Slušam tvoj glas kako mi miluje dušu,
budi sva moja osjetila usnula već davno,
svojim baršunastim dodirom briše pustinju i sušu,
stvara oazu i vjetrove što mazno pušu.
Svojom ljepotom obavija mi tijelo,
i ništa na svijetu više nije samo crno i bijelo,
glas duginih boja i tople proljetne kiše
i u tom trenu na poželjeh ništa više.
Da bar zauvijek potraje ovaj osjećaj sreće,
da se duša s pjesmom sljubi,
i valcer života da žilama poteče,
poput lahora ponese me u visine veće.
Nakon ovakve turobne stvarnosti, mislim da nam je svima potrebno malo nježnosti.
Pozdrav svima:![]()



LinkBack URL
About LinkBacks




Odgovori sa citatom