najgora knjiga koju sam pročitao....

[Slider]

alen bović - metastaze najgora knjiga koju sam pročitao od kad pamtim , čak i kupio jer je kakti imala dobre kritike.... .
užas

jel ko pozna tog papana ???

nikako ne preporučujem

edit:
evo malo sam češljao po netu:
"Glavno pitanje tekuće književne sezone jest tko je Alen Bović? Tko je autor izvanrednih Metastaza? Možda dobrostojeći sredovječni gospodin, iz fine obitelji, situiran i kreditno sposoban, otac i suprug - čijem društvenom statusu i ugledu ne priliči literatura iz narkomanskog, kvartovskog limba?... Etablirani književnik kojeg svi poznajemo, a koji pod pseudonimom zapisuje kvartovsku usmenu književnost, bilježeći Evanđelje prema Alenu Boviću?... Marketinška šifra za hrvatskog Irvinea Welsha?... Ili možda liječeni narkoman, povratnik iz komune u Španjolskoj koji s Metastazama želi zaraditi za hors, ali se boji potpisati roman da ga frendovi iz kvarta ne bi dokrajčili prije zarađenog šuta?"

[tina216]

Alen Bović, Metastaze; Konzor, 2006.

Komu još nije dosadila mlitava stvarnosna proza koja se po stranicama hrvatske književnosti posljednjih godina razvlači kao sluz za puževima golaćima nakon obilnijih kiša, neka digne ruku. – Vas se troje nećete oduševiti romanom Metastaze Alena Bovića. Ali ostali će, dok ga budu čitali, bez pretjeranog truda uspjeti dijagnosticirati većinu manjkavosti od kojih naša anemična mlada proza boluje, a koje je Bović svojim romanom (barem jednokratno) izliječio ponudivši umjesto slabašne i neuvjerljive radnje snažnu priču o zagrebačkom kvartovskom undergroundu, a umjesto šupljikavih i počesto patetičnih Ich-zapisa o prirodi i društvu – vješto oslikanu sliku margine iz koje pršti život.

Dakako, život koji pršti iz Metastaza nije život za kojim bi itko normalan žudio. To je život izvan normale, onkraj normi i morala – možda baš zbog toga toliko dopadljiv? ...
Zarez 186-187

[HSSP]

...dvorio sam engleskog kralja... Lik svira violinu, čini mi se, ako dobro pamtim. I ima tu neku curu s kojom se je... u vrtu. I onda se s njenom sestrom. I posvađaju se.
DA; TO JE SVA RADNJA...

[teica]

Emile Zola: Germinal

Ne možeš mi dati tako glupo idiotnu knjigu za lektiru. Znam da sam poslije nje pročitala desetke glupavih knjiga (da ne nabrajam- od socijalno kršćanskog nauka, do Razingerovog Uvoda u kršćanstvo), ali ova ih je sve nadmašila.

Preljigavo dosano nezanimljiva rigamise knjiga!!!

[kresola]

Nije mi najgora, al me satrala...

Herman Hesse - Igra staklenim perlama

[LAMPA8]

mučnina

[Rowanne]

Bram Stoker nije mrtav i danas je njegovo ime Elizabeth Kostova.

Knjigom Elizabeth Kostove 'Povjesničarka' Stokerova priča je nastavljena, podjednako zanimljivo, strašno i romantično kao u 'Drakuli'. Iako je roman dugačak (u Algoritmovom izdanju broji preko 600 stranica), na kraju čitanja poželite neki malo kraći nastavak.

Podnaslov romana mogao bi biti 'Potraga za Drakulom'. Naravno, što bi na to natjeralo junake do li ovo zlo koje je većina njih zazvala – nenamjernim i glasnim čitanjem određenog izrjeka! Ove riječi postaju nalik kamenu bačenom u vodu koji preplavljuje svijet oko junaka i uvlači u priču sve više lica.

Složena kompozicija romana prepliće dva generacijska razdoblja koja se na samom kraju susreću u razrješenju svih zagonetaka. Kako radnja napreduje, prva priča gubi na opsežnosti i intenzitetu, dok priča iz dalje prošlosti dobiva zamah i njeni likovi postaju životni i dominantni. Dio teksta napisan je u formi pisama što podsjeća na dnevničke zapise u Stokerovom 'Drakuli'. Na taj način prenesena nam je intima nesvjesnih strahova i groze, a upravo ta unutrašnja jeza i ovdje je okosnica na kojoj počiva stalni osjećaj napetosti koji obuzima čitatelja.

Teško je povjerovati da je ovako obimno, kompozicijski složeno djelo prva knjiga Elizabeth Kostove. U početku pomalo ukočenog stila, štivo se postepeno čita lakše, opisi postaju sažetiji ali prirodniji, često živopisni i pronicavi. Lik pripovjedačice ponekad djeluje staromodno i papirnato, dok Helena, heroina prethodnog okršaja sa mračnim silama, ima u sebi više snage, živosti i prethodnica je današnje emancipirane žene.

Roman se dotiče paralele izmišljenog sa stvarnim zlom, kroz povijest Europe od starovjekih osvajača do sablasti komunizma. Tekst je pun zanimljivih podataka, istinitih i izmišljenih, isprepletenih uz pomoć simbola i folklora. Elizabeth Kostova je nadaren erudit i knjiga odiše uvjerljivošću.

Velik dio radnje odvija se u Bugarskoj i Rumunjskoj pa se očekuje, potaknut knjigom, novi vid turizma u ovim zemljama. Hrvatska i neki njeni krajevi i gradovi (Dubrovnik, Zagreb, Split) također su spominjani u knjizi. Međutim, ove lokacije su tek usputne, iako je možda bilo za očekivati da se npr. Dubrovnik 'grad od bjelokosti' sa svojim zidinama postavi kao alegorija zida dobra koje zaustavlja i štiti od zla, kao granica civilizacija i kultura koje se spominju u knjizi. Nadajmo se da će turisti potaknuti knjigom posjetiti i Hrvatsku te da će se film, čija produkcija je najavljujena za iduću godinu, snimati na originalnim lokacijama.

Kad bi detaljnije iščitavali roman, naišli bismo na nekoliko manjih nedostataka. Jedan od likova, kavalirski pratitelj mlade heroine, na kraju biva izgubljen u tekstu, iako je Elizabeti Kostovoj bila dosta samo jedna rečenica da izbjegne ovu malu nespretnost. Neke naznake u radnji nisu do kraja završene, a ima i dupliranja opisa događaja preko priče pojedinih junaka u ionako preopširnom štivu. Doduše, sve ono što nije objašnjeno ili je ostalo tek u naznakama daje mogućnost nastavka novim romanom, zar ne?

Ono što će ponijeti čitatelja je sasvim nova ideja: Kostova je svog Drakulu pretvorila u strastvenog povjesničara i knjižničara. Čitatelj može naslutiti opsjednutost i Drakule i spisateljice pa i samog sebe istom strašću - za znanjem i istinom. Nije li baš to krv modernog doba za kojom svi žeđamo, a nije nam, unatoč svemu, uvijek dostupna?

Taj aspekt romana daje mu notu humora i pomiče njegove granice, iako toga u prvi mah niste svjesni. Svojim svijetom knjiga i simbola iz prošlosti roman načas podsjeti na Eccovo 'Ime ruže' i 'Zovem se crvena' Orhana Pamuka. Iako je lik Drakule naslijeđen od Stokera, autorica mu je dala sasvim nove neočekivane karakteristike pa stoga ne možemo opovrgavati originalnost priče. Međutim, romanu se nikako ne može pretskazati da postane popularan i stekne kultni status kao 'Da Vincijev kod', iako ga ponegdje u reklamama uspoređuju s ovim intrigantnim i inteligentno napisanim djelom.

Niti u jednom romanu, u zadnje vrijeme, nije češće spominjana riječ knjiga i nigdje se nije više radnje odvijalo u knjižnicama. Doduše, ime glavne junakinje, ujedno i pripovjedačice u knjizi, nije uopće spomenuto, pa možemo samo nagađati da se zove - Elizabeth.

Čitajući knjigu, doznajete da svuda postoje legende o vampirima, pa i oko vas. Najednom osjećate da niste sigurni u ovom svijetu i počinjete sumnjati u bajkovitost tih legendi jer je Elizabeta Kostova probudila u vama pomalo uplašenog, ali zadovoljnog povjesničara.

F.I.L.M: Recenzija / ELIZABETH KOSTOVA: POVJESNIČARKA (knjiga)


Elizabeth Kostova: "Povjesničarka" --> jedna od vrlo, vrrrlooo rijetkih knjiga od kojih sam odustala (tu još ubrajam poneke (samo poneke) lektire ). Dozlaboga dosadna. Radnje gotovo pa i nema, likovi se kreću iz Engleske u SAD, pa u Tursku pa u Mađarsku pa u Rumunjsku, pa natrag, pa ispočetka, pa u Mađarsku (kao ona pjesma: "Bio jedan pas, i ukrao je kost...."). Štivo se uopće ne "postepeno lakše čita", kao što kažu recenziji - uvijek se čita robovski teško. Likovi su crno-bijeli, jedino što je strašno u cijeloj priči je to što je jezivo dosadna, od Drakule nema ni D do, valjda (kažem, odustala sam), samoga kraja, a to što je uspoređuju sa Brownom - Kostova je dobila nagradu za "roman u nastajanju" i vjerujem da je u roman uloženo puno truda, istraživanja, ideja.... Ali.. Ona i Brown se ne mogu uspoređivati. Brown je ZANIMLJIV!!! Možda je stvar u tome da sam ja previše očekivala od te knjige? Novu Anne Rice, novog Stokera?Ali likovi se u toj priči stalno vrte u krug, čitaju pisma, opisuju pejzaž, traže tog fucking Drakulu kojeg nema pa nema, kopaju po knjigama i knjižnicama - i to je TO. Taman kada postana malčice zanimljivo - eto ti nje, opet tuče po pejzažu i povijesti, znamenitostima i običajima nekog grada. Možda je kraj bolji i zanimljiviji? Možda je netko čitao tu knjigu i ima drugačije mišljenje o njoj...
Sto ljudi, sto ćudi. Ja inače zbilja nemam naviku pljuvati po knjigama i odustajati od njih - ali ovo je, za mene, strašno...dosadno...

[Davor1507]

Nesuvisla, kontradiktorna i jako dosadna - Biblija.

kresola rep- :

Kada nekome dajem negativnu reputaciju obavezno objasnim zašto sam to napravio....

Dakle, uopće me ne smeta svađa oko takvih stvari u temama namjenjenim za to, znači teme tipa religija, vjera, čak i filozofija....ali napisat u temi književnost da je najgora knjiga koju si pročitao Biblija graniči sa zdravim poimanjem stvari.... Ja sam član Katoličke crkve, rijetko kad odem na mise, poimanje Boga mi je bitno drugačije nego poimanje tog istog Crkve, više individualno (kao i većini ljudi, neovisno o vjeri) a Biblija, kao knjiga promiče puuuuno više pozitivnih vrednota nego negativnih. Uostalom siguran sam da si i ti čitao puno većih sranja u životu od Biblije, ali da ovo politika priča iz tebe....

Hvala Kresola na objašnjenju, ali ova tema nema veze sa vjerom kao ni moj komentar o Bibliji. Ako nisi vidio nisam komentirao njezin utjecaj na ljude (pozitivan ili negativan).
Da si pročitao Bibliju onda bi vidio da je to knjiga od 930 stranica, najdosadnijih 930 stranica u mom životu. Kontradiktorna je jer glavni lik - Bog - malo milostiv pa malo gnjevni razarač.
Nesuvisla jer se opisuju stvari koje nedolaze u kontekst sa bilo kojim drugim djelom u knjizi.

Pa zato ljepo odjebi.

[Bluebird]

Uff,kad sam vidjela topic odmah mi je Biblija pala na pamet,ali držim se toga da nijedna knjiga nije loša,jer uvijek naučiš nešto novo. Pa makar to novo bilo nešto s čim se ne slažeš,spoznaja je bitna.

[///M5 Power]

Ništanas s gledancom

procito sam dvije knjige u zivotu, jbg ni naslova se ne sjecam