Priča kao odgovor

[latoa]

Ova tema bazira se na pitanjima i odgovorima kao i dvije već postojeće teme. Različitost ove teme bit će u tome da će pitanja biti postavljena na način da zahtijevaju duži odgovor, koji je u naslovu teme iz tog razloga i uspoređen sa pričom.
Pa krenimo…

Napiši nešto o svom prvom sjećanju?

[maxinho77]

neznam sta se desilo al bolliiiiii!!

[latoa]

Evo pokušat ću oživiti ovu temu jer mislim da bi mogla biti zanimljiva.

Nisam sigurna da li je to moje prvo ali jedno od prvih sjećanja sigurno je. Ne sjećam se točno što sam napravila, neku glupost jesam jer se mama dobro izvikala na mene. Stisnula dam se na dno kauča i plakala. Kao i uvijek dok sam bila malena u plaću sam zazivala mamu. I točno se sjećam trenutka u kojem sam pomislila zašto zovem mamu kad je ona ta koja me tada i naljutila. Kad sam shvatila da ne mogu zazivati nju osjetila sam se tako bespomoćno.
Eto jedna malena anegdota iz mog života…

Evo i novo pitanje:

Kako i kada ti se dogodila prva ljubav?

[Emperor666]

Slušali smo istu vrstu glazbe, živjeli u istom kvartu, družili se u istoj ekipi i roditelji su nam se poznavali. Smrdilo je na rat i ja sam saznao da ću najvjerovatnije otići živjeti u Švicarsku. Kako se to bližilo i nas dvoje smo postajali sve bliži i bliži. Jednu večer smo sjedili na stepenicama ispred mog ulaza i pričali o svemu i svačemu kad je u jednom trenutku počela plakati (ja sam mislio bez razloga)... Pitao sam šta je, a ona mi odgovorila da ne zna šta je gore, rat ili to što ja odlazim... Rekao sam joj da bez obzira na sve, bit ćemo u kontaktu i da ćemo i dalje ostati prijatelji i da ću se brzo vratiti. Rekla mi je tada da ja njoj nisam samo prijatelj... kroz mene je ne znam šta prošlo, ali uglavnom olakšanje jer sam to isto osjećao prema njoj, no bio sam mlad i bilo me stid priznati... Tada sam ju zagrlio i mazio i tada smo se poljubili... Otišao sam u Švicarsku, pa poslije u Njemačku, ali je "veza" trajala... Kad sam se vratio bili smo još jedno vrijeme zajedno, no nažalost, tada je netko drugi ušao u njen život... Bez obzira, i dan danas smo jako dobri prijatelji i pamtim je kao svoju prvu ljubav...

Tko/što te i kada najviše razočarao/lo u životu?

[latoa]

Dok sam razmišljala o odgovoru na ovo pitanje, shvatila sam da nemam pojma što bi odgovorila i da očito nisam doživjela neka veća razočaranja. Izgleda da i nisam baš tolika sanjalica … ma volim ja sanjati , ali na tome stvarno nikad ne gradim život.
Najsvježije i još uvijek najbolnije razočaranje dogodilo se prije par dana. Jedna jako dobra cura koja je bivša narkomanka, nakon toga je bila u komuni par godina, i nakon sto je i iza komune pet godina čista te sada ima obitelj… izgleda da se vratila starom poroku. Uvijek sam bila skeptična prema bivšim narkomanima i njihovoj labilnosti, ali njoj sam stvarno vjerovala… a ona je eto pred prvim većim problemom pala i uništila sve… i sebe i sve ljude oko sebe...

Koje je bilo i kako je izgledalo najproblematičnije razdoblje tvog odrastanja?

[wonderwall]

Pa i nije bilo bas nesto problematicno, ali iskace period prve tri godine srednje skole. Valjda kao i svakom mulcu usle mi neke musice u glavu i napravile mali nered. Upoznao puno novih ljudi koji su bili krivi ljudi, cesto sam skakutao od drustva do drustva i mozda zelio biti dijelom necega zbog nekakvih dokazivanja. Malcice zapustio skolu, nasrecu bez ikakvih velikih posljedica. Sve u svemu nista ekstremno, ali moji doma su umalo osijedili zbog mojih nekih faza i poteza . Danas mislim da sam zajebo dosta toga, ali da sam u odnosu na neke poznanike, koje sam tada smatrao super prijateljima jako dobro balansirao u tom periodu te ispao vise-manje normalan (not ).

Napisi koju mudru o svom najdugovjecnijem prijateljstvu.

[Emperor666]

Rastava braka mojih roditelja koja se desila par mjeseci prije početka rata i to vrijeme dok su se starci "klali" prije nego su se sudski razišli...

Kud rat, kud to sranje između njih dvoje, ja 11 godina, a sestra 6... Bilo je to vrijeme kad smo najviše trebali roditelje uz nas, a pgotovo ja, jer pubertet je bio tu i tu treba autoritet da stvari ne odu u pm... Ali nažalost, desilo se.

Stari se "spanđao" sa k***m mlađom od njega 10 godina koja je bila jedan od razloga njihove rastave i nakon stare, snjom je počeo živjeti., Rat je počeo, a mene je poslao stricu u Švicarsku, a on je s njom otišao u Njemačku. Rastavio me od sestre i majke, rat, on s tom droljom, ja u "tuđoj" kući, Brod granatiran iz dana u dan...Katastrofa. Nakon nekog vremena me odve k sebi u Njemačku da živim s njim i snjom. Tu je počeo kaos... Nikad ju nisam mogao "prožvakati" i nismo mogli smisliti jedno drugo. Svađali smo se svaki dan, a stari je nažalost bio na njenoj strani. Čak sam i "fasovao" par puta od starog jer me htjela udariti, a ja sam je poslao u rodni kraj... Starom je bilo samo da me upiše u školu, da me ona ne gleda po cijeli dan i da se ne svađamo, a meni se nije uopće posvećivao... U glavi mi je bio kaos, stalno sam mislio na majku i sestru i kako se vratiti u Brod, ali to nije bilo moguće... Došao je i moj prvi rođendan i ja sam je zamolio da mi napravi čokoladnu tortu... Napravila ju je preko k i nije na ništa ličila i kad sam primjetio neke grudice u čokoladi i pitao šta je to, poslala me u pm, bacila tortu i rekla neka mi mama pravi bolju... Stari došao s posla i još me prebio zbog toga...

Da ne duljim, stari se posvetio njoj i poslu, a mene je zapostavio skroz... Je, priznajem, utjecalo je to jako na moje odrastanje i vjerujem da toga nije bilo da bi danas puno više u životu postigao nego što jesam jer bi nadamnom bio autoritet i osoba koja bi me izvela na pravi put, a ovako sam bio prepuišten sam sebi i morao se od svoje 13 godine brinuti o majci i sestri jer sam bio jedino muško u kući...

Stari, jebem ti pleme za to!

edit: eto, ww je postavio pitanje da ja ne moram...

[Lulu Bg]

Sa 15 godina sam imala 20 prijatelja, i svi su mi bili naj drugovi i drugarice ali sve što sam više odrastala sam shvatila da prosto ne mogu sve da ti budu dobri prijatelji, oni na koje stvarno možeš da se osloniš,oni koji mogu da se raduju tvojoj sreći, tvom nekom uspehu....I svi smo nekako razišli i sve se nekako pokazalo kroz razne situacije kakav je ko... Tako da ja danas imam samo dve drugarice i jednog druga (jednu sam upoznala na faxu i ostvarile lepo prijateljstvo) i srećna sam zbog toga jer i jesu pravi prijatelji.
Hm, šta bih mudro rekla....mislim da čovek treba da zna da se raduje tudjoj sreći, da zna da pomogne, da zna da neguje to što ima. Jer drugačije ne može. Mada matorci koji su stariji dosta od mene i iskusniji , govore da Onaj ko je spreman materijalno da ti pomogne kada ti je teško , on ti je pravi prijatelj...mislim da ima nešto u tome...

Prva tvoja najveća ljubavna patnja za nekim?

latoa, odlična tema!!

[zavodnica no.1]

imala sam 17 godina..i jedne subote sam upoznala jednog dečka koji mi se odmah svidio..,a i ja njemu očito jer je poslje kratkog vremena kad je ušao prišao mi

kasnije sam sa društvom otišla u drugi kafić u koji je i on došao i pustili su pjesmu od halida bešlića "u meni jesen je" (koja je kasnije obilježila puno toga).
i zamolio me za ples. i tako je svaki vikend dolazio sa društvom u moj grad i pomalo smo se upoznavali. rođen je u njemačkoj,a studirao je u dubrovniku..i to ljeto je otišao u njemačku..kad se vratio postali smo dečko i cura...veza je trajala nekih 2 mjeseca i bilo je nemoguće..rijetko smo se viđali i nismo tako više mogli složili smo se da bi bilo najbolje prekinuti i prekinuli smo iako sam nekako patila bilo mi je žao..jer sam se stvarno bila zaljubila. nisam ga vidjela do idućeg ljeta. i opet to ljeto je stalno dolazio u moj grad naručivao pjesme za mene..najčešće tu već spomenutu..molio me i molio da pokušamo ponovo..,al nisam pristala. ostali smo samo dobri prijatelji.. ostao je u mom sjećanju kao jako nježna,pozitivna ,pametna i dobra osoba..al sve to nije bilo dovoljno da ponovo pokušamo..bilo je lijepo dok je trajalo

tvoj prvi poljubac?

[Lulu Bg]

Prvi poljubac? Hah, desio se na ekskurziji sa mojim kao tadašnjim dečkom kada sam imala 14 godina. Šetali smo se,sami, pričali i otišli u disko klub gde su bili svi naši drugari.Pitao me da plešemo, i plesali smo, meni tada izgledalo kao večnost i poljubili se. Smešno mi je kad se setim jer sam drhtala od straha da li ću ja to znati ali ostalo mi je u prelepom sećanju.

Najzanimljivije dešavanje sa tvojim bratom ili sestrom?