Erdeljski kopo
Iz Vikipedije, slobodne enciklopedije
Skoči na: navigacija, pretraga
Erdeljski kopo
Erdeljski kopo
Alternativno ime
Erdélyi Kopó
Erdeljski gonič
Zemlja porekla
Mađarska; Erdelj
Klasifikacija
FCI: Grupa 6 Grupa 1 1#241
Odgajivački standardi (spoljne poveznice)
Erdeljski kopo ( mađ. Erdélyi Kopó; lat. Canis familiaris sagax braco Transsylvanicus) je mađarska pasmina koja spada u jednu od najugroženijih vrsta.
Sadržaj
[sakrij]
* 1 Istorija
* 2 Spoljašnji izgled
* 3 Spoljašnje veze
* 4 Izvor
Istorija [uredi]
Ova pasmina se na današnjim prostorima Transilvanije i Mađarske pojavljuje u vreme doseljavanja Mađara u 9. veku. Tu se ukrštava sa već postojećim kopoima, između ostalih sa keltskim kopoom. U vreme vladavine kuće Arpada se formirao već izumrla pasmina panonski kopo, koji je bio predak današnjeg erdeljskog kopoa i mađarske vižle. Slike kopoa se mogu videti u ilustrovanoj hronici mađara a prvi pisani tragovi se potiču iz 1273. godine. Mađarski plemići i vlastela je rado koristila erdeljske kopoe za lov a na lentama se lik ovog psa pojavio početkom 17. veka.
Tokom 19. veka, erdeljski kopo se raširio po čitavom Erdelju i tadašnjoj Mađarskoj. Pojavila se i jedna podvrsta kopoa, kratkonogi kopo. Kratkonogi se koristio u lovu na sitnu divljač dok dugonigi erdeljski kopo je bio korišćen u lovu na krupnu divljač. Danas FCI priznaje samo dugonogog erdeljskog kopoa, ali i dalje postoje odgajivači koji uporno uzgajaju kratkonogog kopoa.
Prvo potanko opisivanje ove pasmine od strane Ede Cinka (Czynk Edétől) potiče iz 1901. godine. Sa vođenje rodoslova se uvelo početkom 20. veka, ali posle Prvog svetskog rata je utihnulo a 1947. godine, rumunskim ukazom je izjednačen sa ostalim kopoima i time skoro doveden do istrebljenja kao rase. Do toga nije došlo samo pukim slučajem. Tokom izložbe u Budimpešti 1968. godine je otkrivenoda da po FCI erdeljski kopo je smatran odumrlom vrstom pošto decenijama nije bio prijavljen ni jedan kopo. Iste godine je u Erdelju kod lovaca, koji su i pored zabrane uzgajali kopoe, pronađeno dosta pripadnika ove rase i tako je počelo ponovno zvanično uzgajanje ove pasmine. I pored svega ovoga opstanak ove pasmine je i dalje u opasnosti jer se jedino u Erdelju ova pasmina tradicionalno odgaja.
Spoljašnji izgled [uredi]
Erdeljski kopo je pas sa elegantnim linijama, dugonogi kopo ima prelive boja od crne do boje trule višnje za svetlim nijansama. Dugonogi kopo dostiže visinu između 55-65 cm i težinu oko 25 kg, dok kratkonogi kopo dostiže visinu između 45-50 cm. Kopovoa kratka dlaka ne zahteva neku posebnu negu.
Erdeljski kopo je veoma prolagođen sredini u kojoj živi: žilav je, hrabar, prilagodljiv i laje samo kada je potrebno. Društven je i veoma voli da se igra, naročito sa decom. I pored svoje prilagodljivosti, da može biti i pas čuvar kuće, čak se može držati i u stanu, ne treba zaboraviti da je erdeljski kopo lovački pas i da se najbolje oseća u svojoj prirodnoj sredini.



LinkBack URL
About LinkBacks


Odgovori sa citatom