Sjećate se opravdanog bijesa Pavićevog Jutarnjeg lista zbog brojnih " ustašoidnih blogova " na blog.hr servisu?





Kritika se odnosila na vrijeme kada je blog servisom vedrio i oblačio " Lepi Cane " hrvatske virtuale, Dario Markuš. U međuvremenu Markuš se riješio svog većinskog udjela te postao urednik vijesti na jednom portalu, no i dalje njegovo geslo istvojetno je onom iz pionirskih dana, " nema pornografije, nema govora mržnje i nema poziva na naslije ", na prvi pogled Markuševe " tečevine " normalnom čovjeku bez razmišljanja su prihvatljive.

Preko čašice do zvijezdice



Međutim, zbog " ustašoidnih blogova ", Markuš je imao određenih problema, nije bio baš sretan ni zbog pornografije, makar je svoju veliku ljubav, najveći hrvatski ovisnik o Facebooku pronašao upravo na blogu, no, nitko nije savršen, ne kaže narod ( a narod, zvao se on ovako ili onako, je uvijek u pravu ) badava, tko nema sreće u ljubavi ima u biznisu. No, dobro, zato su sa nešto manje sreće prošli njegovi nekadašnji partneri, ili kako bi ih je on nazvao, neprijatelji.

Dakle, bila su to vremena kada je lumen hrvatskog virtualnog neba bio običan smrtnik te kao takav se družio sa ostalim smrtnicima, pilo se, jelo se i međusobno planiralo, na takav način se dolazilo preko čašice do web zvijezdice. Naime, tko s Bogom pije, do Raja mu daleko nije.

Veliki štrajk 2007. i dernek klub



Sjetimo se velikog štrajka blogera iz 2007. godine, štrajku se pridružilo preko 200 blogera, zbog marifetluka tadašnje uredničke kaste.
Uredništvo se zbog svog nerada i zauzetosti " dernekovanjem " nemušto ispričavalo blogerima, onako, preko volje, rekli bi Dalmatinci.

Što mislite čemu služi kotakt mail na blog servisu? Da bi frustrirani likovi preko njega trenirrali strpljernje svojih korisnika, drugim riječima, prije će brdo Muhamedu nego urednik otvoriti mail sandučić. Zašto i bi? Zaboga, mailom se ni " žuja ", ni konjačić ne mogu poslati, a još manje " beli prah ".

Kada smo utvrdili kriterije kojim netko postaje web zvijezda onda nam je situacija odmah jednostavnija. " Mam se nekak druga slika kaže ". Rekli bi u Podravini.



Osnovni kriterij je ući u takozvani dernek klub, iliti društvo " loših pjesnika ", plati pa vrati, osnovna je deviza, drugim riječima, ruka ruku mije, a obraz obadvije. Ulaskom u " dernek klub " stekli ste određene privilegije, da editirate i budete editirani, svo ovo nas podsjeća na Chicago s početka stoljeća, " osam sati rada, osam sati odmora, osam sati spavanja ", " tri osmice ".

Leglo nepotizma i Markuševe zapovijedi



Ovo što danas imamo na blog servisu, to je leglo nepotizma, na granici korupcije, to je zapravo međusobno umrežena bratija koja određuje zajedno, koja " dernekuje zajedno " i koja zajedno maltretira većinu blogera. Ne mislite valjda da blog servis ima 700.000 jedinstvenih blogera?

Radi se doista o petnaestak blogera, jednog su teškom mukom i silom zakona izgubili, što im predstavlja nenadoknadiv gubtak i od tih trenutaka bljuju vatru mržnje kada god se dohvate kompjutora.

Što je ostalo od Markuševih proklamiranih načela kojih se on sam nikada nije držao?

1. Zabranjena pornografija
2. Zabrana govoru mržnje
3. Zabranjeno pozivati na nasilje

Ništa.

Takozvani " newseditor ", samo ime, odnosno nick, spomenute spodobe govori kako se radi o čovjeku koji nešto editira, određuje, ukratko, govori da se radi o nalogodavcu, ali ne u onom klasičnom, staromodnom smislu riječi.

Koliko se uredništvo blog servisa drži svojih načela najbolje svjedoči činjenica da mjesečno barem u pet ili šest navrata na naslovnicu stavljaju eksplicitnu pornografiju. Naravno, ovu tvrdnju je moguće provjeriti.
Dakle, radi se o kršenju prve Markuševe zapovijedi.

Od neverina do rahatli-fašističkog iživljavanja



Govor mržnje pak je posebno poglavlje, čak i u jednoj tranzicijskoj zemlji ne postoji leglo mržnje kao što se to poput karcinoma proširilo blog.hr servisom, naime, tijekom zadnjih mjeseci, točnije od odlaska znamenitog Don Anđelka Kaćunka sa blog servisa korisnici tog servisa suočeni su sa otvorenom mržnjom, fašističkim iživljavanjem, poniženjm svih mogućih oblika. Na stranu što je Zlatko Sudac predmet izrugivanja mizerne kaste koja drma blogom, to je manje važno, najvažnije i ujedno najstrašnije je upravo činjenica da ne postoji ravnoteža ovom poniženju, pogledajte sami naslovnicu blog.hr servisa i uvjeriti ćete se koliko patološka mržnja može imati utjecaja na zdravorazumsko prosuđivanje.
Dakle, još jednom je prekršena Markuševa direktna zpovjied, " ne mrzi bližnjega svoga jer te ja mogu mrziti još više ".

Kada pak govorimo o nasilju, onda to posebna priča. Koliko je poznto u demokratskoj državi nije moguće rušiti demokratski izabranu vlast nasilnim putem, Servis naprosto vrvi od ekstremnih i potencijalno opasnih psihopata ( neverin blog ) koji bi se strmoglavli prema Banskim dvorima i rušili vlast izabranu od naroda, kakva je takva je, ipak ima izborni legitimitet. Umjesto da se psihopatima uskrati prostor za djelovanje, aktualni urednik pridružuje se pozivu na linč promoviravši na naslovnici blogera koji bi ratovao protiv vlastite države. Na isti način kao što su se nekoć promovirali trgovci ispitima ili žicari od strane tog istog uredništva.
Zamislite slučaj da netko sa više srca nego pameti posluša " savjet " jednog iz vladajuće uredničke kaste i da se dogodi neki neželjeni incident, zar mislite da bi se riječka baraba javno prijavila kao sukreator poziva na linč ( iz urednika naravno ), jasno da ne bi, za sve bi bio kriv narod, to je totalitarni mentalni sklop, uostalom i Hitler je za sve užadi neuspjeha koncem rata optužio narod.

Što mislite jesu li novinari u Hrvatskoj najgori dio društva? Uza sve izuzetke, naravno da nisu, pored ovakvih političara to i ne mogu biti, no ipak jedna " novinarka " koja prati rad Vlade od 1997. godine'' uskrsla je na blogu te napastvovala sve živo oko sebe.

Izvor: link