O Todorovicevom djelu "Hochstapler"

[rozalin]

Tito i Hitler bili skolski drugovi?

Nostalgicari za Titovim dobom, (ali i njihovi protivnici), na prostoru bivse Jugoslavije dozivljavaju pravi preporod. Marsal se uveliko kopira cak i po njegovim bijelim uniformama, ali su te kopije toliko lose da "original" nikad dostici nece, cak ni priblizno.
Casopis EM je u posljednjem broju objavio sa mnogo detalja reportazu o besmrtnom Titu.Ipak to je samo jedan trenutak beskonacnosti Titove slave, koja ponovo zraci u citavoj bivsoj Jugoslaviji. Sa primjetnim zadovoljstvom reporter smatra da je to ipak zaradjeno i primjerno za doticnu licnost. . Ali to je samo jedan dio fenomena zvanog Tito, koji ide mnogo mnogo dublje.
To sto se u Crnoj Gori i drugdje trenutno dogadja , nije samo igranje sa starim jugosimbolima, pjesmama, jezickim sloganima, to je u stvari jedan trenutno 17 godina stari referendum, u kojem Tito suvereno pobjedjuje.
To vazi takodje za uspjehom razmazene Slovence. Oni su prije nekoliko godina u anketi koja je provedena u preko 80 % slucajeva, izjavili da je njihov zivot u Titovoj Jugoslaviji bio veoma dobar, i imaju veoma dobra sjecanja na to vrijeme. Sa tim su svi poslijetitovski politicari dobili jednu nezvanicnu, ali uvijek prisutnu "jedinicu za mjerenje " njihovog djelovanja i uspjeha, sa kojom moraju zivjeti, ali u velikom dijelu moze im samo praviti teskoce.

Tito Hochstapler

Kad mu vec ne mogu nista, preostaje samo pljuvanje po Titu i to u svakom pogledu. Ko si pak zeli mantil obuci, koji je par brojeva veci, da bi mu mantil stajao, mora se dobro naduvati, To objasnjava i djeciju lutkarsku predstavu ratnih zlocinaca Tudjmana i Milosevica, koji su u kopiranju Tita uptrebljavali sve, od bijelih uniformi, ordena, luksuznih auta, ostrva za odmor, kuba cigara, americkog viskija.... ali su sa tim samo demonstrirali sopstvenu nemoc.
Tudjman i Milosevic su mrtvi, ali jos zive samo male zabe krastace, sa njihovim tugaljivim kreketanjima. U Srbiji je u augustu 2004 izasla knjiga "Tito Hohstapler", napisana od jednog provincijskog suca.
U ovom djelu autor tvrdi:
1. Tito nije bio Tito, vec Titov polubrat,
2. Tito je za vrijeme prvog svjetskog rata pohadjao habzbursku skolu za spijune i
3. da je bio skolski kolega Adolfa Hitlera.
Iako je poznato je da je 1913. Hitler napustio Austriju i rat proveo u Bajernskoj armiji, ovakve istorijske cinjenice ne interesiraju balkanske bajkopisce. Za njih je takozvani Tito bio jedan habzburski spijun, slobodni zidar, tajni agent Vatikana i slicno.
U Srbiji je knjiga Hohstapler kao schund zabranjena. ali je zato u Hrvatskoj 2004 dozivjela novo izdanje. Naravno, to djelo su hrvatski sovinisti odusevljeno pozdravili, ali ipak to ne govori mnogo, jer je i u Hrvatskoj kao i u citavoj bivsoj Jugoslaviji, titonostalgija iz godine u godinu sve veca. Iako su u Hrvatskoj rezultati nesto stidljiviji.

Tito, dolazi odmah nazad

Jugoslavenstvo u inostranstvu se danas u zemlji i ne primjecuje. Krajem juna 2007 zavrsava u Hamburgu Era od Gordane Vnuk. Ova Hrvatica je 6 godina vodila alternativni teatar Kampnaegel. Njenu oprostajnu dvocasovnu reviju "Tito, izvjesni pokazatelji nostalgije", je pokrenula, stavila na daske i na jednom visednevnom festivalu"Tito, treci put", inscenirala kao primjer Titovih predstava, sa kojim je frau Vnuk jos prije u citavom svijetu gostovala. Dobro promisljeno od strane rezije, da ovaj furiozni show bude izvodjen u vrijeme sastanka EU vrha, samo je povecao opcu odusevljenost.
Titoville com, slucaj ili namjera, adresa Titove stranice asocira na mrtvog Marsala kao postidjena dobrodoslica. U svakom slucaju ima odjeka da je to mladi slovenacki muzicar, Matjaz Srebotnjak jos 1993, na internet postavio, kao jednu sliku iz realnosti. Josip Broz Tito rodjen 7 maja 1882. u hrvatskom selu Kumrovcu, umro u vojnoj bolnici u Ljubljani 4 maja, ipak i dalje zivi. On zivi na najmanje 14 znakova ulica, mostova, skola u glavnom gradu Makedonije Skoplju. On zivi u uvijek novim anketama, provedenim u svim nasljednickm drzavama, i to sa rastucim simpatijama. On zivi u scenarijima, pozoristima, radioprogramima, knjigama, vicevima (narocito) i u bezbrojnim usporedbama danasnjih rasturenih strvina bivse Jugoslavije, sa Titovom Jugoslavijom, okruzenom istokom i zapadom i razmazenom kreditima. Ko zeli danas da zna, da je na Titovu Jugoslaviju primjenjen ljuti prosvjed Osvalda Spenglera "o pokretu nezaposlenih pod vodjstvom lijenih radnika" u medjuratnoj Njemackoj?

Trava izmedju Titovih mramornih ploca i raspad Jugoslavije

Ne postoji beogradski plan ulica u kojem je Kuca cveca oznacena? Nastala je 1974 kao mjesavina tropskog vrta i kluba za diskusije. 8 maja 1980 je ovdje sahranjen Tito. Dobio je "najdostojanstveniju sahranu dotadasnje ljudske povijesti", kako se beogradski "Danas" tacno na 25 godisnjicu izjasnio: vrhunski politicari iz 127 zemalja odali su posljenju pocast, medju kojima 4 kralja, 31 predsjednik drzave, 22 premijera, 47 ministara vanjskih poslova... uz to i poimence svjetski politicari cija imena vec dugo stoje u panteonu svjetske politike, kao Indira Gandi, Margaret Tacer, Wili Brant, princ Filip, Bruno Krajski i mnogi drugi. Razgovori, kontakti i dogovori - Kuca cveca je kratkotrajno bila centar svijeta i most izmedju blokova.
Nakon tog je bilo mirnije a zatim citave devedesete, Titov grob ostaje bez pocasne straze, posjetilaca, samo 4 maja Jovanka dolazi sa cvijecem i trava raste izmedju mramornih ploca. Tamo vani se Jugoslavija raspada, ali u svimnjenim nasljednicama, se ipak inscenira najljepsi serijal za Tita. U Srbiji pocinje Goran Markovic 1992 sa filmom Tito i ja koji je i danas hit, mali Zoran kojeg igra Dimitrije Vojnov odnosi godine 54. nagradu za najbolji Tito recital, i kroz to smije da posjeti Tita, prolaskom kroz najludje nesrece biva spasen od samog Tita na bijelom konju, ali i na kraju mu priznaje: Tito, ja volim vise mamu i tatu od tebe i takodjer druga Wajsmilera u ulozi Tarzana.
1994 Zelimir Zilnik (koji je takodjer bio prisutan u Hamburgu 2007) snima njegovu smijesnu pricu " Tito po drugi put opet medju Srbima".
1999 nastavlja hrvatski filmski veteran Vinko Bresan sa filmom "Marsal" ( ne "Duh marsala Tita") : grupa ideoloskih tvrdokozaca inscenira na jednom otoku pretpotopski komunizam. Predvodi ih covjek u marsalskoj uniformi sa podignutim glasom, gdje se na kraju otkriva da je on jedan ludjak pobjegao iz ludnice.
U Sloveniji je godinama prije toga, glumac Ivan Godnic, imao uspjeha sa programom uzivo "Klicemo duhove", koji je isao preko radio Kranja. Slusalac postavlja pitanja na slovenackom, a Godinic odgovara sa Titovim hrvatskim dijalektom, u jako lijepo imitirajucem tonu sa njegovom poznatom dramaticnosti, koja je starom bila osobena: ti govedo, za tebe sam isao u zatvor dok si ti tvoju staru kresao. Tehnicari u studiju su se zestoko smijali, a slusaoci kao da su zaboravili da je Tito mrtav vec vise od 12 godina, i predlazu na hrvatskom "Tito vrati se , odmah, prvim autobusom"

[rozalin]

Pocasna titula za politicare: Ti si Tito

Kad je u Bosni rat bio na vrhuncu, Vaclav Havel je posjetio Sarajevo. Bilo je kao da je Tito dosao, sjecaju se godinama poslije ljudi, koji su mu tad porucili "ti si Tito" kao najveci moguci kompliment. Kumrovac, Titovo rodno mjesto, postaje svjetskim mjestom hodocasca, ovdje u ovom krajoliku stoje Titove biste od Mestrovica, Augustincica i drugih umjetnika. Sve dok nisu hrvatski sovinisti to eksplozivom raznijeli. Sto se vise novi gospodari, Hrvat Tudjman, Srbin Milosevic i drugi slicni, pusu u bijelim uniformama i Titovoj retorici, to sve vise nerviraju obicne ljude kao lose Titove karikature.
Pouzdani "izdajnik" DEMOSKOPIJA je zabiljezila, 33 % Srba i 39 % Crnogoraca nazvali su Tita u anketi 1998 najvecim Jugoslovenom 20. stoljeca. Krajem 2003. izabrali su ga Hrvati za najvecu licnost Hrvatske povijesti. Ne govori se uopste o grafitima (Tito vracaj se, sve ti je oprosteno), ne govori se uopste o natpisima Tito iz kamena na brojnim proplancima, Titovim slikama u radionama, pjesmama o Titu od Brene ili Danila Zivkovica, koje i danas svako zna napamet. Tito je bio mrtav, ali kao iznandnacionalna figura za identifikaciju, zraci zivahnije nego za vrijeme zivota. Titova najveca greska je bila to sto je umro, pisalo je prije deset godina beogradsko Vreme.

Kakav je bio Tito

Horst Grabert, njemacki ambasador u Jugoslaviji krajem 70-ih, imao je jedan jako blizak trajni kontakt sa Titom i mogao je deceniju poslije prepricavati najljepse Titove dogadjaje. Iz ovog postaje jasno zasto nije u pravu onaj ko je Tita predstavljao kao diktatora, ratnog zlocinca i slicno. Tito to nije bio nikad, jer nikad nije imao ni potrebu za tim.

Cesto sam se zabavljao, dok sam kasnije , Titove kriticare propitkivao sta su radili 4. maja 1980 kad je Tito umro. Ako su govorili istinu, rekli su da su plakali a ako su nesto drugo rekli, onda su lagali ili su bili nacionalisticki emigranti, koji, sto je i razumljivo, nisu Titovoj Jugoslaviji vjerovali.
Takodje i nakon Staljinove smrti 1953, su milioni ljudi plakali, ali ipak ne moze se Staljin usporedjivati sa Titom. Da su bili ljuti neprijatelji znali smo jos od prvog dana konflikta Tito-Staljin, koji je u godinama 47-55. Jugoslaviji zivjela u stalnoj prijetnji od Staljina i njegovih satelita. Kako je zemlja tad reagirala i na kraju primorala Sovjete da se pognu, na to se mora i danas u bivsoj Jugoslaviji biti ponosan, a sto je i slovenacka televizija prije nekoliko godina prenijela u vise nastavaka. O tom su postojale knjige od Djilasa (Razgovori sa Staljinom), Vladimira Dedijera (Staljinova izgubljena bitka) i mnoge druge, koje prikazuju sve relevantne detalje. Staljin je bio za ljude uzdignuto bozanstvo, dok je Tito bio sa ljudima i znao je kako ih oduseviti. U principu je bio los govornik, koji je zapinjao kod svake strane rijeci, ali je mogao jasna objasnjenja izreci, jer je tako jednostavno govorio, onako kako mu je njegov jezik sela to dopustao. Tu je izbacivao svasta, sto se za cas po cijeloj zemlji culo, njegov poznati ispad u crnogorskoj Podgorici " Podgorica, poznajem Podgoricu jos prije rata,eee ili Titograd, kako se sad zove".

Ne svadjajte se vise

Ili njegov legendarni novogodisnji govor, koji je zavrsio sa jednim stidljivim " i ne svadjajte se vise". Na makedonskom radiju su mi pustili jednu tonsku traku: Tito negdje u najdubljoj provinciji od gradonacelnika srdacno pozdravljen sa rijecima" osjecajte se kod nas kao kod kuce" .. Na to se Tito brecnuo" jesi li lud, kod kuce nas je bilo 15 djece, tu je bio uvijek uzas i ne zelim se osjecati kao kod kuce". Traka nije nikad upotrebljena, ali sadrzaj je znala citava Jugoslavija.
Ili savrsena knjiga "Privatni zivot predsjednika Tita" koja sadrzi slike, koje niti jedan politicar nije nikad objavio. Na primjer, na jednoj je Tito kako objasnjava napetoj Gini Lolobrigidi svaki njegov orden na marsalskoj uniformi. Tereza Kesovija, svjetska sansonjerka iz Konavlja, mi je pricala da je bila Titova najdraza pjevacica, i da mu je cesto sjedila u krilu i na uvce pjevala, i pored Jovankine otrovne ljutnje. Postoje mnoge slicne price, koje stariji Jugovici jos posjeduju.
1996 bio sam promatrac u istocnoj Slavoniji i prisustvovao sam jednom socijaldemokratskom skupu, na kojem je jednog govornika "ponijelo" :"znate li vi jos, ljudi, kako smo mi u staroj Jugoslaviji dobro zivjeli, i kako smo malo radili". Iz tog razmisljam, kako se kod mene i drugih jugonostalgija osjeca: Tito je bio jedan ljencuga, njegova upravljacka klika isto tako nije rad izmislila i u citavoj Jugoslaviji niko se nije na smrt naradio. Genijalni Dusan Radovic "dizajner beogradskog duha" se cesto u njegovom jutarnjem "Beograde, dobro jutro", salio na racun opce radne bezvoljnosti, ali je to i povezao sa uzrokom. Inostranstvo je Jugoslaviju preplavilo sa kreditima, a potrazivanja su dospjela nakon Titove smrti, sa tim je dosao pocetak kraja.
Na taj detalj prilikom anketa , kada tako odusevljeno za Tita glasaju, ljudi vise ne misle. Cak i na Kosovu, sjecaju se Albanci da su pod Titom imali sve sto im danas fali, autonomija, sloboda kretanja, socijalna sigurnost i dobar zivot. U Sloveniji, Hrvatskoj i Makedoniji su mladi ljudi osnovali mnoge udruge i klubove sa Titovim imenom. U Beogradu je Kuca cveca 1999 nesto ostecena za vrijeme NATO bombardiranja, nakon pada Milosevica u oktobru 2000 je ponovo zazivjela. Mramor je uglacan, dugacke staklene leje se cakle, i pocasna straza stoji u plavim uniformama. Posjetioca kao nikad prije, na pocetku 10000 onda 12 000 i 2004 je vec bilo 15000 i svake godine ih je sve vise. Rekordne posjete su obicno 4. maja za godisnjicu smrti.

Tito je umro 1914.

Tito je (najmanje) cetiri velike zasluge postigao: pod njegovim vodjstvom je Jugoslavija bila jedina zemlja koja se u drugom svjetskom ratu sa sopstvenim snagama i bez i najmanje pomoci sa strane oslobodila. Tito je prethodno nerazvijenu Jugoslaviju razvio u jednu modernu industrijsku drzavu, koja je uzivala medjunarodni ugled. On je istovremeno potlacenim narodima kao npr Makedonci prvi put u njihovoj istoriji dao sansu za nacionalno kulturno i politicko samoopredjeljenje. On je na kraju svoju zemlju, koja se zvala ´"socijalisticka", ali u stvarnosti bila najvjerniji partner zapada i od marsalovog plana vise nego i jedna zapadna zemlja profitirala, napravio mostom i zglobom izmedju blokova.
Nakon sto je komunizam u SSSR bio srusen Jugoslavija je izgubila tu funkciju zgloba. Nakon tog se raspao SSSR i Jugoslavija je otisla u krvavi gradjanski rat. Nova imena Jugonasljednica morali su da se mjera prema Titu, sto je za mnoge bilo beznadezno daleko. Zbog tog su morali Titove neupitne historijske vrijednosti gurnuti u blato. Narocito se u tom isticao Tudjman, koji je najgoroj politickoj emigraciji sa zapada ponudio mjesta u vladi (oni su za Titov rodjendan na ulicama zapadnih gradova tjerali svinju sa natpisom Tito).

[rozalin]

Ulizica Todorovic

Ove nove vodje su imale mnoge medijske pomagace, koji su ipak bili prestignuti od ovog Srbina Miroslava Todorovica. Rodjen je u Krusevcu 1941, studirao je pravo u Beogradu, pokusao bezuspjesno kao drzavni cinovnik, i na kraju je postao advokat. Primjerice, 2004 je branio jednog od ubica srpskog premijera Djindjica, gdje se njegova strategija odbrane u mnogome svodila na to da sa svim trikovima i ispadima sam proces vremenski razvuce. Jos od prije on je otkrio svoj talenat za literaturu, objavljujuci dokumentaciju o procesima iz Titovog vremena. Sa realnim stvarima ove knjige nisu imale mnogo zajednickog, ali autoru je bilo stalo samo do novca i slave, koju je cak zelio postici i uz pomoc izmisljenih atentata na njega samog.
Kao sto je vec pomenuto, Todorovic se 2003 bezuspjesno pokusao u Srbiji prizemljiti sa njegovim 350 stranicnim kolosom, "Tito Hohstapler". Ali Srbija nije vise diktatura u kojoj se nezeljene knjige zabranjuju i nepozeljni autori progone. Uzrok da ova knjiga nije dospjela u prodavnice je da u Srbiji kao i u Njemackoj, ali i drugdje postoje sluzbe koje stite publiku od najgoreg smeca i sunda.

Srbijansko smece u Hrvatskoj postize uspjeh

Ono sto je u Srbiji smece ipak u Hrvatskoj ima najbolje sanse za uspjeh. 2004 je izdavacka kuca Dunja stampala Todorovicevo remek-djelo, koje je na hrvatski preveo Zeljko Orsag. Todorovic pak tvrdi da je njegova knjiga nastala na osnovu istrazivanja i strpljivog arhivskog rada, ali nije se udostojio navesti niti izvor literature i nema ni liste recenzenata koji se u citavoj bivsoj Jugoslaviji zovu eksperti i koji svaku knjigu prije stampanja ispituju, radi zastite same izdavacke kuce od plagijata i ili slicnih prljavstina. Tako je hrvatska citalacka publika dobila za uzivanje djelo, koje serioznom kriticaru djeluju kao pobacaj bolesne fantazije, ukoliko se i sam pisac ne posmatra kao kompletan ludjak.

Ovaj osjecaj mora se dobiti ako se Todorovicevo djelo cita. Titova majka Marija je rodila Josipa 7.5 1892 u hrvatskom selu Kumrovec, njegov otac, Marijin muz, je bio Franz Broz. Ipak 16 juna 1892, znaci 40 dana kasnije, rodila je Marija navodno jos jednog sina u Becu, ciji je otac bio Jevrej Samuel Majer, kod kojeg je ona bila kucna pomocnica. Titov polubrat je dobio ime Josip Ambroz.

Tito sa Hitlerom u spijunskoj skoli Franz Jozef

Ali to je samo pocetak. Po Todorovicu, Tita 1913. primaju u spijunsku skolu koju je Franc Jozef osobno osnovao, gdje je zajedno sa Hitlerom obucavan (oba su bili u istoj jedinici). 1914 sreo se Tito sa svojim polubratom u 42. varazdinskoj diviziji, u cijim je borbama i poginuo. Polubrat Ambroz je dospio u rusko zarobljenistvo, i biva vrbovan od boljsevika i nakon rata je uzeo Titov identitet.
Josip Ambroz je uzeo ime Tito od 1934 i Todorovic nije ponudio objasnjenje, zasto je uopste trebalo doci do ove zamjene identiteta sa polubratom. To isto tako i dalje nije vazno, jer na preko 300 strana Tito se opisuje kao agent kominterne, britanske tajne sluzbe, Vatikana, njemackog abwera, izraelskog mosada iii ... uz to jos kao i slobodni zidar od Cercila za vrijeme prvog svj rata u Pariz uveden u Lozu, profesionalni ubica za racun ruskih komunista, saodgovoran za atentat na kralja Aleksandra 1934, izazivac jugoslavenskog partizanskog rata sa jedinim ciljem ubiti sto vise Srba, a to je zbog tog jer je od najmladjih dana bio pristalica Ante Starcevica, kao oca hrvatskog fasizma, istovremeno je postajao i prestajao biti bosanski franjevac.....
Tito navodno, uopste nije bio Tito, vec od Sovjeta uvuceni dvojnik, ova legenda je u staroj Jugoslaviji bila tako rasirena, da ju je slovenacxkii autor Tone Partljic ranih 80-ih naveo u svojoj komediji "Moj otac, socijalisticki seljak" Gledao sam komad 1985 u Novom Sadu i pri tom se zestoko smijao i na pauzi sam iza kulisa pojurio da od rezisera dobijem tekst, posto knjiga nije bila izasla. Ovim komadom je vjerovatno i Todorovic bio inspirisan, a mozda su mu i par cinika iz Ljubljane i Beograda nesto podmetnuli, da bi se Hrvati malo blamirali. Ipak da ostavimo ovo i vratimo se na glavno, knjiga od Todorovica je jedna takva beznacajna glupost da sa sigurnoscu nece uticati na slavu koju Tito ima.

Von Wolf Oschlies;
30.06.2007