utjecaj duhovnih knjiga na nas...

[neukrotiva_031]

ko čita duhovne knjige? //razgovori s bogom i sl...//

ja nisam čitala,samo sam od legice prelistala knjigu...

šta mislite dal ljudi nakon čitanja takvih knjiga padnu pod taj utjecaj? i žive po tim knjigama?

npr-moja legica je previše čitala te knjige,,,i završila je na psihijatriji jel je počela živiti u tim uvjerenjima....

pričala je da ono što želimo da će nam se to ostvariti samo trebamo vjerovati u to....itd...

ja mislim da ta knjiga zapravo predstavlja ono što ljudi žele da čuju...



legica mi je od th knjiga završila na psihi,izašla je ona,ali je pod tabletama i ne bi smjela više čitati te knjige ali ih i dalje čita po skrivečki...

i šta mislite o tim knjigama?

[latoa]

legica ti je očito malo previše zabrijala...

Mislim da je dobro čitati svakakve knjige različitih uvjerenja, i onih s kojima se slažete i onih u koje ne vjerujete.

[neukrotiva_031]

pa je da,previše... jadnaa...

totalno je počela živjeti u uvjerenjima da je to sve napisano u knjizi tako...

[SEricsson]

takve knjige nekome mogu pomoć nekome mogu poremetit život, ovisi o osobi koja čita

[dorina]

Meni su takve knjige sastavni dio studija. Znam masu ljudi koji totalno "puknu" na takvu građu.

Teološka literatura i razni dogmatski izričaji nisu beletristika

[daidza]

pročitam povremeno, naučim ponešto što nisam znao ali da će me izmijeniti ne vjerujem

[neukrotiva_031]

Pravi autor: SEricsson

takve knjige nekome mogu pomoć nekome mogu poremetit život, ovisi o osobi koja čita

slažem se....

[TigarZG1]

Ja imam stvarno puno takvih knjiga i čitam ih godinama. Meni su knjige tog tipa doista puno pomogle u životu te sam se nakon čitanja istih uviek osjećao puno bolje, jače, prohudovljenije...itd
Neznam ni sam kako bi bilo samnom danas vezano za moju bolest da me to nije preporodilo....Vjerske duhovne knjige ispunile su moj život mirom, te me naučile kao prihvatiti, rzumjeti, upoznati te kako voljeti sebe, kako bolje razumjeti druge, kako bolje razumjeti život i sve što me okružuje.
Kad razmišljam o duhovnim knjigama, ne vidim apsolutno ništa loše u njima jer uče pojedinca kako da svoj život promjeni i nauči se pozitivno gledati na isti.
U mojoj prošlosti desili su se teški događaji koji su ostavili trag na meni te u mnogo čemu uticali na moj tadašnji život.
Bio sam zaboravio šta je to sreća, samo je tuga, kuknjava i samosažaljenje bilo maja svakodnevnica i u tome sam se vrtio kao u začaranom krugu.
Te knjige kao i ostale aktivnosti, uticale su na moju totalnu preobrazbu, nisam ni sanjao da će se stvari toliko promjeniti na bolje jer sam prije mislio da mi nema pomoći.
Ja sam sada drugi čovjek, preporođen, ispunjen i kad bi god došao u nekakvu tzv. krizu, uzeo bi knjige i ponovno ih čitam a to činim i sada. Ja sad, u svom tom teretu života i nedaćama, ponovno znam što je to sreća i radost.
Mnogi moji frendovi i poznanici posuđuju od mene knjige i redovito su oduševljeni sa njima te im također pomažu....

Druga strana medalje.....
Naravno da ima i onih koji neke stvari nisu dobro shvatili pa ih je to odvelo u neku vrstu ekstremizma.
Imao sam priliku vidjeti takve ljude, oni nemaju mira sami sa sobom te shvačajući neke stvari malo "predoslovno", počinju čak opterečivati i druge i sebe.
Najfriškiji primjer takvog ponašanja, doživjela je cura od mog nećaka, naime, njezina sestrična, prije godinu dana, odlučila se posvetiti vjeri. Pod uticajem nekih ljudi,ušla je u meni nepoznatu vjersku sektu, oboružali je literaturom i svojim viđenjem vjere i duhovnog života da je mala postala ekstremni vjerski fanatik. Kad je saznala da je nećakova cura imala neke probleme, počela je svakodnevno nazivati i ubjeđivati da je u nju ušao sotona i da čim prije treba doći u njezinu sektu. Obzirom da su bili na stanu tada, nećakova cura se već počela jako bojati jer joj je počela vjerovati, ova ju je zvala nekoliko puta dnevno i ubjeđivala je da je opsjednuta i da će umrijeti ako ne ode sa njom tamo da naprave obred nad njom, u međuvremenu je i svoje obavjestila o njoj pa su i oni tražili da dođe...
Pogodite tko je to zaustavio....Nazvala me mala u silovitom strahu i plaču. Znajući da sam i ja vjernik, pojadala mi se što joj je ova nasrala. Doslovno sam poludio kad sam to čuo, otišao sam tamo i dovezao ih natrag kući i od tada nisu na stanu, maloj sam rekao da ni u ludilu ne odgovara na pozive iako je ova bila uporna i imala neki ludi uticaj na nju pa joj se ipak poneki put javila a onda opet jad i plač i sve tako dok nisam ja uzeo telefon i stvar u svoje ruke te na svoj uobičajeno osebujan način dotičnoj sektašici objasnio neke stvari tako da joj više nije palo na pamet da ikada nazove.....Luuuudilo čovjeće, bilo mi je to do sada najgore takvo iskustvo koje sam imao priliku vidjeti i doživjeti. Znamo da takvih situacija ima jako puno. Čini mi se da to doista ovisi o pojedincima ali i onima koji vrše takve uticaje na njih, iako mi je teško za shvatiti, što je to u čovjeku koji je razumno biće, da si dozvoli ovakve uticaje drugih na sebe, nesamo po pitanju dotične teme, nego i drugih stvari kao što je droga i razna druga sranja....

[blackdevilles]

ok su mi knjige koje onako ajmo rec poboljasju raspolozenje,vidis neki cilj nesto,ali one koje mlate praznu slamu tipa: moras to to i to da budes sretan,trpi bit ce bolje bla bla, vjeruj u to i to,samo ti to moze pomoc, bacam u smece ili saljem dalje. ne vjerujem u ta sranja