Koliko smo spremni opraštati?

[TigarZG1]

....Zanima me razmišljanja današnjih običnih ljudi (ne nužno dubokih vjernika) koliko su spremni onako istinski od srca opraštati teže uvrede,nanesene (duševne) boli ili bilo koje druge vrste težih povreda...pa čak i one koje su ostavile duboke posljedice na vas kao pojedinca ili možda na nekou drugu osobu....i ako da vjerujete li dali vas praštanja oslobađaju raznih terta nakupljenih na vašem srcu,duši ili psihi....

[ROBIN]

treba pokušati oprostiti premda je to jako teško naučiti.ali ako jednom oprostiš nešto nikada to više ne treba ponovno iznositi i nabijati čovjeku na nos,a ako to ne umiješ rađe ne opraštaj

[Oggy]

Treba oprostiti, ali ne i zaboraviti. To je moj moto u tim pitanjima.
A pod oproštajem mislim nakon izvjesnog vremena, ne odmah

[sahasa]

Ovako općenito u životu,teško me uvrijedit ili povrijedit...prilično sam otporan na takve stvari ali ako i dođe do toga onda teško opraštam,ili bolje da kažem...ne opraštam !

[dorina]

Treba oprostiti. Kaj ću si maltretirat život zato kaj je neka budala nanijela mi uvredu? Oprostiti, a ne zaboraviti. Ja vjerujem da će se jednoga dana svo zlo i dobro vratiti ko ih je počinio! Možda sam budala zbog toga, ali glupo mi je život ograničiti na ljutnju!

[TigarZG1]

Pravi autor: ROBIN

treba pokušati oprostiti premda je to jako teško naučiti.ali ako jednom oprostiš nešto nikada to više ne treba ponovno iznositi i nabijati čovjeku na nos,a ako to ne umiješ rađe ne opraštaj

...slažem se s tobom..teško je to naučiti i mišljenja sam da ako oprost ne dođe duboko iz srca,takav oprost kao da i nije potpun i onda dođe do toga da se svremenom kao što kažeš dotičnoj osobi to ponovno nabija na nos. Ima i osoba koje nikad nemogu ili neće opraštati,pri tom ne mislim na sitne stvari nego na one teže povrede. Jasno je da se nemože zaboravit jer sve to ostaje negdje u našoj svijesti ili sijećanju.Smatram da praštanja treba biti što više jer i nepraštanja nosi svoje posljedice isto kao i ponovno činjenje (ne)djela koje je oprošteno jer svski sljedeći put je sve teže opraštati iste pogreške no ako se ne ponavljaju onda se doista nesmije više (ako smo oprostili) vraćati na to pa ponovno prigovarati..... ... malo sam ga izfilozofiro...no ako mislite drukćije...kažite....

[Adolon]

Zašto bi trebalo oprostiti
Ja sam isto kao slay, mogu podnijeti razna sranja, al ak si me fakat uvrijedio bolje da me više nikad ne vidiš. Ne zanimaju me tada nikakve isprike jer se tek u svađi iliti zavadi vidi ko je kakav. Kad bi ti ja oprostio cijelo vrijeme bi imao na umu kakav si zapravo, a u tu situaciju se neću dovodit.

Pri tome mislim na ozbiljnije stvari, al ak je neka glupa nevažna svađa onda se mogu pomirit...

[Wamp]

Iako znam puno lajat i govorit teške riječi, dosad sam u životu opraštala dosta gadne stvari. Ne razmišljam previše o tome ali eto, bolje se ne trovat s mržnjom i bit ogorčen na nešto ili nekog.

[TigarZG1]

Pravi autor: Adolon

Zašto bi trebalo oprostiti
Ja sam isto kao slay, mogu podnijeti razna sranja, al ak si me fakat uvrijedio bolje da me više nikad ne vidiš. Ne zanimaju me tada nikakve isprike jer se tek u svađi iliti zavadi vidi ko je kakav. Kad bi ti ja oprostio cijelo vrijeme bi imao na umu kakav si zapravo, a u tu situaciju se neću dovodit.

Pri tome mislim na ozbiljnije stvari, al ak je neka glupa nevažna svađa onda se mogu pomirit...

Vidiš...ja sam drukčiji...nemogu podnesti baš razna sranja.Većinom reagiram na prvu ali naravno ne sad baš bezveze a i po prirodi sam dosta agresivan ako me netko uvrijedi, tako da većinom oni koji me poznaju izbjegavaju ulaziti samnom u konflikte.....no međutim ne slažem se s tobom da se po svađi vidi tko je kakav(to se vidi kad se osoba promatra u ukupnom dojmu) jer u svađi čovijeka malo prebaci pa kaže i napravi i što misli i nemisli. Naravno nije uvijek svakome iz prve moguće oprostiti,ovisi kakva je osoba i dali ponavlja greške.Moja priča, koja me je navela na ovu temu,je ta da je jednom davno,dok sam još bio djete jedna osoba bila jako loša prema meni i djelom i ponašanjem.To je u meni probudilo mržnju i želju za osvetom,počeo sam rano trenirati i radio sam to ekstremno.Kad sam odrastao nisam ni ja bio puno bolji jer sam udarao ljude za svaku sitnicu+alkohol osvečivao sam se svima zbog nekog drugog.Jednog (za mene prekretničkog) dana sticajem okolnosti došao sam u dublji dodir sa vjerom,posljedica toga je da sam shvatio kuda me mržnja i cuga vodi.Prvo sam prestao piti i učio kako praštati srcem pa je tako došao dan kada sam to i uspio i to oprostiti baš toj osobi.Tada se desilo ono zbog čega sam duboko uvjeren da praštati treba,naime,veliki teret pao mi je sa srca i duše,nestalo je mržnje a ispunilo mi dušu mirom a i moje ponašanje prama drugima uvelike se promjenilo.Na kraju pomirio sam se s tom osobom nespomenuvši više nikad prošlost; ta je osoba sada mrtva a ja sam sretan što smo imali priliku naći mir-ta osoba je moj otac,umro prije 2 mjeseca. Zato sam napisao gore u Duhu Vjere jer sam siguran da tako vođeni postupamo dobro....Ispričavam se ako je ovo bilo malo predugačko!Hvala

[Bahamut]

Naravno da neke stvari mogu oprostiti ali neke i ne a još manje ih zaboraviti...da li me to čini egoističnim ili samo čovjekom neznam...možda i jedno i drugo.