Poezija...

[miksi]

Mislim da, nažalost, nedostaje ova tema...
Pišite neke dobre stihove koji vam padnu napamet...
za početak...

ISKRENA PESMA - Milan Rakić

O sklopi usne, ne govori, ćuti,
Ostavi misli nek se bujno roje,
I reč nek tvoja ničim ne pomuti
Bezmerno silne osećaje moje.

Ćuti, i pusti da sad žile moje
Zabrekću novim, zanosnim životom,
Da zaboravim da smo tu nas dvoje
Pred veličinom prirode; a potom,

Kad prođe sve, i malaksalo telo
Ponovo padne u običnu čamu,
I život nov i nadahnuće celo
Nečujno, tiho potone u tamu,

Ja ću ti draga, opet reći tada
Otužnu pesmu o ljubavi, kako
čeznem i stradam i ljubim te, mada
U tom trenutku ne osećam tako.

I ti ćes, bedna zeno, kao vazda
Slušati rado ove reči lažne,
I zahvalićeš Bogu što te sazda,
I oči će ti biti suzom vlažne.

I gledajući vrh zaspalih njiva
Kako se spušta nema polutama,
Ti nećeš znati šta u meni biva-
Da ja u tebi volim sebe sama,

I moju ljubav naspram tebe, kad me
Obuzme celog silom koju ima,
I svaki živac rastrese i nadme,
I osećaji navale ko plima!

Za taj trenutak života i milja,
Kad zatreperi cela moja snaga,
Neka te srce moje blagosilja.
Al' ne volim te, ne volim te, draga!

I zato ću ti uvek reći: ćuti,
Ostavi dušu nek spokojno sniva,
Dok kraj nas lišće na drvetu žuti
I tama pada vrh zaspalih njiva.

[Bahamut]

UTJEHA KOSE

Gledao sam te sinoć. U snu. Tužnu. Mrtvu.
U dvorani kobnoj, u idili cvijeća,
Na visokom odru, u agoniji svijeća,
Gotov da ti predam život kao žrtvu.

Nisam plako. Nisam. Zapanjen sam stao
U dvorani kobnoj, punoj smrti krasne,
Sumnjajući da su tamne oči jasne
Odakle mi nekad bolji život sjao.

Sve baš, sve je mrtvo: oči, dah i ruke,
Sve što očajanjem htjedoh da oživim
U slijepoj stravi i u strasti muke,

U dvorani kobnoj, mislima u sivim.
Samo kosa tvoja još je bila živa,
Pa mi reče: Miruj! U smrti se sniva.

ANTUN GUSTAV MATOŠ

[daidza]

Iskopao na jednom blogu

Oprostite

Ne palite svijetlo
ponekad volim sama
drhtati u mraku
Uživati u trenutku
Upijati mjesečinu
Kad već u životu
Izvučem najkraću slamku

Zašto svi ko topovi spavaju
Iako uznemireni psi
Kroz noć laju
Prepoznajem u vrtu
Krvi žednu siluetu
Usred mraka
gledaju me oči
u mjesečevom sjaju

Nikakve koristi
Od zidnog raspela
Češnjak u bočici
kao začin za stotinu jela
Ili kanadska šindra
Umjesto glogova kolca
A za srebrne metke
Ionako nemam novca

Mogu se prepustiti samo
Šarmu
Divljeg pogleda
i feromona
što osvaja u vampirskom stilu
Bez debilnih upadica
Kao kod birtijaških morona

Jedna prava riječ
taj pogled oči u oči
i taj seksi smiješak
i ja sam spremna
o uzmi me
kralju noći

Učini me vječno tvojom
Jer ne želim kraj,
neka ovo bude tek početak
Reci mi da nisam
Samo tvoj Fast food curetak
Osjećaš li mi srce
otkucava ponoć
Lupa kao teška kazaljka
Na zidnome satu

Oprostite,
Vaši zubi su na mome vratu

[miksi]

Pablo Neruda

ZNAT ĆEŠ

Znat ćeš da te ne volim i da te volim,
jer živjet je moguće na dva načina,
riječ je samo krilo tišine,
a vatra čuva polovinu studeni.

Volim te da bih te počeo voljeti,
da bih ponovo počeo beskraj,
da te ne bih prestao voljeti nikada:
zato te još uvijek ne volim.

Volim te i ne volim, kao da imam
u svojim rukama ključeve sreće
i nesigurnu sudbinu nesretnika.

Moja ljubav ima dva života da bi te voljela.
Zato te volim kada te ne volim
i zato te volim kada te volim.

[Ulysea]

My favorite:

GLE, IDE LIJEPA KAO NOC

Gle, ide lijepa kao noc kraja
Zvjezdanog neba, vedrih klima,
Sve najljepše od mraka i sjaja
U liku svom i oku ima,
Umekšanom svijetlom raja,
Što od neba ga dan ne prima.

Tek sjena jaca, manja zraka-
I slabi slast neiskazana
U valu njenih uvojaka,
Il' blaga svjetlost, licu dana,
Gdje kaže slatka misao svaka
Svu draž, cistocu svoga stana.

S tog obraza i cela nježna
-Što tiho je, a rijec ne gubi-
Smiješci zbore i boja nježna,
Da njenu prošlost blagost rubi,
Da ne zna duh njen zemnih cežnja,
A srce njeno cisto ljubi.

(L. Byron)

[Wamp]

Milan Fošner

DRUŠTVO ZA ZAŠTITU OD LJUDI

noćas sam prebio svoga psa,

ubio sam boga u njemu. baš šteta,

bio mi je tako dobar - a ja sam ga razbio.

pili smo pivo, moj vjerni pas i ja,

i dobro nam je išlo, mi nikada nismo

imali problema s pićem.

lijepo smo se zabavljali i

sve je bilo u redu dok se ispred mene

nije pojavilo jedno lice iz prošlosti.

da, to je bila ona, stala je kraj mene,

i samo mi dodirnuvši rame

tiho je rekla: 'griješiš'.

rekla je da griješim i brzo nestala za vratima.

naglo sam ustao i krenuo za njom,

htio sam samo još vidjeti je na trenutak,

htio sam je pitati - što je time htjela reći?

želeći me zaustaviti, pas mi je polizao ruku:

rekao je da vani ništa neću naći,

rekao je da se ne isplati,

rekao je da se prošlost uhvatiti ne da.

pao mi je mrak na oči,

baš se on našao to da mi objasni,

taj kujin sin, ta vreća dlaka

koja noći provodi lajući na mjesec,

zar će mi i on govoriti da griješim!?

pljunuo sam mu ravno u oči,

a on je sakrio njušku među šape.

htio sam sad vidjeti njegovu pseću facu

pa mu svom snagom stadoh na šapu.

glasno je zacvilio zbog tog,

a ja sam ga, potpuno izgubivši razum,

udarao vrhom čizme sve dok nije odletio do zida.

ostao je ležati ondje, sav krvav i nikakav.

vani se je čula graja,

okupljalo se društvo za zaštitu životinja.

ja sam naručio još jedno crno pivo,

ne mareći za glupane što uzvikuju parole,

njih ovoj zemlji nikada nije nedostajalo.

ova moja džukela već je lizala rane,

nekako se dovukavši do mojih nogu.

počeo sam razmišljati kako bi bilo dobro

da napokon netko osnuje društvo za zaštitu od ljudi.

ljudi poput mene i ljudi poput njih...

čim dovršim pivo, uzet ću svoje pseto pod ruku,

pa ću sa njime izaći napolje.

kao pravi kujini sinovi,

zajedno ćemo zalajati na sve ljude

koji nam se nađu na putu.


MOMCI IZ PROVINCIJE

momci iz provincije su izašli na piće,

sada se trbusima - naslanjaju na šank.

sport i sportska prognoza,

pivo, pelin i naravno - loza,

tako oni iz dana u dan...

ne znaju oni za Hemingwaya, i ne znaju

tko je bio ili što je bio Warhol, ali znaju

da je zemlja u krizi, i sasvim su sigurni

da je bog stvorio ljude.

svoje cure vole zvati svojim ženama, iako

su to tek, i samo, obične cure

koje nemaju nikakve ambicije, osim da

rode djecu - tim momcima iz provincije.

životni luzeri htjeli bi biti bluzeri,

ali ne mogu - crnce su vidjeli samo na televiziji.

dragi dečki, dok vi prepričavate

subotnji izlazak iz '95 kao da je bio jučer,

ja znam da još nisam uspio

pobjeći

dovoljno daleko od vas.

ali, trudim se, i dalje se trudim.

znate to, jel' da?

[Optimyst]

Uhapšen u svojoj magli

Uhapšen u svojoj magli,
zakopčan u svojem mraku,
svako svojoj zvijezdi nagli,
svojoj ruži, svojem maku.

I svak žudi svetkovine
djetinjastih blagostanja,
sretne mrene i dubine
nevinosti i neznanja.

I na oblak koji tišti,
i na munju koja prijeti,
naša blaga Nada vrišti;
biti čisti. Biti sveti.

I kad nema Našeg Duha
među nama jednog sveca,
treba i bez bijela ruha
biti djeca, biti djeca.



Tin Ujević