Pišete li pjesme?

[lilars]

Shushke

Chovek jedan pao na muke:
Pita sebe shta su shushke?
Ne razume ovu rech,
Dal je zlato ili krech?

Taj chovek polako hoda
Je sa juga i drugog roda,
Sa severa pita ljude
Nek mu kazhu shta su shushke?

Jedna dama odgovara,
Lepa zhena shto nije stara:
Shushke brate to su pare
Stare, nove, sitne, male!

Joj to chudo, nije znao
Sa ispita on je pao,
Nije znao za love
shto svaki to vole!

Za te pare svaki pricha,
Malo dete i stari chicha,
Pa i zhene na ulicu
Parama tihim glasom vichu.


Otadzbina

Ova zemlja
-kao vera,
a nad veru
otadzbina
shto je deda i pradeda,
shto je baka i prabaka
zhivela tu od pamtiveka.
neko stalno
viche, viche,
sve do neba svoj glas digne
No, kao taj nisam ja,
skromno zhivim, nek se zna,
imam srce od choveka
imam dushu kao reka,
Imam prijatelje- ljude sve
stare, mladje i one.
pruzhim ja mir svima
starim, mladjim, burazerima.


Mojoj zemljakinji

Ostavila si prag svoje kuche;
Zhivish negde u tudjini,
Imash li radost, muke?
Sigurno zhivish u tishini!

Vrati se, kod nas je lepo,
Bauka i vampira vishe nema,
Vrati i ne gledaj na nebo
Daj bozhe ne daj da ti savlada trema!

Proshlo je deset godina
Puno vode je proshlo
vrati se na polju bez mina,
Da ti ja kazhem "dobro doshlo"!

[TrPeC]

Ajde eto i mene malo :S...
TVOJE

Ako si sama
Ja cu biti tvoja sjena
Ako zelis biti sretna ja cu biti tvoj smjesak
Ali svaki put kad trebas prijatelja
Ja cu uvijek biti tu

[sobba]

Ante Pancirov Poezija

[layan]

Jutarnji dijalog

Ova veza nema buducnosti...
-Ma kakve crne buducnosti?
Sta zelis ti od mene?
Hej,znas koliko mi je godina,ni tebi nije puno vise.
Buducnost krojimo sami,a to sto te sada volim puno,mnogo,previse,najvise moze biti samo faza u mom zivotu prouzrokovana mojom katastrofalnom situacijom.
-Kakvom situacijom?
-ne znam,sve sam unistila,bila sam sve vrijeme kao dijete,a znas da dijeca ne znaju za strah,moral i granice.
Zar nije neko rekao da granice ne postoje i da ih sami pravimo i ako ih ima da su tu da se krse?
-Ma ne,to je tvoj strah da te ne stigne klaustrofobija od zatvorenog kruga koji je zvan zivot i monotonije.
A,pored svega takve su ti godine.
-Cuj godine,o kojim ti godinama pricas,te godine sam ja davno prosla.
-Ne duso,ti se ponasas bas u skladu s njima.
-Pa ako sam bas onakva kakvom me predstavljas sto si s mnom?
-Tvoje godine su bas tako skladne s mojima,neobicnost sto se krije u tvojoj tipicnosti je savrsenoi saglasna s mojom.
-Zelis da kazes da sve sto za sebe smislismo je samo krinka i prevara?
-Ne,to tako ide s godinama,lazemo sami sebe,smisljamo svoje licnosti i odbramenim sistemom se branimo od nesrece i boli.
-Zar nije to samo sastavni dio zivota?
-Da,ali sto je manje iskusimo ostajemo vise normalni.
-Oh,rekoh s ubedjenjem u svoje rijeci,ja cu bas da budem drugacija od od tog vaseg normalnog,jer vas svijet je dosadan i apatican,ne svidja mi se.
-Budi sta zelis,radi sta zelis,samo budi tu.
Meni se bas najvise svidja sto je tvoja licnost eksces,ne podudara se s opste prihvacenim.
Ako odlucis da odes,ugasi sva svijetla,zakljucaj dvaput vrata,ostavi kljuci ispod otiraca i budi mi dobra.Nemoj praviti ludosti.,nemoj se izgubiti u sopstvenim lavirintima.
Samo ne reci zbogom,jer zbogom je zauvijek i konacno,a kuda god da krenes opet cemo se sresti,ali necu to biti ja,i neces to vise biti ti.
-Ma nije vise to ni vazno,pusti sve to,cemu sve to....
Tko zna,za jos jedan dan,mozes me izgubiti zauvijek.
Jedino je sigurno da vrijeme tece,da sve ima svoj tok,razlog,red i smijer.
Sudbina je mnogo relativna stvar,ako vec imas snage za to,mozes da je mjenjas.
Sada samo znam da je tako lijepo biti ovde s tobom i bih volila da sto duze traje....

[maci19]

eto nisam dugo ovdje svratio pa mi je vrijeme

imam jednu svoju novu koja je u doradi...inspirirana stvarnim događajem

Čarobna večer

Sjećam se svakog zagrljaja, poljupca,
mjeseca i zvijezda,
Tvoje ruke u mojoj i drhtaja tijela.
Poljubih te nježno i privukoh k sebi,
Ti si prihvatila poziv i u krilo mi sjela.

Vješto si zatim obljubila mi lice,
Poljubac na nosić, čelo pa i usta.
I osjetih sreću ko nikad do tada,
Samoća i tuga sjećanja su pusta.

Vrijeme nisam broj'o,
Al proveli smo dugo,
Zaljubljeni tako grleć jedno drugo.

…

I da jednom u životu mogu zaustavit vrijeme,
Vjerujem to bih učinio tada,
u jednu čarobnu večer kraj Bundeka starog,
Nešto onkraj ljeta u srcu našeg grada.

by Adolon

...u drugoj strofi ću sigurno nešto mijenjati, a možda i dodam koju

ova mi je predobra

[SilverMelody]

sadašnje stanje

u noći često izgubljen u svemiru snova
pod teretom svijeta spuštenim na vjeđe sanjam
dahčući pred očnjacima prošlosti da bježim
ustvari potan u klupku ležim
na traku mjesečine.
i sve tako od kada te nema.
vezicom tišine omamljen i sapet
gurnut u misli da konačno prebolim
otišla u vjeri da ću presahnut ako šutim
a ja dopuzao na rub tame da vidiš
još možda bi da živim
i možda da volim.



vlasnik bafa

Super ti je pjesma

[bafi]

hvala. ti? pišeš?

[bafi]

Super ti je pjesma

hvala

[SilverMelody]

hvala. ti? pišeš?

ma ništa. da, ja isto pišem

[Adolon]

Promatrani san

Priznajem, volim te gledati dok spavaš,
dok sjedim u mraku pod okriljem noći,
al ne onako ko u filmovima,
da stane ti srce kad otvoriš oči.

Volim te baš volim gledati dok spavaš,
i pitat se kakve ti mozak slike vrti,
dal je neka romantična scena,
ili još i bolje nešto jako "drti".

I baš tako volim pitat se u mraku
dal i moje noge snovima ti gaze,
a najviše volim grimase tvoga lica,
dok polako ploviš prostranstvima REM faze.

Obožavam kako blago se namrštiš,
dok bespućima svoje lude svijesti lutaš,
i to je draga moja jedino vrijeme,
kada mi ne smeta da očima kolutaš.

I priznajem volim te gledati dok spavaš,
šutke promatrati te sitne detalje,
tad sve te sitnice što idu mi na živce,
na neki čudan način daju snagu mi za dalje.

I uvijek ću draga gledat te dok spavaš,
bit ću tu za tebe, čuvati te budno,
Zato snivaj draga jer ja volim te baš volim,
volim te baš volim...zar je tu što čudno?

By Adolon 29.8.2010.