Hrvatska Glazba

[debelafrancika]

Azra: Đoni budi dobar

Ovo je dan kad sam bezuspješno slagao sve bircuze u niz
I hodao ulicama, znam dobro taj film
Plažio sam po nogama i to do kasno u noć
A vidjeh se na drugoj strani, hej Đoni boy.

Zaboravih vam reći da zovu me Johnny
Pravo mi budi za to
Oni što me vole zovu me tako
Kad sam kao mali doš'o u grad
Morao sam samom sebi dati nadimak.
Hej, hej, Đoni, Đoni
Hej, hej, Đoni, Đoni
Hej, hej, Đoni, Đoni
Budi dobar, budi dobar, budi dobar
Johnny B. Goode.

To je dan kad sam očajnički tražio si partnera za fuk
I lutao ulicama, vrtio se u krug
Pjevao sam stare stvari i to do kasno u noć
A vidjeh se na drugoj strani, hej Đoni boy.

Zaboravih vam reći da zovu me Đoni
Pravo mi budi za to
Oni što me vole zovu me tako
Kad sam kao mali doš'o u grad
Morao sam samom sebi dati nadimak

[mišo_legenda]

Oliver Dragojević - Kad mi dođeš ti



Pada noc puna strepnje nema Te tu kraj mene,
a trebam Te kao pjesnik- svoju bol.
Na srcu mi studen, zima, na usnama Tvoje ime
i samo cekam dan da dodjes mi!

A kad mi dodjes Ti i osmjeh vratis mi
sva patnja i bol zivota mog ce proc.
U nocima bez sna ja Tebe dozivam
da dodjes mi Ti i kao svi pocnemo mi mirno zivjeti.

Moj dan nema kraja, a nocu Tebe sanjam
I samo cekam dan da dodjes mi.

A kad mi dodjes Ti i osmjeh vratis mi
sva patnja i bol zivota mog ce proc.
U nocima bez sna ja Tebe dozivam
da dodjes mi Ti i kao svi pocnemo mi mirno zivjeti.
A kad mi dodjes Ti i osmjeh vratis mi
sva patnja i bol zivota mog ce proc.
U nocima bez sna ja Tebe dozivam
da dodjes mi Ti i kao svi pocnemo mi mirno zivjeti.

[Joks]

Jedna od mojih najdražih pjesama...
Boldani stih me svaki put ponovno dirne...



Najbolji hrvatski tamburasi - Andrija Čordaš


Andrija Čordaš, siroče iz drugog rata,
omalen čovjek, vedrih očiju,
čopori svinja, vatrica tinja,
Savske bare i dubina,
velikog neba slavonskog,
im'o dva psa, dva druga,
to nije bilo gazda i sluga,
to je bilo prijateljstvo iskreno.

Pričaju ljudi mlad je bio,
lijepu je Slavu zavolio,
a nju je bolest, rano uzela,
k'o vuk samotnjak tugu je krio,
nije po birtija plak'o i pio,
samo on zna kako našao je mir,
kad bi ga pitali što živi tako,
zašto ne stekne imanja,
a on bi rek'o,
pa nek se bogati 'ko o tom sanja.

Ref.
Jer nije sretan k'o puno ima,
sretan je onaj tko malo treba,
ne da se sreća zlatom kupiti,
sva blaga svijeta ništa ne vrijede,
jadan je onaj kog' vrag zavede,
pa cijeli život samo dukate na hrpu sprema,
đaba mu svega,
kad u duši mira nema.

Sanjivom plavom seoskom zorom,
svirala frula širokim šorom,
njegova pjesma je sokak budila,
i sve su gazde baš njega htjele,
kod njeg' su svinje bolje jele,
tko zna zašto, možda i njima dobrote fali,
a znao je reći, marva je marva,
u trnju jede, u blatu spava,
ali se nikada ne uprlja k'o čovjek.

Bio je Andra na svoju ruku,
po selu pričali mimo svijeta,
ljudi k'o ljudi, ljudima uvijek nešto smeta,
a samo je živio kako je htio,
i s ono malo sretan bio,
na račun tuge, na račun sreće šale zbij'o,
život je cesta pa biraj gdje ćeš,
al' zalud grabiš i zalud stječeš,
kad tamo gore ništa od toga ponijet' nećeš.

Ref.
Jer nije sretan k'o puno ima,
sretan je onaj tko malo treba,
ne da se sreća zlatom kupiti,
sva blaga svijeta ništa ne vrijede,
jadan je onaj kog' vrag zavede,
pa cijeli život samo dukate na hrpu sprema,
đaba mu svega,
kad u duši mira nema.

Bježale godine, uvijek je tako,
pa i on stario polako,
i sve se rjeđe čula frula u jutro rano,
i prođe dobro, prođe i loše,
stari sokaci nestadoše,
i dođe, neko vrijeme njemu strano,
nestalo marve, nestalo gazda,
nestalo šuma i salaša,
nestalo s njima i posljednjeg Čordaša.

Umro je Andra onako tiho,
kako i umru takvi ljudi,
bez puno suza i tužnih stihova,
svećenik reče tek dvije, tri riječi,
pokoj mu duši, a bio je veći,
nego bi čovjek rekao na izgled,
samo je Sava na tren stala,
samo je vrbak spustio grane,
ljudi se kunu da su psi plakali.

Ref.
Jer nije sretan k'o puno ima,
sretan je onaj tko malo treba,
ne da se sreća zlatom kupiti,
sva blaga svijeta ništa ne vrijede,
jadan je onaj kog' vrag zavede,
pa cijeli život samo dukate na hrpu sprema,
đaba mu svega,
kad u duši mira nema.

[Ive_ri]

Između neba i zemlje kad te ljubim prolazim
I ako odem nek te grije srce što ti ostavim
Ni vatre ni vode ne boj se
Kada te slome samo sklopi oèi zovi me


U dobru i zlu, u javi i snu
Znaj da uvijek bit ću tu
I kad padne noć i kad svane dan
Tu sam ljubav da ti dam


Ko nebeska ptica u zlatni kavez
Kad te nema zatvoren sam
Jer što je ljubav ja sam s tobom
Jako dobro znam
Ni vatre ni vode ne boj se
Kada te slome samo sklopi oči zovi me

[Ive_ri]

Vidim da niš od ove teme nema novog

Evo još jedan hit iz 90.-tih godina


Zdravko Škender - Ne mogu da te zaboravim


Godine prolaze, ništa ne donose,
Nikog da navrati sa mnom bol da podjeli.
Ljeto već došlo je, svako se raduje,
Samo ja ne mogu sakrit tugu u oku.

Nemogu da te zaboravim, život bez tebe da zamislim,
Od mene priznajem jače je to, tvoj bio sam, bio i ostao.
Nemogu više to dobro znam, iz duše tebe da odagnam,
Ja srcu lagati nemogu svom, odavno sam s tim sepomirio,
Tvoj bio sam, bio i ostao.


Otvaram prozore, ne spavam do zore,
Nešto mi govori da još nada postoji.
Ali u svitanje, sunce mi kazuje,
Zalud je čekati, ti se nećeš vratiti.