Kineski konfucijonizam je zapravo prasocijalizam

[simon_atack]

Konfucije, Konfučije ili Kung Fu Ce (kineski:doslovno značenje: Učitelj Kung, latinski: Confucius, 28. 9. 551. – 4. 3. 479. prije nove ere) je kineski filozof i socijalni reformator čija su učenja bila i ostala vrlo značajna širom Istočne Azije. Bio je jedan od prvih privatnih učitelja u kineskoj povijesti. Najznačajniji je njegov etički sustav vrijednosti, koji je bio temelj kineske državnosti i socijalne misli tokom cijelog feudalnog razdoblja. Sa razvojem feudalizma tokom Han dinastije u Kini njegova je filozofija instrumentalizirana u cilju učvršćivanja carske vlasti.Konfucionizam u Razgovorima (Lun-ji ili Konfucionističko štivo), zbirci aforizama Konfucija i njegovih učenika, Konfucije kaže za sebe da je samo prenositelj i ponovni intepretator starih znanja. U vremenu raspada robovlasničkog društva, mnogobrojnih ratova i stvaranja feudalizma u Kini, on je kao svoju dužnost vidio reafirmaciju starih društvenih i moralnih vrijednosti. Ipak, on se ne može smatrati konzervativnim učiteljem, jer je kroz svoja tumačenja starih spisa davao često vlastite nove i originalne ideje o politici i moralu.

Također, mada se Kinezi često pridržavaju konfucijanskih običaja na religijski način, konfucionizam se ne promatra kao religija jer se skoro uopće ne dotiče teoloških i duhovnih pitanja (o Bogu, zagrobnom životu i slično).Konfucijeva politička misao temelji se na njegovoj etici i ideji o društvenim odnosima.

Konfucije je društvene odnose sveo na pet glavnih, pod koje se mogu povesti i svi drugi: odnos vladara i podanika, oca i sina, muža i žene, starijeg i mlađeg brata i odnos između prijatelja. Prva četiri odnosa karakteriziraju pravednost i dobronamjernost u upravljanju, iskrenost i ispravnost u ponašanju; odnos među prijateljima treba karakterizirati međusobno unaprijeđivanje u vrlini. Stoga je vrlo važan utjecaj i primjer vladara.

U skladu sa ovim, reinterpretiran je i odnos prema mandatu Neba, odnosno porijeklu i suštini carske vlasti. Konfucije je podržavao ideju carskog apsolutizma, ali je uveo i razna formalna ograničenja vladarevoj samovolji. Između ostalog, smatrao je da u okviru poštovanja nadređenog, podređeni ima obavezu ga posavjetovati, ukoliko ovaj ne radi pravilno.

Konfucijev učenik Mencije je iz ove misli izveo svoju političku teoriju prema kojoj vladar koji se ne ponaša kako priliči njegovom položaju može izgubiti mandat Neba i biti zbačen sa prijestolja. Na taj način je opravdano ubojstvo tiranina i pružen je formalni legitimitet smjeni dinastija.

U drugom stoljeću prije nove ere, učenjak i državnik Dung Džung-šu (董仲舒, pin-jin: Dǒng Zhòngshū) iz države Ćin institucionalizirao je konfucionizam kao državnu ideologiju i ustanovio sustav državnih ispita za buduće činovnike. Ovo stanje se, uz izvjesne izmjene, zadržalo do proglašenja republike 1911. godine, a konfucionizam je, kao integralni dio kineske misli, inkorporiran u suvremeni socijalizam s kineskim karakteristikama.