Svjetionici

[anthlon]

Malo sam se dvoumio gdje da stavim ovu temu jer mi je želja da osim fotografija napišemo i nešto više o ovim specifičnim građevinama. Želja mi je da saznamo malo o povijesti, o načinima izgradnje, o specifičnostima, o namjeni svjetionika.

Ja o tome ne znam puno ali ne sumnjam da među nama ima onih koji znaju i onih koji će pronaći zanimljive podatke.

Potreba za svjetionicima se ukazala čim su ljudi počeli ozbiljnije ploviti morima. U počecima su to bile obične vatre koje su upozoravale moreplovce na plitko more ili na opasne hridi, otoke i kopno uopće (često su ih znali zlorabiti lukavi gusari). Vremenom su svjetionici evoluirali tako da ih danas imamo stvarno raznoraznih boja i oblika, pa i načina rada.
Za ispravan rad svjetionika brinu se svjetioničari. Svakako je to specifičan način života.
Danas se svjetionici sve više koriste za tzv. robinzonski turizam, a pročitah na forumu da je netko od forumaša/ica i ljubav vodio na svjetioniku .
Pretpostavljam da se uz svjetionike vežu i stanovite legende. Možda nam netko ispriča koju?

Svakako su mi svjetionici zanimljivi.

36.jpg37.jpgPicture1.jpgPicture2.jpg

Picture3.jpgPicture4.jpgPicture5.jpgPicture6.jpg

Picture7.jpgPicture8.jpgPicture9.jpgPicture10.jpg

Picture11.jpgPicture12.jpgPicture13.jpgPicture14.jpg

Picture15.jpgPicture16.jpgPicture17.jpgPicture18.jpg

Picture19.jpgPicture20.jpgPicture21.jpgPicture22.jpg

Picture23.jpgPicture24.jpgPicture25.jpgPicture26.jpg

Picture27.jpgPicture28.jpgPicture29.jpgPicture30.jpg

Picture31.jpgPicture32.jpgPicture33.jpgPicture34.jpg

Picture35.jpg

I na kraju ću zamoliti moderatore ovog dijela da premjeste temu ako misle da postoji prikladnije mjesto za nju. Hvala!

[tendre poison]

Obožavam ih!
Tako su romantični!

[daidza]

da, zanimljive građevine

[Sahataba]

ispricavam se ako se neke slike ponavljaju, ne bi trebalo biti vise od 5 takvih, nabrzinu sam od materjala na kompu sklepao jednu galeriju.

inace jako zanimljive gradjevine.

[tonini]

Svitlo lanterne bilo ono bilo, zeleno il crveno u mrkloj noći su spas za oći svakog pomorca.
Kod nas ih ima puno, samo ovakvih kao na ovim prekrasnim slikama kod nas nema mnogo. Uglavnom su to samo-stoječi na puntinima, sprudovima ili hridima koji izviru na srid plovnog puta. Mi imamo tisuće otoka, pa skoro više od 60% su obilježerni sa svjetionicima samo stoječim. Prije su lape gorile na plin a danas svaki na sunčani kolektor.
Mislim da je jedna slika našeg to je ona prva anthlonova samo se ne mogu siti koji je ono otok, sve ostale su iz svita.

[anthlon]

Volio bih kada bi netko "obradio" neku određenu lanternu slikom i opisom, specifičnostima i zanimljivostima vezanim uz nju.

Znam da je Austro-Ugarska puno više držala do svjetionika i svetioničara, puno više od nove Hrvatske.
Nekako sa devedesetima je marginaliziran status svjetioničara iako su oni prije imali poseban status zbog specifičnih uvijeta življenja, nosili su uniformu, imali su dugo oružje jer se nikad ne zna tko i kada može zaprijetiti, vrata svjetionika su bila rađena od posebno debelog drveta ...

Čiji su danas svjetionici?
Čiji su danas svjetioničari?

[pajo-patakRi]

Svjetionik Mlaka u Rijeci izgrađen je 1884.g. za ondašnje potrebe pomorske plovidbe. Svjetionik se sastoji od zgrade koja je bila namijenjena posadi i kule sa svjetlom. Danas je svjetionik u urbanom gradskom području, te glede opsluživanja svjetla, koje je automatizirano gubi svoju prvotnu namjenu. U zgradi su sada službeni stanovi za neke od bivših djelatnika Plovputa, dok je na jednom od katova smještena kompletna obalna radijska postaja Rijeka-radio.

[tonini]

Mislim da sam pročitao negdje informaciju da postoji svega još dest ili koji više nastanjeni svjetionik sa svjetioničarem. Sve je to od devedesetih poprimilo novu dimenziju održavanja kao i sve ostalo kod nas. slabo se to održava a i slabo drži do tradicije ako zbog ničeg drugog. Svaki nastanjeni, a i onaj mali na nenastanjeni na nekoj hridi ili rtu ima svoju priču, ali činjenica bez njih se ne može plovit.

Plov pud d.o.o. Split vodi brigu o svjetionicima a u čijem su vlasništvu to ne znam.

[saban sajnovic]

volio bi raditi kao svetioničar, ali stvarno.

[anthlon]

Sveti Andrija1.jpgSveti Andrija.jpgSvAndrija4.jpgSvAndrija2.jpgPicture18.jpg

Sveti Andrija (Elafiti)
Izvor: Wikipedija
Smještaj Jadransko more
Otočna skupina Elafiti

Koordinate 42° 38' 8 N 17° 57' 3 E
Država Hrvatska
Glavno naselje nenaseljen
Površina 0,036 km²
Broj stanovnika
(popis 2001.) nema

Sveti Andrija je otočić iz skupine Elafitskih otoka, udaljen od Dubrovnika 6 Nm, Koločepa 3 Nm, Lopuda 2 Nm, a od Šipana 4 Nm. Površina otočića je 53757 m2, dužina 475 m a najveća širina 130 m. Obala mu je 1130 m duga. Centar otočića se nalazi na poziciji 42° 38' 8 N 17° 57' 3 E. Najveća visina otočića je 57 m.
Obala otočića je kamenita, kao i podmorje. Na njegovom zapadnom dijelu raste borova šuma i razno mediteransko raslinje. Ostatak otoka nema šume, nego samo grmoliko bilje, a tu je i stanište raznih vrsta ptica, te je proglašen ornitološkim rezervatom.
Prvi stanovnici Svetog Andrije su bili benediktinci, za koje je dubrovačka obitelj Crijević izradila samostan i crkvu. U samostan se dolazilo mahom po kazni Dubrovačke Republike, jer je bio izoliran i nepristupačan. Neko je vrijeme otočić bio karantena za stanovnike Lopuda. U potresu 1667. samostan je uništen i nikada poslije nije obnovljen. O izgledu samostana se zna tek ponešto, jer se originalni nacrti čuvaju u britanskom muzeju. Obnova zgrada na Sv. Andriji započinje 1872. godine kada se po odluci Austro-Ugarske vlade, ovdje počeo graditi svjetionik. Izgrađena je jednokatna zgrada, koja u sredini ima kulu. Sama zgrada je površine 210 m2, a na kuli je ugrađen svjetionik. Svijetlo je na 69 m iznad mora i vidljivo je na 24 Nm, što je jedno od najjačih na Jadranu. Gradnja svjetionika je dovršena 1873.


Preko 120 godina, pogon svjetionika su održavali svjetioničari. Oni su tamo živjeli nešto lagodnije od njihovih kolega na svjetionicima gdje nije bilo zelenila.. Na Sv. Andriji postoje mali vrtovi, gdje je moguće saditi i povrće, a pojedini svjetioničari su znali tamo uzgajati i ovce, što s obzirom na ograničen i osjetljiv ekosustav otočića nije dobro.
Devedesetih godina svjetionici se moderniziraju. Ni Sv. Andrija nije izuzetak. Radno mjesto svjetioničara pretvara se u domara. Degradacija? Ne znam, možda samo surovost modernog vremena. Umjesto 3 svjetioničara, na Sv. Andriji rade dva; jedan je na lenterni, drugi je kući. Kada radi, ako mu ne dođe obitelj, on je sam. Nikad Sv. Andrija nije bio više pust. Osim ljeti; tad dođe Talijan, koji je iznajmio gornji kat kuće na čak 10 godina. No možda ni to nije toliko loše; uredio je čovjek otočić, svaku stazicu, borić, vrt… Napravio je čak i zog za balote…


Zanimljivosti

Kao redovnik-pustinjak na Svetom Andriji je u šesnaestom stoljeću živio dubrovački književnik Mavro Vetranić Čavčić(1482.- 1576.). Svoj boravak je opisao u spjevu Remeta.

Legenda vezana uz Sv. Andriju

Ova legenda ima svoju potvrdu u dokumentu iz 1483. godine, koji se čuva u dubrovačkom arhivu.
To je priča o Mari, koja je živjela na Lopudu s trojicom braće ribara. Mare je imala prijateljicu Cvijetu čiji brat Niko je bio zainteresiran za Maru. Jedne noći su braća iz olujnog mora spasila žrtvu brodoloma, mladoga gospara Ivana, sina jednog od utjecajnijih vlastelina iz Dubrovnika. Mare ga je njegovala i između dvoje mladih se rodila ljubav. međutim, to je bilo nespojivo; on vlastelin i ona – obična seljanka. Kako Ivan nije mogao kod oca isposlovati pristanak, ostavi svjetovni život i ode u samostan na Svetog Andriju. Mare je to saznala i otišla do otočića. Ponavljala je svoje odlaske sve češće, ponekad i plivajući s Lopuda. S izmakom ljeta, dan je postajao sve kraći i Sveti Andrija se nije više dobro vidio. Da bi Mare mogla naći Ivana, dogovore se da će on zapaliti fenjer na stijeni i da će čekati Maru, koja će plivati po signalu. Niko i braća su doznali za sve ovo i odlučili su se na osvetu. Jednog tmurnog dana, Mare je plivala na Sv. Andriju, a Niko i braća su je pratili. Kad je pao mrak, zapalili su u barci fenjer i udaljavali se prema pučini. Mare ih je pratila, sve dalje i dalje,... Ivan ju je čekao tu noć, slijedeću, i slijedeću, i treću noć ju je more izbacilo na stijene. Nakon toga ostane Ivan zauvijek u samostanu.