Stranica 1 od 19 12345611 ... ZadnjeZadnje
Pokazujem rezultate 1 do 10 od 190
Like Tree39Likes

Poučne priče

Raspravljate o temi Poučne priče u Književnost, Knjige i Časopisi forumu, dio Kultura i Zabava foruma; ...

  1. #1
    Starter
    Datum registracije
    19-02-11
    Poruka
    13
    Liked
    1 times

    Post Poučne priče

    Staklenka od kiselih krastavaca i kava




    Kada vam se učini da gubite kontrolu nad svojim životom, kada 24h na dan nije dovoljno, sjetite se staklenke kiselih krastavaca... i kave...

    Profesor je stajao pred grupom studenata na satu filozofije i držao neke predmete iza sebe. Kada je sat počeo, bez riječi je podigao veliku, praznu staklenku od kiselih krastavaca, stavio je na katedru i napunio lopticama za tenis. Potom je upitao studente da li je staklenka puna. Složili su se da jeste.

    Zatim je profesor podigao kutiju punu kamenčića i sipao ih u staklenku. Blago ju je protresao. Kamenčići su se otkotrljali u prazan prostor između loptica.
    Tada je ponovno upitao studente da li je staklenka puna.
    Opet su odgovorili da jeste.

    Sljedeća kutija koju je profesor uzeo, bila je puna pijeska. Kada ga je sipao, pijesak je, naravno, ispunio sve preostale šupljine u staklenci. Pitao je još jedanput da li je staklenka puna. Studenti su skrušeno odgovorili da jeste.

    Onda je profesor ispod stola izvadio dvije šalice pune kave i sipao ih u staklenku. Kava je natopila pijesak. Studenti su se smijali. 'Sada!', rekao je profesor, dok je smijeh zamirao, "hoću da shvatite da ova staklenka predstavlja vaš život. Teniske loptice su važne stvari u vašem životu: vaša obitelj, vaša djeca, vaše zdravlje, vaša vjera i stvari kojima se strasno predajete. To su one stvari uz koje bi vaš život i dalje bio ispunjen, i kada bi sve drugo nestalo. Kamenčići su ostale stvari koje su važne: vaš posao, vaša kuća i vaš auto. Pijesak predstavlja preostale stvari. Male stvari.
    Ako napunite staklenku pijeskom, nema mjesta za kamenčiće i teniske loptice. Isto vrijedi u životu. Ako potrošite sve svoje vrijeme i energiju na male stvari, nikada nećete imati mjesta za one važne stvari.

    Vodite računa o stvarima koje su ključne za vašu sreću. Igrajte se sa djecom. Nađite vremena za odlazak liječniku. Izvedite partnera na večeru. Ponašajte se ponovno kao da vam je 18. Uvijek će biti vremena da se očisti kuća i urade popravke. Prvo se pobrinite za teniske loptice - stvari koje su vam zaista važne. Utvrdite svoje prioritete. Sve ostalo je pijesak."

    Jedna od studentica je podigla ruku i upitala šta je predstavljala kava.
    Profesor se nasmijao. "Drago mi je da ste pitali. Nju sipam, da bih vam pokazao, da bez obzira koliko mislite da vam je život pun, uvijek ima prostora za šalicu kave s prijateljem."


    Poučne priče - link

  2. #2
    dr.sc. Foruma Avatar od korisnika Bronx74
    Datum registracije
    08-01-11
    Poruka
    3,172
    Liked
    272 times

    Re: Počne priče

    Poucne price..

    Prava ljubav

    Za Mozisa Mendelsona, dedu cuvenog nemackog kompozitora nikako ne bi moglo da se kaze da je bio lep covek. Imao je pilicno nisku figuru i bio je groteskno povijen u ledjima. Jednoga dana otisao je u Hamburg u posetu trgovcu koji je imao prelepu kcer Frumtje. Mozis se beznadezno zaljubio u nju. Medjutim, Frumtje je, zbog njegovog nakaznog izgleda, osecala odbojnost prema njemu.

    Kada je doslo vreme za odlazak, Mozis je sakupio hrabrost i popeo se stepenicama do devojcine sobe da bi poslednji put s njom porazgovarao. Ona je bila vizija nebeske lepote i zbog toga sto je odbijala da ga pogleda, osecao je duboku tugu. Posle nekoliko pokusaja da zapocne razgovor, Mozis je stidljivo upitao:
    - Da li verujete da se ljudi vencavaju na nebesima?
    - Da - odgovorila je ne podizuci pogled. A vi?
    - Ja verujem - glasio je njegov odgovor. Znate, kada se na nebesima rodi decak, Gospod objavi kojom ce se devojkom ozeniti. Kada sam se ja rodio, meni su pokazali moju buducu mladu . Zatim je Gospod dodao: "Tvoja zena bice grbava." Od tada sam glasno izgovarao:"O, Boze, grbava zena bice prava tragedija. Molim ti se, Gospode, daj meni grbu a nju ostavi da bude lepa."

    Na to ga je Frumtje pogledala pravo u oci i protresla ju je jeza od nekog dubokokg osecanja. Ustala je i pruzila Mendelsonu svoju ruku. Kasnije mu je postala veoma privrzena supruga.
    Smrt nije kad umres...smrt je kad volis nekog,a bez njega ostajes...
    to boli vise nego kad nestajes,jer sve u tebi umire,a ziv ostajes !!!

  3. #3
    dr.sc. Foruma Avatar od korisnika Bronx74
    Datum registracije
    08-01-11
    Poruka
    3,172
    Liked
    272 times

    Re: Počne priče

    O vrijednosti nas samih....
    Jedan poznati govornik svoj seminar je započeo tako, što je u ruci držao novčanicu od 100 evra.
    U dvorani, koja je bila prepuna ljudi, upitao je:
    Ko od vas iskreno želi da dobije ovu novčanicu?
    Ruke su se počele dizati u zrak. On je pak rekao: Pre nego vam dam ovu novčanicu, dozvolite mi da napravim sledeće. Pritom je izgužvao novčanicu i onda je ponovo digao u zrak.
    Upitao je: - Ko sad od vas želi ovu novčanicu?
    Međutim ruke su još uvek bile u zraku.
    - A šta ako napravim ovo? - bacio je novčanicu na pod i počeo je da je gazi i da skače po njoj, a potom je pokupio tako izgužvanu, izgaženu i uprljanu.
    - Ko je od vas još uvek želi?!
    Ruke su još uvek bile u zraku.
    - Prijatelji moji, danas smo naučili veoma dragocenu lekciju, rekao je: Bez obzira šta napravim s' novčanicom, još uvijek je želite, jer ona nije izgubila svoju vrednost. Još uvek je vredna 100 evra, zar ne?! Isto tako i u životu mnogo puta padnemo, budemo izgužvani, izgaženi, povređeni i na tlu u prljavštini. Međutim, nezavisno od toga šta se dogodilo ili šta će se dogoditi sa nama, nikada nećemo izgubiti našu istinsku vrednost. Uprljani ili čisti, izgužvani ili potpuno izglancani, još uvek ste neprocjenjivi… posebno za one koji vas vole.
    Smrt nije kad umres...smrt je kad volis nekog,a bez njega ostajes...
    to boli vise nego kad nestajes,jer sve u tebi umire,a ziv ostajes !!!

  4. #4
    dr.sc. Foruma Avatar od korisnika Bronx74
    Datum registracije
    08-01-11
    Poruka
    3,172
    Liked
    272 times

    Re: Počne priče

    Putovanje kroz život...
    Zivot je kao putovanje u vozu.Ljudi ulaze i izlaze (penju se i silaze).Prilikom nekih zaustavljanja mogu se dogoditi prijatna iznenadjenja.Ljudi prozivljavaju srecne trenutke,ali ima i nezgoda,nesreca,tuge...
    Kada se rodimo i zakoracimo u voz srecemo se sa ljudima za koje mislimo da ce nas pratiti tokom citavog naseg putovanja.Na primer nasi roditelji...Na zalost kad-tad oni ce sici sa voza i ostaviti nas bez svoje ljubavi,briznosti,neznosti bez svog prijateljstva i drustva.
    Medjutim,u voz ce uci druge osobe koje ce nam biti takodje veoma vazne i drage.To su nasa braca i sestre nasi prijatelji i ljudi koje srecemo i koje cemo zavoleti tokom putovanja.Mnoge osobe koje ulaze u voz,gledaju na putovanje kao na kratku setnju.Oni ne uzivaju u predelima kraj kojih prolaze,ne zele da se zblizavaju sa drugima pa KRAJ putovanja docekaju sami.Drugi u ovoj voznji kroz zivot nailaze samo na zalost i tugu,ali ima i onih koji su u vozu u toku voznje , uvek nadohvat ruke i spremno pomazu onima kojima je pomoc potrebna.Mnogi kada sidju sa voza,ostavljaju iza sebe trajnu ceznju.Neki nas uvaljuju i u nevolje...Mnogi ulaze i izlaze,a da ih pritom nismo ni zapazili.Cudi nas sto su mnogi putnici koji su nam veoma dragi,negde u nekom drugom vagonu.Ostavljaju nas same u delu naseg putovanja.Ponekad pokusavamo da ih pronadjemo i da se smestimo u njihov kupe.Medjutim na nasu zalost cesto NE MOZEMO da sednemo kraj njih.Mesto pored neko drugi je vec zauzeo.
    I TAKAV JE ZIVOT! Prepun izazova,snova,mastanja,nadanja,prepun sastanka i rastanka bez ponovnog sastajanja. I nikad se ti trenutci nece vratiti....
    Zato pokusajmo da svoje putovanje kroz zivot ucinimo najlepsim mogucim.Pokusajmo da sa svima u vozu budemo u ljubavi.Pokusajmo da u svakom putniku vidimo ono najbolje u njemu.Setimo se i toga da na svakom ukrstanju zivotnih koloseka,neki od vagona moze da isklizne iz koloseka i da je putnicima u njima,mozda potrebna nasa pomoc. I sami mozemo doziveti iskliznuce.Nadamo se da cemo tada naici na putnika koji ce nas razumeti i pomoci.
    Najveca misterija putovanja je sto neznamo kada cemo ZAUVEK sici sa voza,takodje neznamo ni kada ce nasi saputnici sici.pa cak ni oni koji sede do nas.Sigurno cu biti veoma tuzna kada budem morala ZAUVEK da napustim voz.Verujem da ce veoma boleti rastanak sa nekim prijateljima koje sam srela za vreme putovanja i koji su mi postali dragi.Medjutim gajim nadu da postoji stanica i da cu videti kako svi moji dragi stizu sa prtljagom koji nisu imali kada su usli u voz. I bicu srecna sto se ponovo srecemo.Usrecice me pomisao da sam im bas ja pomogla da uvecaju svoj prtljag i da sam u njega stavila prave sadrzaje.Moramo se truditi da imamo srecno putovanje i da znamo da se na kraju sva muka stostruko isplati.Pokusajmo da pri silasku sa voza ostavimo prazno sediste koje kod ostalih putnika koji nastavljaju putovanje budi ceznju ,lepa i prijatna secanja.
    Smrt nije kad umres...smrt je kad volis nekog,a bez njega ostajes...
    to boli vise nego kad nestajes,jer sve u tebi umire,a ziv ostajes !!!

  5. #5
    Starter
    Datum registracije
    19-02-11
    Poruka
    13
    Liked
    1 times

    Post Re: Poučne priče

    Poučna priča: Kako uspjeti...

    Jedan mladić bez posla se prijavio za posao u Microsoftu kao 'čistač WC školjki'. Kadrovski direktor ga je primio na razgovor i poslije kratkog testa mu reče: "Primljeni ste. Ostavite mi Vaš e-mail, tako da Vam mogu poslati ugovor i spisak Vaših dužnosti."
    On, zbunjen, odgovori da nema kompjutor, pa samim time ni e-mail.
    Direktor će na to: "E pa onda mi je žao; ako nemate e-mail, virtualno znači da ne postojite, i ja vas ne mogu zaposliti..."

    Mučeni siromah, očajan, izađe iz sjedišta Microsofta, bez ideje što bi mogao raditi sa samo 10 dolara u džepu. Uputi se prema supermarketu i tamo kupi gajbicu sa 10 kg jagoda. Za kratko vrijeme, proda sve jagode na komad idući od vrata do vrata i do podne duplira početni kapital.
    Iznenađen i sa entuzijazmom, ponovi istu stvar tri puta i vrati se kući sa 60 dolara.

    Tada je shvatio da bi mu taj sistem mogao omogućiti da preživi, pa ga je ujutro počeo primjenjivati u kontinuitetu, izlazeći uvijek rano ujutro i vraćajući se kući uvijek kasno navečer.

    Radeći tako, utrostručavao je i učetvorostručavao kapital svakoga dana. Za kratko vrijeme kupi ručnu dvokolicu kako bi mogao povećavati opseg posla, a kasnije je zamijeni jednim kamiončićem. Radeći tako, u roku od jedne godine, postane vlasnik male flote vlastitih motornih vozila. Za 5 godina je postao vlasnik jedne od najvećih mreža za distribuciju namirnica u SAD. U tom trenutku, misleći na budućnost obitelji, odluči osigurati svoj život.

    Pozvao je agenta kako bi potpisao policu osiguranja. Agent ga na kraju razgovora pita za njegov e-mail kako bi mu poslao prospekt osiguranja. Naš čovjek mu odgovori da nema e-mail.
    "Baš čudno" prokomentirao je agent osiguranja. "Nemate e-mail a uspjeli ste napraviti imperij. A zamislite gdje biste bili, da ste ga imali!"

    Čovjek se zamisli, pa odgovori: "... U Microsoftu čisteći WC školjke!!!"


    Poruka br. 1: Internet ne rješava sve probleme u životu.

    Poruka br. 2: Ako nemaš e-mail, ali radiš puno, možeš svejedno postati milijunaš.

    Poruka br. 3: Ako si primio/-la ovu poruku preko e-maila... bliži/-a si čišćenju WC školjki, nego tome da postaneš milijunaš.

  6. #6
    dr.sc. Foruma Avatar od korisnika Bronx74
    Datum registracije
    08-01-11
    Poruka
    3,172
    Liked
    272 times

    Re: Poučne priče

    IMA BOGA – NEMA BOGA!

    U ona »olovna vremena«, kad je bilo zabranjeno slaviti Božić, kad su Bogu odricali njegovo pravo, da se miješa u civilne stvari, zaposlio sam se u jednom poduzeću tadašnjeg velikog koncerna. Tvornica je bila u provinciji, gdje je mnogo lokalnog stanovništva našlo svoj kruh. Bila je godina 1957, tvornica tek što se iz razvoja pretvorila u proizvodni pogon, sve je tek počinjalo.
    Stanovao sam u gradu i ranom zorom gradskim tramvajem žurio na zborno mjesto, odakle nas je tvornički autobus vozio u malo veće selo, gdje je stajala ta tvornica. Bio sam samac i o kakvom zdravom doručku nije bilo govora. Ali smo, zato u tvornici imali jedan sobičak pretvoren u mini bife, gdje se moglo kupiti malo salame i kruha. Posluživalo nas je dvoje starijih seljana, jedan muškarac i jedna žena. Ubrzo sam saznao, da je žena u bifeu bivša opatica, kojoj su rastjerali samostan. Počeo sam sa zanimanjem pratiti ponašanje i govorenje ove, ipak mislim, nesretne žene.
    Kolektiv je izvan posla živio svojim kvazi-komunističkim ritmom. Sastanci, društvene obaveze, podijeljenost u »napredne« tipove, koji su u svemu htjeli imati »pravilan« stav, i seosku raju, koja je radila da preživi. Na račun one nesretne žene u bifeu svakakve su se »suvremene« i »napredne« dosjetke nabacivale. Meni je bilo žene žao, pa sam pokušavao održavati s njom odnos, koji nije bio uvredljiv. Kako sam bio na uglednom radnom mjestu, ona je to cijenila, i uskoro sam došao do odnosa, u kojem sam se usudio pitati ju, kako se kao bivša opatica sada snalazi »u civilu«. Da nastoji održavati svoj način života i odnos do svega, rekla je, i da joj vjera u boga pomaže podnositi sve teškoće.
    Nije bilo neočekivano, ali me jednom zapitala, vjerujem li u boga. Moj se odnos do tog pitanja u životu kreirao na osnovu mnogih opažanja i razmišljanja, i moram priznati – ne vjerujem u boga. Dakako, da joj nisam to rekao na način, koji bi joj mogao biti uvredljiv, ali sam joj to dao do znanja. Tu se u njoj probudio njezin »profesionalizam« i pokušavala mi prikazati neosnovanost mojega stava, čak i pomalo prijeteći mi paklom, ukoliko se ne obratim. Ja sam sve skretao na nivo ćakulanja, pa smo se katkad i našalili na račun moj ili njezin. Razgovarajući tako, jednom, uz gablec, u šali sam je zapitao, šta bi ona učinila, da joj crno na bijelo dokažem, da boga nema. Od užasa joj je zastao dah i muklo reče, da bi se ubila, rezonirajući, kakav smisao ima njen život, posvećen bogu, kojega ne bi bilo. Sad je meni zastao dah. Pomislio sam, šta ja to govorim, u što diram, kakva imam prava gurnuti ju u takvu dilemu. Ispričao sam se i otišao za svojim poslom. Nikad više nismo progovorili o toj temi niti riječi.
    Sad razumijem ljude, koji užasnuti pred činjenicom svoje privremenosti, i u tom slučaju besmislenosti svog života, traže slamku u vjeri u zagrobni život i sve ono što je uz to vezano.
    Religije su se zaista pokazale kao nesreća za čovječanstvo. Ali dok čovjeku ne damo drugi oslonac, nije pošteno poništavati nadu za koju se hvataju.
    Smrt nije kad umres...smrt je kad volis nekog,a bez njega ostajes...
    to boli vise nego kad nestajes,jer sve u tebi umire,a ziv ostajes !!!

  7. #7
    dr.sc. Foruma Avatar od korisnika Bronx74
    Datum registracije
    08-01-11
    Poruka
    3,172
    Liked
    272 times

    Re: Poučne priče

    Neću Vam poželjeti sreću,ali hoću tišinu,tiša je mjesto u kome nastaje sreća.....



    Necu vam pozeljeti srecu, jer ljudi o sreci razmisljaju razlicito. Umjesto toga pozeljet cu vam tisinu, jer tisina je mjesto na kojem nastaje sreca. Zelio bih da vas vase vlastite zelje dovedu do tisine u dubini vase svijesti. Na tom mjestu cete pronaci sve sto vam je potrebno da budete sretni.
    Mogao bih vam pozeljeti mir (da, to vam od sveg srca zelim!), ali kako cete ga postici ako ne poznate tisinu koja se nalazi u vama? Zato vam zelim susret s njom u vaš život. Jer, mir prati tisinu kao jutro Sunce.
    Kad bi vam moja zelja mogla dati snagu da svladate sve prepreke i nedace koje vas ocekuju, snazno bih vam pozelio upravo to! Ali, snagu vam nitko ne moze dati, ako je vi sami ne pronadjete. I ona se nalazi na tihom mjestu u vasoj dusi, na mjestu kojeg uporno izbjegavate. Kad to ucinite, bit cete nepobjedivi, a svaka prepreka ispred vas bit ce samo jedna nit u tkanju vašeg postignuca.
    Ne pada mi na pamet da vam pozelim mnogo novaca, jer to jos nikoga nije usrecilo. Umjesto toga zelim vam obilje tisine, jer tisina je mjesto iz kojeg sve drugo nastaje. Cijeli je Svemir stvoren iz tisine, pa kako bi onda vase potrebe iz toga bile izostavljene? Trazite radije tisinu, trazite tihi izvor u sebi samima, a ostalo ce vam biti nadodano.
    Mogao bih vam pozeljeti mudrosti, jer to vam je zasigurno potrebno. Ali, ni to necu uciniti jer vasa mudrost dolazi iz tihog sredista u vama. Nije moguce biti mudar, a ne poznavati tu tisinu. Radije nju trazite, a vasa potraga ce sama po sebi biti znak da je mudrost pronasla vas.
    Radosti i veselja ste zeljni? Ako posjecete vocku, kakvu radost mozete ocekivati u njenim cvjetovima i plodovima? Tisina u vama, vase je korjenje. Zelim vam da se nikad od njega ne odvojite. Zelim vam zivu tisinu; njegujte je svakoga dana, pa ce i vasi plodovi pjevati pjesmu radosti.
    Bilo bi lijepo pozeljeti vam zdravlje, ali to je prazna zelja, ako vi sami ne razumijete odakle ono dolazi. Isti korijen tisine koji hrani vasa postignuca i donosi vam radost, hrani i odrzava vase tijelo. Ne cinite sebi ono sto korijen ne bi cinio granama svog drveta. Slusajte svoje tijelo jer ono vam stalno sapce riječi zdravlja. Zelim vam dovoljno tisine da cujete taj sapat.
    I na kraju, ona najveca od svih zelja – zelja da u vasem srcu zivi ljubav. Mozda niste primijetili, mozda sam vas zbunio, ali upravo to vam govorim cijelo vrijeme! Jer, sta je ljubav ako ne nas najdublji korijen? Kako cemo ljubav nazvati bilo cijim imenom, ako ona ne seze duboko, duboko do samog izvora koji spaja sve ljude i sva ziva stvorenja ovoga svijeta? Da biste voljeli, cisto, iskreno i stvarno, morate poznavati tisinu svog vlastitog srca. Iz nje, iz nesagledive dubine ljudske duse, nastaju sreca, mir, snaga, obilje, mudrost, radost i zdravlje. Taj izvor, ta tisina, to je ljubav kojoj još nismo dali ime. Jer, zapamtite, ljubav, kao i istina, ljepota ili suosjecanje, nemaju imena, roda, spola, rase ili nacionalnosti. Ljubav je sila koja nas najvise spaja u tisini.
    Zbog toga vam iz sveg srca zelim upravo to:

    T I S I N U.
    Smrt nije kad umres...smrt je kad volis nekog,a bez njega ostajes...
    to boli vise nego kad nestajes,jer sve u tebi umire,a ziv ostajes !!!

  8. #8
    dr.sc. Foruma Avatar od korisnika Bronx74
    Datum registracije
    08-01-11
    Poruka
    3,172
    Liked
    272 times

    Re: Poučne priče

    Al' vrijedi voljeti...

    Himna neodsanjane Ljubavi. Pitam se, što je zarušilo Njene svodove?
    Kamo je iscurilo Njeno obećano vrijeme? Što je odnijelo Njene glasove?
    Zar neka odluka? Krivi korak? Pogrešna riječ? Moćna suparnica?
    Zar samo sudbina sa onim svojim slučajnostima u koje više ne vjeruju
    ni djeca, ni starci, ni miljenici sreće?

    Mrzim onu kiselu fatalističku rečenicu: "Tako je valjda moralo biti." Ništa nije moralo biti.
    Samo mi i svjetlosne omče pripadanja. A nešto se negdje uvijek raskine.
    Razvrgne, zamrsi, zaruži i zatrgne. Nešto uvijek pođe po zlu kad se naše lice
    primakne ogledalu istine. A ponos raste i njiše se kao omorike pred nevrijeme.

    O, kako se o Ljubavi dade lijepo pisati. O srušenim mostovima i praznim trgovima.
    O nekim mjestima s kojih se jedne ponoći polijetalo na Mjesec u tenisicama i majici.
    A mora biti savršeno sretanje. I mora biti pogrešno doticanje.
    Samotno zaspivanje. Grleno jecanje. Krivnja sebe.
    Jer iz tog se rađa novo uticanje neiskazivom praznovjerju miline.

    Al' vrijedi voljeti. Vrijedi se porađati svaki put iznova iza vlastitih ništenja o ponoćima.
    Možda smo putokaz ona i ja. Il' samo Ljubav kojoj se ne da napisati Himna rastanka...
    Smrt nije kad umres...smrt je kad volis nekog,a bez njega ostajes...
    to boli vise nego kad nestajes,jer sve u tebi umire,a ziv ostajes !!!

  9. #9
    dr.sc. Foruma Avatar od korisnika Bronx74
    Datum registracije
    08-01-11
    Poruka
    3,172
    Liked
    272 times

    Re: Poučne priče

    Jednom davno, svi ljudski osjecaji i sve ljudske kvalitete nasli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.
    Kada je Dosada zijevnula treci put, Ludost je, uvijek tako luda, predlozila: "Hajdemo se igrati skrivaca! Tko se najbolje sakrije, pobjednik je medju osjecajima." Intriga je podigla desnu obrvu, a Radoznalost je, ne mogavsi presutjeti, zapitala: "Skrivaca? Kakva je to igra?" "To je jedna igra", zapocela je objasnjavati Ludost, "u kojoj ja pokrijem oci i brojim do milijun, dok se svi vi ne sakrijete. Kada zavrsim sa brojanjem, polazim u potragu, i koga ne pronadjem, taj je pobjednik." Entuzijazam je zaplesao, slijedilo ga je Odusevljenje. Sreca je toliko skakala da je nagovorila Sumnju i Apatiju koju nikada nista nije interesiralo. Ali nisu se svi htjeli igrati. Istina je bila protiv skrivanja, a i zasto bi se skrivala? Ionako je uvijek, na kraju, svi pronadju. Ponos je mislio da je to glupa ideja, iako ga je zapravo mucilo sto on nije bio taj, koji se sjetio predloziti igru. Oprez nije htio riskirati. "Jedan, dva, tri..." pocela je brojati Ludost. Prva se sakrila Lijenost, koja se kao i uvijek, samo bacila iza prvog kamena na putu. Vjera se popela na nebo, Zavist se sakrila u sjenu. Uspjeha koji se muceci popeo na vrh najviseg drveta. Velikodusnost se nikako nije mogla odluciti gdje se sakriti jer joj se svako mjesto cinilo savrsenim za jednog od njenih prijatelja. Ljepota je uskocila u kristalno cisto jezero, a Sramezljivost je provirivala kroz pukotinu drveta. Krasota je nasla svoje mjesto u letu leptira, a Sloboda u dahu vjetra. Sebicnost je pronasla skroviste, ali samo za sebe! Laz se sakrila na kraju duge(laze, bila je na dnu oceana), a Pozuda i Strast u krater vulkana. Zaborav se zaboravio sakriti, ali to nije vazno. Kada je Ludost izbrojala 999.999, Ljubav jos nije pronasla skroviste jer je bilo sve zauzeto. Ugledavsi ruzicnjak, uskocila je, prekrivsi se prekrasnim pupoljcima. "Milijun", zavikala je Ludost i zapocela svoju potragu.
    Prvu je pronasla Lijenost, iza najblizeg kamena. Ubrzo je zacula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Pozuda su iskocile iz kratera od straha. Slucajno se tu nasla i Zavist, i naravno Uspjeh, a Sebicnost se nije trebalo niti traziti. Sama je izletjela iz svog savrsenog skrovista koje se pokazalo pcelinjom kosnicom. Od tolikog trazenja Ludost je ozednila, i tako u kristalnom jezeru pronasla Ljepotu. Sa Sumnjom joj je bilo jos lakse jer se ona nije mogla odluciti za skroviste pa je ostala sjediti na obliznjem kamenu. Tako je Ludost, malo po malo, pronasla gotovo sve. Talent u zlatnom klasju sita, Tjeskobu u izgorjeloj travi, Laz na kraju duge (laze, bila je na dnu oceana), a Zaborav je zaboravio da su se uopce icega igrali. Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaci. Pretrazila je svaki grm i svaki vrh planine i kada je vec bila bijesna, ugledala je ruzihnjak. Usla je medju ruze, uhvatila suhu granu i od bijesa i iznemoglosti pocela udarati po prekrasnim pupoljcima. Odjednom se zacuo bolan krik. Ruzino je trnje izgreblo Ljubavi oci. Ludost nije znala sto uciniti. Pronasla je pobjednika, osjecaj nad osjecajima, ali Ljubav je postala slijepa. Plakala je i molila Ljubav da joj oprosti i na posljetku odlucila zauvijek ostati uz Ljubav i pomagati joj. Tako je Ljubav ispala pobjednik nad osjecajima, ali ostala slijepa, a Ludost je prati...
    Smrt nije kad umres...smrt je kad volis nekog,a bez njega ostajes...
    to boli vise nego kad nestajes,jer sve u tebi umire,a ziv ostajes !!!

  10. #10
    dr.sc. Foruma Avatar od korisnika Bronx74
    Datum registracije
    08-01-11
    Poruka
    3,172
    Liked
    272 times

    Re: Poučne priče

    Jedan stari Čiroki Indijanac, ispričao je svom unuku:

    " U ljudima se odvija neprekidna bitka. Tu se stalno bore dva vuka.
    Jedan je Zlo. To je strah, gnijev, zavist , žalost, kajanje , pohlepa, nadmenost,
    samosažaljenje, krivica, ogorčenje, inferiornost, laži, lažni
    ponos, superiornost i ego.

    Drugi je Dobro. To je radost, mir, ljubav, nada, vedrina, poniznost,
    dobrota, dobronamjernost, saosjećanje, velikodušnost, istina, samilost
    i vjera."

    "I koji vuk pobjeđuje?" - upita unuk, sa očima koje su sijale od
    radoznalosti.

    Stari Čiroki odgovori:
    "Onaj koga hraniš"
    Smrt nije kad umres...smrt je kad volis nekog,a bez njega ostajes...
    to boli vise nego kad nestajes,jer sve u tebi umire,a ziv ostajes !!!

Stranica 1 od 19 12345611 ... ZadnjeZadnje

Lajkaj nas na Facebooku