Evo jedne moje pjesme, ona je nastala među prvima![]()
Zvijezda
Sjedim
Gledam kroz prozor sobe
Nebo je tako vedro…
Mjesečina svaku stopu prati
A zvijezde putokaz su na tom putu…
I dok gledam u te zvijezde
Na oko iste, samo neke malo jačeg, neke slabijeg sjaja
Meni jedna zapinje za oko.
Nije ona niti posebno sjajna niti joj tog istog sjaja fali
Ali meni ta zvijezda pažnju privlači
Kao da me mami, zove da mi nešto kaže
Da me nekamo odvede.
Ne razumijem niti tu zvijezdu niti njen put poznajem,
A niti sebe razumijem, što toj zvijezdi tako vuče me!
Al ta zvijezda ima neku moć,
Toj istoj zvijezdi ja se vraćam svaku noć..
Pogledom je pozdravljam i osmijehom ispraćam
Tako je malena, tako obična, kao i sve zvijezde
Ali ja uvijek prepoznam baš nju na bezgraničnom nebu..
Kao da me prati na mom putu
Kao da me čuva i pokazuje kuda, kamo trebam poći…
Volim tu zvijezdu…
Volim njen sjaj…
Volim sve što ona mi daje…
A to je sreća, sigurnost, sjaj
Sjaj koji u mome oku postaje još veći
A u mome srcu otvara vrata sreći
Jer ta zvijezda nosi jedno ime
Ime koje na putu moga života, svakim danom prati me !
P.S. Malo je više epska pjesma nego li lirska hehehe..al eto...procijenite sami![]()



3Likes
LinkBack URL
About LinkBacks



Odgovori sa citatom


