Larpurlartizam

[bellator]

"Umjetnost radi umjetnosti" -> ta toliko značajna misao vodilja modernizma, jedna od stavki koje ga razliku od 'utilitarnih' razdoblja koja mu prethode...

Samo, mene zanima jedna druga stvar. Kako činjenicu da pisci (pjesnici) ipak u svoja djela pohranjuju određenu dozu prenesenog značenja koje se odnosi na svijet i stvarnost, surovost i bijedu života (etc) uklopiti u tu definiciju 'oslobođene umjetnosti'.
Zar nije ipak vezana za neku svrhovitost?
Ne nosi li ipak neku poruku koja nije do kraja samo nezavisni entitet umjetnosti i samo dio estetskog sklopa?

Ja sam ponudio svoje (nedovoljno i šuplje) objašnjenje:

- Modernisti u svojim pjesmama problematiziraju i uklapaju u njih elemente koji se čine svrhovitima (npr. prizor bijede koji je kritika društva; neki simbol za čovjeka i njegov život; ...), ali to njihovo značenje nije najvažnije, važan je način na koji su ti elementi izvedeni, tj. način na koji je napisana pjesma.

Nadalje...
Kako se u sve to uklapa simbolizam kao očiti pokušaj prenošenja neke poruke?

Pomozite, mudriji!

[Scorpy]

Pogrešno si to shvatio, jednostavno. Uopće nema govora o utilitarizmu jer nije posrijedi kritika društva, ni u tragovima. Theophile Gautier definirao je larpurlartizam kao traženje i stvaranje ljepote, uz potpunu ravnodušnost umjetnika prema političkim, socijalnim i moralnim problemima. A što se tiče motiva bijede, siromaštva, društvenih i seksualnih devijacija, oni su prisutni isključivo zbog jedne jedine stvari - što je teorijski dobro razradio Baudelaire: pretvaranja svjetovne ružnoće u umjetničku (stihovnu) ljepotu. Sve se znači svodi na čistu estetiku.

[bellator]

Pogrešno si to shvatio, jednostavno. Uopće nema govora o utilitarizmu jer nije posrijedi kritika društva, ni u tragovima. Theophile Gautier definirao je larpurlartizam kao traženje i stvaranje ljepote, uz potpunu ravnodušnost umjetnika prema političkim, socijalnim i moralnim problemima. A što se tiče motiva bijede, siromaštva, društvenih i seksualnih devijacija, oni su prisutni isključivo zbog jedne jedine stvari - što je teorijski dobro razradio Baudelaire: pretvaranja svjetovne ružnoće u umjetničku (stihovnu) ljepotu. Sve se znači svodi na čistu estetiku.

To sam i mislio. Tako sam isprva shvatio definiciju. Zašto onda moja krasna čitanka od mene zahtijeva da tražim upravo to: smisao pjesme u odnosu na društvo, poveznicu Lisleovih "Slonova" s ljudima koji migriraju, Baudelairevog "Albatrosa" kao pjesnikovu želju da kaže koju pametnu o položaju pjesnika u društvu i uputi kritiku istom zbog naoštrene intencionalnosti prema boemima etc.?

A simboli u simbolizmu? Imaju li pjesnici poterbu za njima da bi ljepotu svijeta pretočili u transcedenciju izraza svoje umjetnosti?

[Scorpy]

Čuj, ne znam kako da ti to nježno kažem - ali ako štogod stoji u čitankama, ne znači i da je pametno.

Baudelaire je pjesnik moderniteta, a taj pojam ne znači "novoga" nego se odnosi na strukturu, na fenomenologiju - liriku od njega do danas. On ju je začeo, a tom riječi glatko možeš opisati i današnju umjetnost. Karakterizira je depersonalizacija; umjetnikova koncentracija i svijest o obliku (pjesništvo je tu kao matematika); estetika ružnoga; "Aristokratsko zadovoljstvo - ne svidjeti se"; prazni idealitet odnosno ništavilo; magija jezika; kreativna mašta; razlaganje i izobličavanje; apstrakcija i arabeska...

Znači, to je sugestivno pjesništvo, a ne socijalni i politički program; (u) njemu uopće nije bitan smisao nego asocijacije, mentalne slike i glazba izraza, i ono ne nudi rješenja - cilj mu je transcendentno, ono što je onkraj svijeta. Nastaje svjesno, vođeno je maštom i hladnim razumom koji je oblikuje onako kako pjesnik-redatelj hoće, ali svaka je pjesma zgrada za sebe, nova realnost namjerno istrgnuta iz konteksta, fenomen koji se definira isključivo samim sobom. Uzmi bilo koju Rimbaudovu pjesmu i lako ćeš to uvidjeti: one ne teže smislu, nisu poruka društvu nego su odraz nadmoćnog, suverenog intelekta koji se igra riječima eda bi ih okljaštrio, ogolio, lišio značenja i sveo na puku formu, na zvuk i jezičnu melodioznost. To je poezija koja se ne može interpretirati i koja se, pogotovo, ne može prevesti - jer joj je doslovce svaki slog ključan. To je iskorak u novo i hrabrost da se bude drukčiji, izvan svih šablona.

"Simbolizam" je dakle puko školsko pojednostavnjivanje, pokušaj shvaćanja neshvatljivog banalnim, uobičajenim definicijama pa autori udžbenika posežu za formalističkom terminologijom (tema, motivi, jezik i stil, da ne nabrajam) kako bi racionalizirali iracionalno. No to je iluzija, kako ćeš žlicom zagrabiti bitak? Niti je alat dobar, niti taj pokušaj ima ikakvog smisla.

[bellator]

Čuj, ne znam kako da ti to nježno kažem - ali ako štogod stoji u čitankama, ne znači i da je pametno.

Baudelaire je pjesnik moderniteta, a taj pojam ne znači "novoga" nego se odnosi na strukturu, na fenomenologiju - liriku od njega do danas. On ju je začeo, a tom riječi glatko možeš opisati i današnju umjetnost. Karakterizira je depersonalizacija; umjetnikova koncentracija i svijest o obliku (pjesništvo je tu kao matematika); estetika ružnoga; "Aristokratsko zadovoljstvo - ne svidjeti se"; prazni idealitet odnosno ništavilo; magija jezika; kreativna mašta; razlaganje i izobličavanje; apstrakcija i arabeska...

Znači, to je sugestivno pjesništvo, a ne socijalni i politički program; (u) njemu uopće nije bitan smisao nego asocijacije, mentalne slike i glazba izraza, i ono ne nudi rješenja - cilj mu je transcendentno, ono što je onkraj svijeta. Nastaje svjesno, vođeno je maštom i hladnim razumom koji je oblikuje onako kako pjesnik-redatelj hoće, ali svaka je pjesma zgrada za sebe, nova realnost namjerno istrgnuta iz konteksta, fenomen koji se definira isključivo samim sobom. Uzmi bilo koju Rimbaudovu pjesmu i lako ćeš to uvidjeti: one ne teže smislu, nisu poruka društvu nego su odraz nadmoćnog, suverenog intelekta koji se igra riječima eda bi ih okljaštrio, ogolio, lišio značenja i sveo na puku formu, na zvuk i jezičnu melodioznost. To je poezija koja se ne može interpretirati i koja se, pogotovo, ne može prevesti - jer joj je doslovce svaki slog ključan. To je iskorak u novo i hrabrost da se bude drukčiji, izvan svih šablona.

Odlično si uobličio ono što sam mislio.

Kakvo onda smisla ima naš program književnosti kada mi samo pogađamo i nagađamo 'što je pjesnik htio reći', iščitavamo smisao, analogije...

Da se vratim "Slonovima". Tu pjesmu ja sam doživio kao zapisani san iz neke svevremenske zone koja je iznad nas i koja je svoj medij našla u pjesniku. Moja distinkcija je bila takva, a oni odmah udri po pitanjima koga je sve pjesnik pohranio u svoje stihove, što bi to moglo značiti etc...

Ajde razumijem da se neke stvari iščitaju, opaze, uoče, ali ja ih smatram samo elementom pjesme, zanimljivim ukrasom velikog mozaika, a ne nečim pohranjenim (uostalom, tražeći ovo potonje sami sebi u troskoku skaču u usta).

[Scorpy]

Opa, bit će nešto od tebe. Kao 17-godišnjak, teško da možeš biti teorijski potkovan, ali glavno da je osjećaj tu. Ovako, idu u knjižnicu i posudi Strukturu moderne lirike Huga Friedricha. Knjiga je, ne bez razloga, obavezna za ispit iz teorije književnosti, izvrsno ju je preveo (i teorijski dio i pjesničke primjere) Ante Stamać, a ondje ćeš naći sve što ti treba. Pitka je i vješto napisana, a zaključci su... Boli glava.

Strahovito oštrouman tip, s nenadjebivim osjećajem za sintezu i analizu istodobno.

[bellator]

Opa, bit će nešto od tebe. Kao 17-godišnjak, teško da možeš biti teorijski potkovan, ali glavno da je osjećaj tu. Ovako, idu u knjižnicu i posudi Strukturu moderne lirike Huga Friedricha. Knjiga je, ne bez razloga, obavezna za ispit iz teorije književnosti, izvrsno ju je preveo (i teorijski dio i pjesničke primjere) Ante Stamać, a ondje ćeš naći sve što ti treba. Pitka je i vješto napisana, a zaključci su... Boli glava.

Zato i pitam. Ti si profesor?

[Scorpy]

Ne, Bogu hvala - direktor.

[bellator]

Ne, Bogu hvala - direktor.

Direktor neke tvrtke ili škole? Studirao si književnost? Na to mislim...

[Scorpy]

Ma znam, šalim se.

Da, to mi je struka. Ali ne radim u njoj, šef sam portala.