Pero u rizli

[Scorpy]

Otvorit ću namjerno kontroverznu temu, da malo razmrdam ovu učmalu baru.

A njoj bi podnaslov glasio - Droga i književnost. Trebaju li umjetnicima poticaji, intravenozni, umotani u papirić, u obliku pilule ili tablete? Što im to donosi, a što oduzima?

Baudelaire i Gautier pušili su hašiš, njima dugujemo prve opise svijesti pod utjecajem halucinogena; Huxley je eksperimentirao s meskalinom (Vrata percepcije) i napisao roman u kojem stanovnici dane krate "mokšom" (Otok); Castaneda je u sagi o don Juanu govorio o psilocibinu a Crowley (u Dnevniku uživaoca droge) promicao racionalnu uporabu heroina i kokaina.

Dakako, postoje i potresni dnevnici bivših ovisnika (Mi djeca s kolodvora ZOO), Watersovi stihovi natopljeni su LSD-om, Ramonesi su pjevali I Wanna Be Sedated a Dylan napisao dilersku odu Mr. Tambourine Man. Primjera je bezbroj i ispada da nema umjetnosti bez dopinga. Što mislite o tome?

[Locrian85]

Ima umjetnosti bez dopinga, to bez polemike...

Ali ne može se tako strogo odvajati umjetnost sa i bez "poticaja"...

Neki umjetnici počnu jednostavno osjećati prazninu kada su "normalni" pa posegnu za nekim sredstvima... Opće poznato je da su umjetnici jako teške individue te samim time jako skloni svačemu... Umjetnik nije namjerno uzeo drogu da bi napravio neko djelo nego je uzeo da se nebi osjećao prazan... Igrom slučaja im je utjecaj droge doveo do stvaranja odličnih djela...

Ako ću tvoj osvrt vaditi iz konteksta dalo bi se zaključiti da samo narkomani mogu biti umjetnici ili da su umjetnici narkomani... Nadam se i znam da to ne misliš i ne tvrdiš...

Jer ti umjetnici su napravili odlična djela i normalni tj. bez utjecaja droga...

[Scorpy]

Namjerno sam provokativan, ništa drugo. U uvodnom postu rekoh i zašto.

A što se tiče te lažne slike, ona se danas bitno promijenila. Umjetnici su pristojni, sređeni ljudi, sveučilišni profesori čak (Pavličić, Slamnig, Tribuson, Stamać, prije njih Pupačić, Milićević, Kaštelan, Eliot, Segal, da ne nabrajam). No ostala je ta fama, u nas najviše zbog Ujevića, valjda. Pa književnik mora biti boem, buntovnik - sukladno tomu i alkoholičar ili narkoman. Od svega na svijetu, najdugovječnije su očito - predrasude.

[fat_boy_slim]

vjerovatno te predrasude vuku korijene još iz 50-ih i 60-ih godina, doba woodstock-a, djece cvijeća, procvata droge.

dovoljno je pogledati muzičare...čisto sumnjam da su Bowie ili Stonesi pisali i skladali pjesme bez utjecaja narkotika. Brown Sugar je dobar primjer za to.

[Scorpy]

Naravno. Ili Floydi - Watersa kao njihova umjetničkoga glasnogovornika spomenuh. Meni su njegove pjesme predivne. Komotno bi mogle same stajati na papiru, bez glazbe, bez ikakve pozadine.

[fat_boy_slim]

Floydi - čisti, iskonski trip