Koliko vjerujete medicini?

[Dr Jekyll]

Ovu temu pokrećem, jer sam na poslu i privatno primijetio da se ljudi sve više okreću drugim oblicima liječenja. Možemo ih nazivati kako hoćemo, ali ostaje činjenica da ljudi sve više i više okreću leđa liječnicama i "službenoj" medicini, a sve više se okreću alternativi.

Osobno, vjerujem u medicinu, jer da ne vjerujem već davno bih dao otkaz. Ipak tu postoji nekakva statistika, sigurnost, provjeravanje. Ali isto tako uviđam zašto je ugled medicine srozan. Evo dijelića mojih zapažanja:
1) Medicina se prostituirala - doslovno svatko može upisati medicinski fakultet, diplomirati i biti liječnik. sve što vam treba je dovoljno novca. Na žalost i kod nas ima budala, nesposobnjakovića, neznalica i ljudi kojima ne bi dao ni da mi cipele čiste, a kamoli da me liječe. Najstrašnije je da se greške i lijenost tih ljudi ne sankcioniraju, već oni i dalje neometano i nekažnjeno rade.
2) Otuđenost, gubitak emocija, dugo čekanje - ni meni se ne čini normalno da liječnik kaže pacijentu "Morate hitno napraviti pretragu..." i onda vas naruči za 6 mjeseci. To je definitivno posljedica loše organizacije zdravstva, pogotovo na periferiji.
Pod gubitkom emocija ne mislim na to da svaki liječnik treba plakati nad svojim pacijentom, ali bi dobar dio njih trebalo pokazati više humanosti.
3) Očaj - djelomično uvjetovan gore opisanim, a djelomično radi beznađa. Davljenik se hvata i za slamku.

Sve opisano je osobno mišljenje. Dodao sam i jednu malu anketu, jer me zanima mišljenje forumaša.

[Davor1507]

Sve opisano je osobno mišljenje.

Koje u potpunosti potpisujem.

Grozim se kada vidim koliko su lječnici ravnodušni prema životu tj. smrti. Ali zato nisu prema plavim kovertama.

[Drizzt]

Evo, s obzirom da si si dao truda napisati sve ovo, iznijeti ču i ja svoje mišljenje i zapažanja:

1. Imam doista dobru frendicu kojoj je najveća želja u životu bila biti patolog (ni ja nisam vjerovao), i upisala je medicinu, išlo joj je skroz dobro, a u sali za patologiju nikad joj nije bilo slabo, i nikad nije imala problema u "kopanju" po mrtvima, ali s obzirom da njeni roditelji nisu bili doktori, niti su imali ikakve veze, preostali studenti su se potrudili kako bi ona odustala jer "pa tebi ionako niko ne radi ovdje, zašto si ti tu" komentare, kao i ostale oblike psihičkog zlostavljanja nitko ne voli. Najgore je što nije bila riječ o pojedincima nego o cijeloj klasi studenata te godine. Ona je odustala i završila filozofski fakultet, ali želje i nade su ostale neispunjene, a njene medicinske enciklopedije koje posjeduje i dalje je ostalo njezino omiljeno štivo za čitanje i proučavanje!

Imaš kakav komentar na ovo???

2. Ja se osobno nikad ne bih okretao drugim oblicima medicine, jer niti jedan "vrač", "vidar" ili slično neće moći zacijeliti kosti, operirati ili skenirati ono što moderna medicina može. Ako moderna medicina ne može nekim stvarima pronaći uzroka, onda smo naj.....!!

3. Cijene lijekova potrebnih pacijentima koji boluju od neke teške bolesti su užasno visoke, mito i korupcija su sve češći (i pri tome ne mislim na bombonjere, čokolade i kavu - to su darovi zahvale, već na plave koverte sa 20000 eura unutra). Stručna pomoć je slaba, čekanje je užasno dugo, stručni kadar je nervozan iz kojeg razloga, i kako onda imati pozitivnu sliku o zdravstvu???

[Dr Jekyll]

Kako komentiram?

Nije jedina koja je izložena takvim pritiscima. To doživljavaju svi koji dolaze s periferije studirat u Zagreb (o Zagrebu mogu govorit, jer sam tamo studirao), iznimke nema. I da ti budem iskren, ako to nije mogla izdržat (jer to je zanemariv psihološki pritisak u odnosu na ono čemu je većina liječnika izložena svaki dan) onda i nije za medicinu. Zamisli samo kako bi takva osoba reagirala da mora oživljavat nekoga dok joj rodbina iste osobe viče da je ubojica i prijeti joj da će ju ubit (tome sam, recimo ja bio izložen)???

Samo ne znam kakve veze ima loše iskustvo jedne osobe na medicinskom fakultetu sa povjerenjem u medicinu?

[micica100]

moram priznati da sam prije slijepo vjerovala našim doktorima, ali nakon što sam se imala više puta prilike uvjeriti u njihovu specijalnost sve se više okrećem prirodnim lijekovima. znači mučkam koje kakva eterična ulje,biljne pripravke, išla sam na akupunkturu i sve mi je odlično pomagalo.

npr. brusnica mi je pomogla više od antibiotika, akupunktura više od "lijekova" za gastrits...itd.

uglavnom uvijek krenem od lijekova koje mi prepiše doktor i onda završim na tim biljnim i alternativnim pripravcima

[RizLA]

a stari sta da ti kazem,virujem doktoru
koliko god neki od njih bili cobani sa diplomom...
kad god mi je nesto hitno ili trebam nesto ozbiljno oko zdravlja nikad ne idem u drzavnog doktora (jebes ovu drzavu ,totalna tragedija koliko se tu ceka dok dodes na red,eto neki dan zena umrla cekajuci u cekaonici..a dosla je jer zna da ce umrit...i nisu je mogli stavit tu u neki krevet da umre ko covik neko umire ko stoka u cekaonici..)
idem u privatnoga doktora...ako i tu vidim da je coban/ka kojemu je lova prva stvar pa tek onda ljecenje onda sljedeci put mu dajem isto odjeb i idem dalje dok ne nadem nekog ko ce ti posvetit vrimena i rec pravu ric i odradit to profesionalno..
sta se tice ljekova,sta mi propise to uzimam...jebiga tu nemogu izmisljat toplu vodu...

[_Sylar_]

Medicini kao znanosti uglavnom vjerujem. Ne vjerujem doktorima koju tu znanost ne znaju pretočiti u pacijentovu korist...
Uvijek se dobro raspitam o strucnosti nekih doktora prije negoli odem zatražiti savjet ili nedaj Bože liječenje..

[Dr Jekyll]

Odlično rečeno!!!

[Dr Jekyll]

Vidim da se tema dosta gleda, pa bi molio forumaše da glasaju u anketi, komentari nisu nužni. Stvarno me zanima kakvo je mišljenje populacije o navedenom problemu!

[daka]

Ja vjerujem u medicinu, ali da se nedaj Bože dogodi nešto i da "klasična" medicina ne može ništa ne vidim razlog da ne probam sve kako bi pokušao naći izliječenje.
Tako da je moj odgovor 3

Al slažem se sa Dr Jekyll-ovim zapažanjima, razmišljanjem,...