Pablo Neruda

[Kristijan]

jeste čitalo koje njegove stvari, evo baš malo googlam i gledam neke stihove, ima stvarno odlične stihove i pjesme

TIJELO ŽENE

Tijelo žene, bijeli brežuljci, bijela bedra,
slična si svijetu kada se daješ.
Ruje te moje tijelo divljeg ratara
i sin iskače iz dubine zemlje.

Bijah sâm kao tunel. Ptice su od mene bježale
I u meni započe noć svoju moćnu invaziju.
Kovao sam te kao oružje da bih te nadživio
ko strijelu za svoj luk i kamen za svoju praćku.

Ali stiže čas osvete i ja te ljubim.
Tijelo od kože, od mahovine, od mlijeka snažna i lakoma.
Ah pehari grudi! Ah oči odsutnosti!
Ah ruže pubisa! Ah glas tvoj spor i tužan!

Tijelo žene moje, u tvojoj ću ostati ljupkosti
Žeđi moja, tjeskobo bez granica, pute neodlučni!
Tamna korita rijeka gdje vječita žeđ ostaje,
gdje ostaje umor i bol beskrajna.



* * *


LJUBAVI

Ljubavi, od zrna do zrna, od planete do planete,
mreza vjetra sa svojim sjenovitim mjestima,
rat sa svojim cokulama krvavim,
ili dan i noc klasa.

Kuda prodjosmo, otoci, mostovi ili zastave,
violine prolazne jeseni izbodene,
radost je ponavljala usne kaleza,
bol nas je zaustavljala svojom lekcijom placa.

U svim republikama razvijao je vetar
svoju neporocnu zastavu, svoju ledenu kosu
i zatim se vratio cvijet svome cvijetanju.

Ali jesen u nama nikada nije ovapnela.
U nasoj domovini stalnoj nicala je i rasla
ljubav sa svim zakonima rose.

Pablo Neruda


* * *


DIVNO JE LJUBAVI ZNATI

Divno je, ljubavi, znati da si ovdje u noci,
nevidljiva u svom snu i ozbiljno osamljena
dok rasplicem svoje brige
kao mreze zapletene.

Odsutno, tvoje srce plovi snovima,
ali tijelo ti dise tako napusteno,
trazeci me uzalud, dopunjujuci moj san
kao biljka sto se udvostrucuje u seni.

Uspravna, bit ces druga sto ce zivjeti sutra,
ali od onih granica izgubljenih noci,
od ovog biti i ne biti u kojem se nalazimo

nesto ostaje i vodi nas svjetlu zivota
kao da je pecat sjene obiljezio
vatrom svoja tajnovita stvorenja.


Pablo Neruda


* * *


NOĆAS BIH MOGAO NAPISATI

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.

Napisati, na primjer: "Noć je posuta zvijezdama,
trepere modre zvijezde u daljini."

Noćni vjetar kruži nebom i pjeva.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Volio sam je, a ponekad je i ona mene voljela.

U noćima kao ova bila je u mom naručju.
Ljubljah je, koliko puta, ispod beskrajna neba.

Voljela me, a ponekad i ja sam je volio.
Kako da ne volim njene velike nepomične oči.

Noćas bih mogao napisati najtužnije stihove.
Misliti da je nemam, osjećati da sam je izgubio.

Slušati noć beskrajnu, još mnogo dužu bez nje.
I stih pada na dušu kao rosa na pašnjak.

Nije važno što je ljubav moja ne sačuva.
Noć je posuta zvijezdama i ona nije uza me.



To je sve. U daljini netko pjeva. U daljini.
Duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Kao da je želi približiti, moj pogled je traži.
Srce je moje traži, a ona nije uza me.

Ista noć u bijelo odijeva ista stabla.
No mi, od nekada, nismo više isti.

Više je ne volim, sigurno, ali koliko sam volio!
Moj glas je tražio vjetar da takne njeno uho.

Drugome. Pripast će drugome. Ko prije mojih cjelova.
Njen glas i jasno tijelo. Njene beskrajne oči.

Više je ne volim, zaista, no možda je ipak volim?
Ljubav je tako kratka, a zaborav tako dug.

I jer sam je u noćima poput ove držao u naručju,
duša je moja nesretna što ju je izgubila.

Iako je to posljednja bol koju mi zadaje
A ovo posljednji stihovi koje za nju pišem.


Pablo Neruda


Nocu

Nocu, ljubljena, vezi svoje srce za moje
I neka zajedno u snu razbiju tmine
Kao dvostruki bubanj, boreci se u sumi
Protiv gustoga zida okupanog lisca.

Prolazu nocni, crna zeravo sna
Sto hvatas niti zemaljskoga grozdja
Tacnoscu nekog neredovita voza
Sto sjene i kamenje hladno za sobom vuce neprestano.

Zato me ljubavi, vezi za cisti pokret,
Za postojanost sto kuca u tvojim grudima
Krilima nekog labuda ispod vode,

Da bi na zvjezdana pitanja ovog neba
Nas san odgovorio jednim jedinim kljucem
I samo jednim vratima koje zatvori tama.


P. Neruda


* * *

SADA

Sada si moja. Pocivaj svojim snom u mom snu.
Ljubav, bol i nevolja sada moraju usnuti.
Noc se okrece na svojim nevidljivim kotacima,
a ti si uza me cista ko jantar uspavani.

Nijedna nece, ljubavi, spavati s mojim snovima.
Ici ces, ici ce mo zajedno vodama ovoga vremena.
Ni jedna nece sjenom zajedno sa mnom,
samo ti, uvijek ziva, uvijek sunce i mijesec.

Sada su ruke tvoje otvorile njezne sake,
ispustile njezne znakove, a ne zna se kamo,
tvoje se oci sklopise kao dva siva krila,

dok slijedim vodu koju nosis, koja me nosi:
noc, svijet i vjetar rasplicu svoju sudbinu
i ja sam bez tebe samo jos tvoj vlastiti san.


Pablo Neruda


* * *

JUTRO

Matildo, ime od biljke, kamena ili vina,
od svega sto se radja i traje,
rijeci u cijem rastu svice,
u cijem ljetu planu svijetlo limunova.

U tome imenu plove brodovi od drveta
okruzeni rojem vatre morske modrine,
i ova slova su voda neke rijeke
sto utjece u moje zakreceno srce.

O ime otkriveno ispod puzavice
kao da su vrata nepoznata tunela
sto se s mirisom svijeta spaja!

O, osvoji me svojim vrelim ustima,
istrazi me, ako zelis, svojim nocnim ocima,
ali me pusti da plovim i spavam u tvome imenu.


Pablo Neruda


* * *

(Potpuna zeno, putena jabuko...)


Potpuna zeno, putena jabuko, topli mjesece,
gusti mirisu alga, blato i svjetlo smrvljeno,
kakav se tamni sjaj otvara izmedju tvojih stupova?
Kakva drevna noc dira covjeka svojim culima?

Jao, ljubiti je putovanje s vodom i zvijezdama,
sa zrakom utopljenim i grubim olujama brašna:
ljubiti je borba bljeskova
i dvaju tijela jedinim medom porazena.

Od cjelova do cjelova prelazim tvoj mali beskraj,
tvoje rubove, tvoje rijeke i tvoja sicušna sela,
i oganj genitalni preobrazen u slast

juri osjetljivim putevima krvi
sve dok se ne sruši kao karanfil nocni,
sve dok bude i ne bude jedino munja u sjeni.


Pablo Neruda


* * *

NE VOLIM TE JER TE VOLIM

Ne volim te zato što te volim
i od voljeti te do ne voljeti te stižem
i do čekanja kada te ne čekam
srcem mi struji studen i plam.

Ne volim te zato što te volim
i beskrajno te mrzim, a mrzeći te molim,
i mjera moje putujuće ljubavi
jest da te ne vidim i poput slijepca volim.

Možda ću potrošiti siječanjsku svjetlost,
okrutnu zraku, svoje beskrajno srce,
ukravši sebi ključ spokoja.

U ovoj historiji samo ja umirem
i umrijet ću od ljubavi jer te volim,
jer te volim, ljubavi, krvlji i ognjem.


Pablo Neruda


* * *

SRCU MOME...

Srcu mome tvoje su grudi dovoljne,
a slobodi tvojoj pristaju krila moja.
Iz usta će mojih nebu stići
sve što bijaše uspavano na duši tvojoj.

U tebi je svakodnevna iluzija.
Dolaziš kao rosa cvjetnim krunama.
Tvoja odsutnost obzorje potkopava.
Vječno poput vala bježiš.

Rekoh da si pjevala na vjetru
kao borovi i kao jarboli.
Poput njih si uzvišena i šutljiva.
I namah se rastužiš, kao pred putovanje.

Prihvatljiva si poput puta znana.
Nastanjuju te odjeci i glasovi sjetni.
Probudih se, i ponekad se sele i bježe
ptice što su ti u duši spavale.


Pablo Neruda

********************



svidjas mi se kad sutis...

svidjas mi se kad sutis jer si kao odsutna,
i cujes me izdaleka, i glas moj ne dodiruje te.
cini se kao da su ti letjele oci
i cini mi se da ti je poljubac jedan zatvorio usta.

kako su stvari sve ispunjene dusom mojom
izranjas iz stvari, ispunjena dusom mojom.
leptirice sna, dusi mojoj si slicna
i slicna si rijeci melankolija.

svidjas mi se kad sutis i kad si kao udaljena.
i kada kao da se zalis, leptiricu u gukanju.
i cujes me izdaleka, i glas moj ne dostize te:
pusti me da sutim s mucanjem tvojim.

pusti me da ti govorim takodjer s tvojom sutnjom
jasnom kao svijeca jedna, prostom kao jedna prsten.
kao noc si, sutljiva i zvjezdana.
sutnja tvoja je zvjezdana, tako daleka i jednostavna.

svidjas mi se kad sutis jer si kao odsutna.
udaljena i bolna kao da si umrla.
jedna rijec tada, osmijeh dovoljan je jedan.
i veseo sam, veseo sto to nije tocno.

pablo neruda

*****

[slay]

čuo sam za njega

[Kristijan]

NE VOLIM TE JER TE VOLIM

Ne volim te zato što te volim
i od voljeti te do ne voljeti te stižem
i do čekanja kada te ne čekam
srcem mi struji studen i plam.

Ne volim te zato što te volim
i beskrajno te mrzim, a mrzeći te molim,
i mjera moje putujuće ljubavi
jest da te ne vidim i poput slijepca volim.

Možda ću potrošiti siječanjsku svjetlost,
okrutnu zraku, svoje beskrajno srce,
ukravši sebi ključ spokoja.

U ovoj historiji samo ja umirem
i umrijet ću od ljubavi jer te volim,
jer te volim, ljubavi, krvlji i ognjem.

prelijepa mi je ova pjesma

[himalajka]

..moj najdraži...--------------------------------------------------------------------------------

"moja životna filozofija" je bila tema nedavno i ja sam ovo stavila:



Lagano umire onaj koji ne putuje,
onaj koji ne čita,
onaj koji ne sluša muziku,
onaj koji ne nalazi zadovoljstvo u
sebi.


Lagano umire onaj koji uništava vlastitu
ljubav,
onaj koji ne prihvaća pomoć.
Lagano umire onaj koji je pretvoren u roba
navika
postavljajući si svaki dan ista ograničenja,


onaj koji ne mijenja rutinu,
onaj koji se ne usuđuje odjenuti u
novu boju,
i ne priča s onima koje ne poznaje.


Lagano umire
onaj koji bježi od strasti
i njenog vrela emocija
onih koje daju sjaj očima
ili napuštenim srcima.


Lagano umire
onaj koji ne mjenja život kad nije zadovoljan
svojim poslom ili svojom ljubavi,
onaj koji se ne želi odreći svoje sigurnosti radi
nesigurnosti,
i koji ne ide za svojim snovima;
onaj koji si neće dozvoliti
niti jednom u svojem životu
da pobjegne od smislenih savjeta....



ŽIVI DANAS!

RISKIRAJ DANAS!


UČINI DANAS!


NE DOZVOLI LAGANO UMIRANJE...


NE ZABORAVI BITI SRETAN!



Pablo Neruda

[slay]

ček da nađem knjigu iz hrvatskog, možda i ja nešto napišem

[LoLy]

...vecinu sam vec procitala.
jedan od drazih pisaca ljubavne lirike. Svaka mu cas. Imao je tek otprilike 18 godina kada je napisao pjesmu ''Ljubavnu pjesma'' iliti ''Nocas bih mogao napisati'' .
Predobro napisana pjesma. Kao i vecina.

[Ulysea]

Uz Lorcu definitvno jedan od boljih iz moderne...no ima ih tako puno, ali u Nerudi se moze uzivati uvijek....

ZNAT ĆEŠ

Znat ćeš da te nevolim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.

Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.

[prospero]

Je, stvarno je odličan, sjećam se iz gimnazije. Pablo Neruda je pseudonim, ne mogu se sad sjetit koje mu je pravo ime.

[Ulysea]

Ricardo Eliecer Neftalí Reyes Basoalto, pa brijem da mu je i bolje da je uzeo Pablo Neruda, cisto radi eto, nas buducih genaracija koji bi i voljeli zapamtiti ime onoga cije pjesme citaju...

[prospero]

Hahaha. Mislim da je ipak uzeo pseudonim po nekom borcu..vojniku..generalu..šta već, ne mogu se sjetit. Eh da, Ricardo Neftali Reyes..kak sam mogo zaboravit..