Poezija...

[Chica_latina]

Zašto na engleskom? Oprosti,nemam ništa protiv tebe,a još manje protiv Eliota(iako mi nikad nije bio naročito drag,kao ni ostali anglosaksonski pisci i pjesnici).

[_nana_]

Zašto na engleskom? Oprosti,nemam ništa protiv tebe,a još manje protiv Eliota(iako mi nikad nije bio naročito drag,kao ni ostali anglosaksonski pisci i pjesnici).

A zašto ne? Original je uvijek puno snažniji nego prijevod... Evo jedne antologijske za primjer


The Sick Rose

O Rose, thou art sick!
The invisible worm
That flies in the night,
In the howling storm,

Has found out thy bed
Of crimson joy:
And his dark secret love
Does thy life destroy.

(W. Blake)


Bolesna ruža

Bolesna Ružo!
Olujan bje mrak
Kad crv nevidljiv
Sletje kroz zrak.

Na tvom grimizu
On se udomi;
Tajna mu ljubav
Život ti lomi.

[_nana_]

Jedna od mojih najdražih..

IGRAČKA VJETROVA

Pati bez suze, živi bez psovke,
i budi mirno nesretan.
Tašte su suze, a jadikovke
ublažit neće gorki san.

Podaj se pjanom vjetru života,
pa nek te vije bilo kud;
pusti ko listak nek te mota
u ludi polet vihor lud.

Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.

(T.Ujević)

[Bahamut]

Zašto na engleskom? Oprosti,nemam ništa protiv tebe,a još manje protiv Eliota(iako mi nikad nije bio naročito drag,kao ni ostali anglosaksonski pisci i pjesnici).

Ne znam cemu cudenje, sama si stavila pjesmu od Jesenjina na ruskom...

[Chica_latina]

Ne znam cemu cudenje, sama si stavila pjesmu od Jesenjina na ruskom...

Ispod je bio hrvatski prijevod. A i ovako,ruski je puno ljepši,melodičniji od engleskog

A zašto ne? Original je uvijek puno snažniji nego prijevod... Evo jedne antologijske za primjer


.[/I]

Ne znam,možda sam malo subjektivna,ne volim engleski. Da je pjesma bila na ruskom,češkom,makedonskom,portugalskom... vjerojatno ne bih dizala paniku

[_nana_]

Sakriveni bol

Neko sa svojim bolom ide
Ko s otkritom ranom; svi neka vide.
Drugi ga cvrsto u sebi zgnjeci
I ne da mu prijeci u suze i rijeci.

Rad'je ga skriva i tvrdo ga zgusne
U jednu crtu na kraju usne.
Zadrsce, zadrsce u njoj kadikad,
Ali u rijeci se ne javi nikad.

Dusa ga u se povuce i smjesti
Na svoje dno: ko more kamen
U njega bacen. More ga prima
Dnom, da ga nikad ne izbaci plima.

(Dobriša Cesarić)

[Optimyst]

POBRATIMSTVO LICA U SVEMIRU


Ne boj se! Nisi sam! Ima i drugih nego ti
koji nepoznati od tebe žive tvojim životom.
I ono sve što ti bje, ču i što sni
gori u njima istim žarom, ljepotom i čistotom.

Ne gordi se! Tvoje misli nisu samo tvoje! One u drugima žive.
Mi smo svi prešli iste putove u mraku,
mi smo svi jednako lutali u znaku
traženja, i svima jednako se dive.

Sa svakim nešto dijeliš, i više vas ste isti.
I pamti da je tako od prastarih vremena.
I svi se ponavljamo, i veliki i čisti,
kao djeca što ne znaju još ni svojih imena.

I snagu nam, i grijehe drugi s nama dijele,
i sni su naši sami iz zajedničkog vrela.
I hrana nam je duše iz naše opće zdjele,
i sebični je pečat jedan nasred čela.

Stojimo čovjek protiv čovjeka, u znanju
da svi smo bolji, međusobni, svi skupa tmuša,
a naša krv, i poraz svih, u klanju,
opet je samo jedna historija duša.

Strašno je ovo reći u uho oholosti,
no vrlo srećno za očajničku sreću,
da svi smo isti u zloći i radosti,
i da nam breme kobi počiva na pleću.

Ja sam u nekom tamo neznancu, i na zvijezdi
dalekoj, raspredan, a ovdje u jednoj niti,
u cvijetu ugaslom, razbit u svijetu što jezdi,
pa kad ću ipak biti tamo u mojoj biti?

Ja sam ipak ja, svojeglav, i onda kad me nema,
ja sam šiljak s vrha žrtvovan u masi;
o vasiono! ja živim i umirem u svijema;
ja bezimeno ustrajem u braci.



Tin

[_nana_]

Ma kako uzdiglo se srce

Ma kako uzdiglo se srce
Klonuti mora, mora pasti.
Sudbino, prije no mi klone
O daj mu još jednom cvasti!

Još jednom opij ga i digni
Milinom jedne mlade žene,
Još jedne zaljubljene oči
Za ove oči zanesene.

Kad već se mora u tom srcu
Ugasit mladost, a za vazda,
Sa svojim blagom, slično škrcu
Nek ne umre, već nek razda!

Još nekoliko jasnih dana
Da cijelog sebe u njih zgusnem,
I grleći se, ljubeći se
Ostatak mladosti da usnem.

(Dobriša Cesarić)

[kvaziLicious]

moj najdrazi...
Jesenjin...

I tebe sad ljubim po navici, dijete,
zato što sam mnoge ljubio, bolećiv,
zato usput, ko što palim cigarete,
govorim i šapćem zaljubljene riječi.

"Uvijek" i "ljubljena" i "upamtit ću",
a u duši vazda ista pustoš zrači;
ako dirneš strast u čovjekovu biću,
istine, bez sumnje, nikad nećeš naći.

Zato moja duša ne zna što je jeza
odbijenih želja, neshvaćene tuge.
Ti si, moja gipka, lakonoga brezo,
stvorena i za me i za mnoge druge.

Ali, ako tražeć neku srodnu dušu.
vezan protiv želje, utonem u sjeti,
nikad neću da te ljubomorom gušim,
nikad neću tebe grditi ni kleti.

Što sam? Tko sam? Ja sam samo sanjar,
čiji pogled gasne u magli i memli,
i volim te usput, ko da sanjam,
kao mnoge druge na toj zemlji.

...

[Ponosna_Hrvatica]

ANTUN GUSTAV MATOŠ – 1909

Na vješalima. Suha kao prut.
Na uzničkome zidu. Zidu srama.
Pod njome crna, zločinačka jama.
Ubojstva mjesto, tamno kao blud.

Ja vidjeh negdje ladanjski taj skut,
Jer takvo lice ima moja mama,
A oči jedna krasna dama:
Na lijepo mjesto zaveo me put.

I mjesto nje kobnu rupu skočih,
I krvavim si njenim znojem smočih
Moj drski obraz, kao suzama.

Jer Hrvatsku mi moju objesiše,
Ko lopova, dok njeno ime briše,
Za volju ne znam kome, žbir u ružama!