| |||||||
| Registracija | FAQ | Lista korisnika | Kalendar | Pretraži | Današnje Poruke | Označi forume pročitanima | Online igre |
| Književnost, Knjige i Časopisi Raspravljate o temi Charles Baudelaire u Kultura i Zabava forumu; Ovo mi je bio najbolji pjesnik sa svojim krasnim stihovima, i genijalnim oksimoronima... Uzela sam si ga za maturalnu i ... |
![]() |
| | Opcije Teme |
| | #1 (permalink) |
| prof. Foruma | Charles Baudelaire Ovo mi je bio najbolji pjesnik sa svojim krasnim stihovima, i genijalnim oksimoronima... Uzela sam si ga za maturalnu i njegove Cvijetove zla i napatila se ko konj dok sam to napisala, ali pisala sam s užitkom... RADOSNI MRTVAC Za svoje ću kosti sam izdubsti raku U tlu masnih gruda, gdje puževa ima, Zaboravljen tu ću spavati u mraku Ko pas morski skriven u dubokim dnima. Oporuke mrzim, mrzim sjaj grobova; Ne prosim od svijeta suze žalosnice, Živ, prije bih pozvo jato gavranova Da raskljuju moje truplo nemilice. Crvi! slijepi druzi, ogluhli u tami, Gle, mrtvac se k vama pun radosti sprema; Mudri sladokusci koje trulež mami, Bez kajanja leš mi prorujte posvema I recite: patnje ima li još koje Za taj trup bez duše, za to tijelo moje. UZNESENOST Iznad svih jezera i iznad dolina, i iznad najvišeg planinskog vrhunca, i dalje od zvijezda i dalje od sunca, i iznad granica svemirskih dubina Kreće se misao sa toliko strasti, kao dobar plivač među valovima, i ostavlja brazdu među prostorima sa neizrecivom i mužijačkom slasti. Odleti što dalje od gnjilih močvara, pročisti se gore u bistrome zraku i pij kao nektar u ovome mraku vatru koja vrata nebeska otvara! Iz briga i jada od kojih se gine, od kojih se duša mutno zamaglila, sretan je tko može u zamahu krila uznijeti se prema poljima vedrine! I nalik na ševu samo zato mari da svakoga jutra čistog zraka kuša, - tko nad svime lebdi i bez muke sluša razgovore cvijeća i svih nijemih stvari! ![]() |
| | |
| | #2 (permalink) |
| dr.sc. Foruma Datum registracije: 07-08-06 Godina: 29
Poruka: 2,378
![]() | Re: Charles Baudelaire E pa evo ti jedna ... onako iz glave (pa ako koji stih profulam ne zamjeri) Ja te obožavam Ja te obožavam kao nebo noću, O posudo tuge, i tvoju mirnoću Ja ljubim sve više sto mi bježiš dalje Pa i makar mislim da te tama šalje Da bi ironično razmak povećala Što ga je do neba već priroda dala. U divljem naletu nasrčem i skačem I ko crv lešinu ne bih dao jačem I meni je draga u očaju slijepom Čak i ta hladnoća što te čini lijepom.
__________________ Kyle: Is anyone else having problems concentrating on this? I just can't seem to concentrate. Cartman: Maybe we should send you to a concentration camp. |
| | |
| | #3 (permalink) |
| prof. Foruma | Re: Charles Baudelaire Nema zamjerki... ![]() EGZOTIČNI MIRIS Kad sklopljenih vjeđa u jesenje veče Pijem žudno miris tvojih vrelih grudi, Na žale blaženstva duša mi odbludi, U slap žitkog sunca. što sveudilj teče. To je otok sneni kojem zemlja daje Drveće prebujno, rujno sočno voće; Vitki snažni momci tu plandujuč kroče, A oči se žena razdragano sjaje. Odmamljen daleko dahom iz njedara, Gledam luku punu klonulih jedara I trudnih brodova od prošle oluje. A vonj tamarida, što pline od žara, Draškajuć nosnice, dok lahori struje, U meni se miješa s pjevanjem mornara. |
| | |
| | #5 (permalink) |
| prof. Foruma | SMRT UMJETNIKA Kol'ko još puta da ti, uz zvuk praporaca, poljubim nisko čelo, mutno izobličenje? Da pogodim u metu, to tajno odrečenje, koliko, moj tobolče, da strijela još pobacam? Spletkama oštroumnim istrošićemo duše i mnoge ćemo teške skele da porušimo pijre nego što Stvorenje veliko ugledamo za kojim nas paklena želja i jecaj guše Neki još ne vidješe Idola za života, kipari koje prati prokletstvo i sramota te hode tukući se u čelo i u grudi, a nada im je, mračni Kapitol, samo ovo: da će im Smrt, lebdeći ko neko sunce novo, pupoljke mozga jednom u cvijeće da razbudi! VINO USAMLJENIKA Neobični pogled neke lijepe žene Koji klizi k nama kao zračak bijeli Što ga vižljast mesec po jezeru preli Da u njemu kupa čari raznježene; Ni poslednji novčić u ruci igrača; Razvratnički cjelov Adeline ružne; Ni zvuci muzike opojne i tužne, Slične udaljenom vrisku ljudskog plača, Sve to nije ravno, o duboka flašo, Melemu što u tvom trbuhu sam našo Da njim srce taži kakav pjesnik dični; Ti mu liješ život, nadu davnih dana, - I ponos, to blago vječnih sirotana, Što nas čini da smo bogovima slični! Zadnji Uredio daidza : 09-07-07 u 00:16. |
| | |
| | #7 (permalink) |
| Starter Datum registracije: 28-10-07
Poruka: 41
![]() | Re: Charles Baudelaire Baudlaire, Baudlaire... OBOŽAVAM GA! ne Tadijanovića koji piše neke svoje čudne (je pisao) sad pred kraj, kad se već proslavio (prije je bio baššš dobar!) stihove... ova rima, ova tematika Baudlaireova...
__________________ Tko je dobar, kratko živi, malo se muči. |
| | |
![]() |
| Tagovi: cvjetovi, ljepota, pjesnik |
« Tri Ratnika
|
Viktoria Faust »
| Broj korisnika koji trenutno prate ovu Temu: 1 (0 članova i 1 gosta) | |
| Opcije Teme | |
| |
Trenutno vrijeme na forumu: 04:09.





dok sam to napisala, ali pisala sam s užitkom...








Sutra napisem svoju najdrazu..sad idem spavat.
