozili vodu...i tako sam jednog jutra sa mamom i bakom iša po vodu i taman u trenutku kad je tamo bilo najviše ljudi među njima i mi,jer je bila došla cisterna,ispaljena je granata i rasulo se brdo gelera....fala dragom bogu od svih tamo prisutnih samo je par ljudi bilo lakše ozljeđeno,niko nije ozbiljnije strada.....
al posebno se sjećan dana kad je stari odlazia u rat....srečom kako je otiša tako se i vrati samo sa lakšom ozljedom noge.....

i sad kao što je industrial napisa kako ne popizditi kad ćuješ nekog da prića kako to nije bilo ništa i da su hrvati bili agresori itd itd

[MrRotskin]

Jedna od najvecih nesreca koje se coveku mogu desiti u zivotu,to je da dozivi rat tj. da u njemu ucestvuje.

[dark_zg]

Eeeee, vidiš, tu se potpuno slažem s tobom!!

[MrRotskin]

@dark zg
samo objektivno i nema frke