Poezija...

[_tea_]

ovaj lik me ubija svojim stihovima.....




Umro sam a ti mi oprosti

umro sam a ti mi oprosti
sto sam tako zureci
zaboravio ruku da ti stisnem
i poljubim te onako
kako sam to uvjek cinio odlazeci

oprosti mi sto sam proljece jedno
zauvek u sebi odnio
ali sjeti se
ostale su pjesme
u desnoj ladici neuredno slozene
snacices se
iz njih naprosto ljubav izbija
te pjesme to sam ti sada ja

oprosti mi
nije bilo vremena za oprastanje
suvise smo se voljeli
da bi mogli nesto drugo
tako zureci nisam ni pomislio
da ces biti tuzna zbog svega
i sad mi je zao zbog te praznine
koja nas djeli
zbog toga sto ce nas jednu vjecnost
zvjezde razdvajati
i sto vise necu moci usne da ti dodirnem



******


ne volim te vise da znas
ali uvijek mi tako ponekad
u vremenu dodjes
pa pomislim da si mi sve na svijetu
i ne mogu ni zamisliti
kako lezis u nekom drugom krevetu
a ista si i kad kisa pada
i kad hlace obuces
i kad suknju skidas
a ne places nikad
jednog cu te dana ubiti zbog svega
jer si tako slatka
bezobrazna i kratka
ako ne racunam noge
jer si fina djevojcica
i najhrabrija kurva
jer si mi u oci usla
bez kucanja i srama
ubit cu te prije spavanja
da se probudis kao dama
da imas pune sobe ljubavi
kao zimnicu spremne
i ne volim te vise da znas
i sve ce novine pisati o tome
u restorane vise neces uci
ludo moja mala
neugledna plava
predivno stvorenje bozje i moje
raspitaj se kod prijatelja
sto je jos tvoje
a sto meni pripada
raspitaj se jer ne dam ti vise
ni da mislis
ubit cu te sto se skitas svijetom
policija ce te traziti
sto bludnicis s ljetom na javnom mjestu
pa ces onda opet k meni
dovoditi ljude
da me ubijaju dugo i da se cude
sto volis na meni
i ne volim te vise da znas
ali te trazim
jer si tako prosta i slatka kao sirup
jer si tako divlja
kad ti vrat zagrizem
a bas nikakva nisi kad te zubi bole
necu vise ni da mislim o tebi
dok si od mene daleko
sto ja znam ljubi li te netko
jer ti je toplo u sobi
bezobraznice mala
igraj se jos malo
dok mi mrak ne padne u krevet
ludo
cekam te i sutra
kao uvijek u devet



******

nikad vise ne otvaraj vrata
u predvecerja ranih ljubavi
kad nas odjednom prevare sve rijeci
i svi nas pogledi dotaknu
da se vise ne vrate
nikad vise svoje srce ne iznosi na dlanu
tek udji u neke tople sobe
gdje je vrijeme mladosti pogodno
gdje bi se mogli na tren pronaci
u zaboravljenom refrenu pjesme
gdje bi mogli pricati satima
i ne znati da li su nam godine prosle
nemoj vise ljubavi otvarati oci
u predzorje kad utihnu posljednji glasovi
kad se od osame naslonis uspomenom
na prozore pod kisom koja zna i hoce
a mi tek ljubavni i dobro raspolozeni
nismo ni znali da nam je srce u oku raslo
i preraslo sve okvire
ne izgovaraj vise rijeci
koje si u sumraku sobe ucila na pamet
da ih dugo nosis nanizane oko vrata
ne otvaraj vise vrata u rana predvecerja ljubavi
podivljat ce rijeke
zbog usana neljubljenih
necemo se snaci sto nam je bilo davno
jedno vrijeme
necemo vise znati
ni ljubiti kako smo znali
nece vise biti ni takvih poraza
ni takvih pjesama
pa cak ni smrti
ako otvoris vrata istom kretnjom
nekome tko ce doci



Željko Krznarić

[_tea_]

IZ KOJEG SI TI SVIJETA


iz kojeg cvijeta dolaziš

zašto nisi kao i sve druge žene

koje prođu kao sjene

čija se ni imena ne pamte

čiji se dodiri usana zaborave

s prvim jutrom


iz koje si ti ljubavi

iz koje knjige

iz kojeg romana

kad mi tako bez ikakvog plana

bez namjere

srce lomiš na dijelove

i noći mi pretvaraš u dane


koja si ti žena

kad mi pola života u tebe stane

zbog koje žalim

sve ovo što prebrzo ide

što su jeseni bliže

i što mi se suze vide prvi puta


jedino si s neba mogla doći

jer druge putove poznam

i na njima sam s drugima bio sam



iz kojeg si svijeta

iz kojeg cvijeta nosiš taj miris

da te volim

i nikad ne prebolim



********




NOĆAS SAM TE OPET ZAVOLIO

noćas sam te od dva do četiri
gledao kako spavaš
pušio cigaretu za cigaretom
dok je nad Zagrebom kišilo
kao da neće prestati
noćas sam ti pričao
jezicima koje ne razumiješ
vidio sam boju tvog sna
na umornim kapcima
i pomiješao sjećanja
boli i radosti

tvoju ljubav sam uporno
u sebi učio napamet
da me ne bi prva prehlada
bacila s nogu
noćas sam te opet
zavolio jako
dok je nad Zagrebom kišilo
kao da neće prestati


******



NOĆAS TE TUGUJEM

Noćas te tugujem, najdraže moje,
s nekim osjećajem daljine
Jer, nema nikoga ovdje kraj mene,
i nitko da mi skine
tu suzu sa obraza.

Noćas te tugujem.

A u istom smo gradu
i iste brojimo minute.
Samo što usne ne ljube i šute,
samo što oči prosipaju sjaj
U nekim drugim sobama,
nekim drugim ljudima.

Noćas te tugujem i skitam.

Ne ljubim i pitam
Što je tamo iza jutra,
iza zagrebačke zime.
Postoji li tamo još tvoje ime,
kao što ti u meni postojiš
I ova noć što miriše,
po narančama s juga
govori mi što je tuga.

Nisi daleko.

A čini mi se kao sto godina
svjetlosti i tame,
kao da se ljubav tamo topi,
na plamenu svijeće.

I tugujem te noćas…
I tugujem…
I tugujem…


******



Ako mi odemo preko neba
što ćeš s ovim pjesmama
koje sam ti pisao
kad sam od tebe daleko disao
što ćeš s usnama
punim mojih poljubaca
i tko će tamo na Trešnjevci
biti od nas tužniji
Ako mi odemo
jedna tajna će u tuzi nestati
i pogledi će prestati
vlakove ćemo pratiti
a sami se nikada nećemo vratiti
jer ako odemo preko neba
nitko neće znati što nama treba.



Željko Krznarić




mogla bih ovako do jutra postati njegove stihove...ali dosta za večeras

[_tea_]

DA SAM TE UKRAO


Da sam te ukrao
i legao pored tebe
da li bi ljeto zamirisalo
kao što tvoja kosa miriše
da li bi pisalo u mojim pjesmama
ono što sad ne piše
kad sam žedan tvojih uspomena
tvojih godina prije mene
ljubomoran na sve one
koji su s tobom dijelili
sve ono što nisam ja
Da sam te ukrao
i legao pored tebe
i ljubio tvoje lijepe prste
tebe bih isto napravio
od ljubavi čvrste
nježnu
s nebom u očima
da me pratiš
i vratiš s neba do sebe
da sam te ukrao
možda ne bih imao ništa
ali bih imao tebe.


Željko Krznarić






GUTLJAJ VINA


- Divne su ruže -
uzdrhta draga.
- Ljepše još ne vidjeh
u životu.

A ja gutljaj vina otpih,
pa rekoh:
Ruže će ove tek biti lijepe
kad uzmognu ubrati
Vašu ljepotu.


Enes Kišević




SVA SU MOJA PROLJEĆA U MENI


Kada voliš, svijet ti je na dlanu
i daljine na plovidbu zovu
i sve riječi u jednu riječ stanu
u snovima slutiš ljubav novu.

Kada voliš, vode mirno teku
i nebo je kao suza čisto,
stare rane više nas ne peku
i dana za danom ništa nije isto.

I do srca vodi svaki trag
kad ti priđe onaj tko je drag.

Sva su moja proljeća u meni
i kad dođu duge hladne kiše
i kada prvo lišće zarumeni
ja te volim svakog trena više.

Sva su moja proljeća u meni
kad se zima svome bliži kraju
i kada prva grana zazeleni
sva su moja proljeća u meni.

Kada voliš, sjajnije su oči,
toplije su, vrelije su usne,
putnik nađe put u svakoj noći
sretan kao dijete koje usne.

I do srca vodi svaki trag
kad ti priđe onaj tko je drag.

Sva su moja proljeća u meni


Željko Sabol

[bafi]

sadašnje stanje


u noći često izgubljen u svemiru snova
pod teretom svijeta spuštenim na vjeđe sanjam
dahčući pred očnjacima prošlosti da bježim
ustvari potan u klupku ležim
na traku mjesečine.
i sve tako od kada te nema.
vezicom tišine omamljen i sapet
gurnut u misli da konačno prebolim
otišla u vjeri da ću presahnut ako šutim
a ja dopuzao na rub tame da vidiš
još možda bi da živim
i možda da volim.


vlasnik bafa

[bafi]

netko kao ti


na mjestu gdje svemir pukne na dva dijela
i iscuri svjetlo
baš tamo gdje se susretnu dan i noć na svome putu
u suprotnom smjeru
baš kada postanem utopljenik kojeg povuče noć
u svoje tmine
nedostaje mi netko kao ti.
u doba kada kasni lavež označi vladavinu sjena
i sablasti proigraju između vatre i vjetra
kada se pravovjerni pomole za mirnu noć
a pomorci prepuste zvijezdama
ja bih da budem kraj nekog kao ti.
u trenu kada se dogodi
da izgubim ravnotežu i padnem u sjećanja
da pobijedim strah i ljubav da prevlada
ja bih da me spasi i vrati poljupcem u život
netko kao ti.



vlasnik bafa

[_tea_]

Ona jedna ni velika ni mala

ona jedna kao dama
iz prijestolnice svijeta
s elizejskih polja u zaleđu Zagreba
ona jedna u dosluhu sa svim mafijama
sa svim geografijama
skriptularna metresa
zadignut će suknju kao jedro mornari
navali navali
na ručkove fine i slatke kolače
danju se ljubi a noćima plače
ona jedna ni moja ni ničija
svjetska imovina
inventar neba
kad joj kažem znaš što tebi treba
pa toga joj je i previše
ovlažite nam noge
okišite tijela
ona jedna ni velika ni mala
spremna za velika dijela
centar svijeta vjetrova i cvijeta
iz prijestolnica bučnih
i ona ima po nekoliko sati mučnih
čija je to osveta za ljepotu
i radost nježnu
zašto je ne ostave te ptice
njeno mirno lice
mirnije je od mora koje snagu gubi
ona jedna ničija na svijetu
svaki put malo umre
kad je netko ljubi....


Željko Krznarić

[bafi]

noćobdija

ogrnuti ću se plaštom tišine i sakriti u tami kao nekada
postaviti se za čuvara kule kraj ulaza u tajni grad
da propustitim snove što dolaze krišom u tvoje odaje
u kojima zauvijek spavaš ti

u gluhoj noći razlomljenoj šumovima netopira
nespokojan od želje da po tragovima blagih mirisa
ušuljam mjesečeve zrake ispod tvoje spavaćice
bez nade da ću ikada ući u te odaje
u kojima zauvijek spavaš ti

i provesti ću život od sumraka do svitanja
osuđen da budem stražar kraljice moga kraljevstva
s ožiljicima na duši davno minulih bitaka
vječno uz prozor zabranjenih odaja
u kojima zauvijek spavaš ti


kaligraf

pazi-staklo

[bafi]

počivalište boga ljubavi

ako podignem trepavice
teške od prašine samljetog vremena
vidjeti ćeš mi bespuće u očima
i prepoznati moja ishlapjela mora
po nasukanim čežnjama.
a to ne želim...
radije ću opet okrenuti obraz
da ostaviš još jednom svoj trag
crven od sunca što mi umire
tko zna koji put…
i vjetrovi će ponovo donositi pijesak
i nanašati ga stoljećima
na piramide sred moje pustinje
u kojima počiva
vladar svih svjetova ljubavi…


kaligraf

pazi-staklo

[Spanak]

evo jedna freestyle...

ljeto je a svi hodaju u kaputima
to je zato
jer ne znaju da je ljeto

jedni hodaju goli
ne žele kapute
ali i oni se smrzavaju
jer ne znaju da je ljeto

i meni daju kaput
zaštitit će me od snijega
snijega koji dolazi iz oblaka
koje su stvorili oni

kaput mi pristaje
hladnoće nestaje
mrak svijetlo postaje

snijeg pada pada sve više
topi se
kaput postaje sve teži

bacam kaput
snijeg i dalje pada
ali hladnoća mi ne može ništa
jer ja znam da je ljeto

[opaka]

Evo i malo manje romatičnog Jesenjina :

KURVA

Za ženu priznajem samo kurvu
Poštene nek se ne naljute,
Jer zbog njih izgubih svu radost svoju,
Zbog njih izgubih svoje pute.

Kurva mi dade sve sto joj tražih
Sve slasti jedne žene
I nikad ne pokuša da mi ukrade
Ni delić uspomene

Uvek je volela da me nadje
Okruzena čašama vina
I nikad ne pokuša da se snadje
Da bi sa mnom dobila sina

Za ženu priznajem samo kurvu,
postene neka se ne naljute...