Krleža - Povratak Filipa Latinovicza

[hernija]

meni najdraza knjiga, moran naglasit. (uz moliereve knjige , knjige becke moderne i ekspresionizam).

tu me najvise taka onaj dio filipove majke, tajnovita osoba njegovog djetinjstva, potpuno je hladna prema filipu. govorilo se da mu je otac biskup i to mu je determiniralo djetinjstvo. također mi se svidjaju ti naturalisticki opisi..izrazena je simbolika razocaranja raspadanjem filipove stvarnosti(jer filip dolazi pricat sa svojom majkom a ona odbija svaki razgovor s njim) na detalje i boje pocinju sivjeti, postajati bezlicne, kao neka izgubljena realnost.

on je nervno napet, tzv. neurastenik u nekim trenucima, takodjer melankolik i nadasve izgubljen i u njemu ima neke mrznje prema ljudima, nekako je krleza tija svojim opisima dokazat da je filim mizantrop u jednu ruku, a s druge strane hipersenzibilan.

zatim je upozna covika za kojeg je mislija da mu je otac, kyriales koji je izvrsija samoubojstvo, jer se pod vlak bacija..tu se posebno istice njegova u tom trenutku emocionalna tupost, jer on je zapravo mrtav i ne osjeca nista, paralitik i duboko neshvacen.

jel se vama isto svidja ova knjiga(za one koje su je procitali).

mislim da je tuzno kad trazis svoj identitet, ali je to cesto proslost i onda ljudi(kao sta je filip) izgube se u tom a ne shvacaju da moraju ic naprid.

glavna tema je kako filip trazi svog pravog oca i majku..
mislite li da postoji opravdanje da majka ostavi svoje dijete?sta mislite jel to ostavlja dubok oziljak u djetetu?

ako je netko knjigu procita onda ste sigurno primjetili te tamne opise, naturalisticke, prikazane u obliku feljtona kad se triba opisivat nekog covjeka i njegovu manu i nastranu stranu. jel volite takve opise?

[Scorpy]

Volim ja sve Krležino (sad će me prozvati snobom, jer kako itko može voljeti Zastave, recimo ), pa tako i Latinovicza.

Taj roman nema veze samo s jednim smjerom, ekspresionizmom i simbolizmom koje spominješ, nego ga je po uzorima, motivima, ideji i izrazu u jednakoj mjeri oblikovao i naturalizam, impresionizam, neoromantizam, nadrealizam, pa i egzistencijalizam. Sartre se naime svojedobno žalio da ne bi imao razloga napisati Mučninu, samo da je Krleža prije preveden na francuski. Tijesto je to u kojem ima svega i svačega. Zato se i naziva modernističkim romanom.

Drame su mu, s druge strane, jednostavnije i jednoznačnije. Čak ih više volim od proze.

Što se tiče tvojih pitanja, na oba je odgovor "da".

[hernija]

je moderni roman, al imaš u ekspresionizmu smjer epika, i tu je krleža glavni predstavnik, karakteristicno je da nema psihološke rasclambe i ima puno slika(kad citamo neke opise u nama se odma stvaraju neke slike), tj. sam filip je bija slikar.

u jednakoj mjeri oblikovao i naturalizam, impresionizam, neoromantizam, nadrealizam, pa i egzistencijalizam.

slažem se. npr. nadrealizam se oslanja na rezultat psihoanalize, a toga ima krcato u "latinoviczu", onda impresionizam, sama rijec znaci dojmljivo, znaci ima puno dojmljivih opisa, sama radnja je dojmljiva, likovi..onda to je i egzistencijalisticki roman, jer sam filip trazi svoj identitet, ali je zapravo izgubljen i otuđen(alijenacija).

Št

što se tiče tvojih pitanja, na oba je odgovor "da"

znaci ne volis takve opise i knige?

[Scorpy]

Pa rekoh ti da volim, maloprije.

Objasnit ću, vidim da ti nije jasno. Da, svako ostavljeno dijete nosi ožiljke i traume.

Da, dragi su mi naturalistički opisi jer svaka psiha ima i skrivenu, mračnu stranu.

Bolje?

[hernija]

pa ne tribaš ti meni objašnjavat ožiljke, ja znam nešto o tome, zato mi i je draga ova knjiga.

al vratimo se na temu, ne volim tvoju ironiju.

[Scorpy]

Ironiju? Hm, ne samo da voliš zbunjivati sebe nego to činiš i sa mnom.

Nisam bio ironičan, nimalo.

[hernija]

ne znam, ucinilo mi se koda si ironican.

dobro, nema veze.