Ne želim se više boljeti imenom tvojim
U sumraku svitanja jutrošnjeg
spoznah da već godinama
čekam tvoj dolazak
da bih se iz tvojih dlanova napila
mrvica milosrđa
i ostataka ljubavi koju si negdje
usput posijao.
Raspolovila me otužna spoznaja
na kajanje i očajanje
pa zagrizoh svoju usnu
da bih oslobodila barem jednu
kapljicu krvi zatrovanu tobom
i pustila je da kapne
na prostirku dugotrajnog čekanja
bez smisla i dozrelih plodova.
I rekoh sebi kako moja svitanja
više neće biti jednaka smiraju
i kako nikad više ni kajanja
ni očajanja ni zatrovane krvi
ni nedozrelih plodova.
Ne želim se više boljeti
imenom tvojim.
![]()



LinkBack URL
About LinkBacks




...imao sam priliku i čast pročitati dosta njezinih stihova u kojima je primjetljivo koliko unosi sebe dok ih piše....i da izviru iz same njezine duše, koja kao da sama progovara kroz riječi dok ih ispisuje....i dok ih se čita, svatko bio mogao u njima pranaći i dio sebe......Tako sam ih doživio i ja, stoga, bit će mi pravo zadovoljstvo pratiti ovu temu i uživati u pjesničkim uradcima koje stvara umjetnička Marijina duša....