Mazda night club

[Mazda890]

eo ovdje ću stavljati svakakve gluposti, kad ne budem mogla spavati....

[Mazda890]

Nesanica je bolest. Podla, opaka i mučna, no ujedno i podcijenjenija od mnogih. Kad boluješ od nje, nitko ne može shvatiti tvoju patnju. Nitko tko nije kolega bolesnik. "Normalni" ljudi, dakle oni koji noću mogu spavati, zure u tvoje podočnjake puni ispitivačke znatiželje. Podočnjaci su u početku maleni. Dovoljno maleni da ih ljudi ne primjećuju. Nakon par noći se povećaju i postanu dovoljno primjetni da se ljudi srame postavljati pitanja o njima. Nakon nekoliko dodatnih noći, postanu dovoljno veliki da se ljudi prestanu sramiti i počnu postavljati pitanja. Dok postavljaju pitanja uvijek su puni sućuti, razumijevanja i brige. Dok čekaju odgovor nadaju se barem sočnoj priči o neprospavanim noćima, pijančevanju i kurvanju, ako već ne dobiju priču o nemirnoj savjesti, uznemirujućim uspomenama, traumama iz djetinjstva ili barem otkazivanju bubrega. Nadaju se i očekuju priču o "stvarnom problemu" koji bi opravdao njihovu brigu i sućut. Kad im kažeš da boluješ od nesanice u očnim im dupljama koje nisu podvučene tamno-ljubičastom bojom možeš vidjeti metaforu nehajnog odmahivanja ruke. Kao da pričaš o prehladi ili kako si pokvario želudac. Kao da se žališ zbog neke trivijalnosti koja uopće nije patnja već služi isključivo popunjavanju neugodne tišine u kakvu njihove neobavezne konverzacije redovito upadaju. Kao priča o vremenu, sportu ili trenutnom novinskom skandalu. Kad im umjesto sočne tragije za odgovor pružiš besmislenu teenagersku izmišljotinu u naspavanim im očima možeš vidjeti pogled identičan pogledu priučene seoske veterinarke na čijim se vratima nalazi gordi natpis "liječnik opće prakse, dr. Nadopuniti Ime". Dok napaćeni neispavani mozak nekontrolirano preskakuje iz svijeta mašte u svijet stvarnosti i natrag, umjesto površnog "Aha" iz usta svog sugovornika čuješ "Popijte kamilicu prije spavanja, to vam umiruje" iz usta te prljave ignorantske kurvetine koja nema razumijevanja ni samilosti za bilo koga s kime se ne može identificirati. "Gdine. Vigilante, tablete nisu za vas, pa nemate PTSP ili krizu srednjih godina", govori ovlaš prelazeći naspavanim, ali tragično nezainteresirnim pogledom preko tvog kartona ne čitajući ništa. Ne mora ništa čitati, jer ona zna da tebi to "ne treba". Pa nisi "napaćena" kućanica u srednjim četrdesetima. Nemaš ti duboke emocionalne poremećaje i stres kao što je kuhanje ručka ili brisanje prašine. Nisi proćerdao život rađajući djecu krmku kojeg ne voliš i studirajući isprazni, površni fakultet da bi radio bijedni posao pregledavanja penzionerskih kurijih očiju za par tisuća kuna mjesečno. Ne, ne, ti si, gospodine Vigilante savršeno zdrav i TEBI TO NE TREBA. Nije ti potrebno. Bilo bi besmisleno trovati te kemijom. "Ja, kao liječnik", govori dok joj jebem mater u sebi, "ne mogu prepisati takav recept, moja struka i moral mi to jednostavno ne dopuštaju". Kad prestaneš dramatizirati, misli si ona, nakon nekoliko neprospavanih noći klonut ćeš sam od sebe i naspavati se lijepim, prirodnim, zdravnim, normalnim, funkcionalnim snom. Nitko nije umro od nesanice. Da, mislim si ja, zato i ne prepisuješ pomoć onima kojima je potrebna, zato jer nitko do sada nije umro pa nemaš medijski skandal koji bi te natjerao da, malo za promjenu, ipak počneš raditi svoj posao za koji si plaćena, kad već očito nisi kvalificirana za njega, prljava, kurvinska mumijo u bijeloj kuti.

Ono što ta prljava, precijenjena, medicinska kučka odbija znati je činjenica da te "nekoliko neprospavanih noći" neće natjerati da kloneš. Ona to odbija znati, iako bi trebala. Odbija znati jednako kao i svi ostali koji ne bi trebali znati jer im to nije posao. Ono što oni odbijaju znati jest neoboriva činjenica da te svaka neprospavana noć kad boluješ od nesanice ne vodi sve bliže krevetu i spavanju, nego sve dublje u psihozu još jedne neprospavane noći. Ono što te održava budnim jest strah. Psihološki napadaj panike, mentalno neprobavljivi strah od još jednog dana koji ćeš provesti pokušavajući, samo pokušavajući, funkcionirati nakon još jedne neprospavane noći. Dok kazaljka sata neumoljivo otkucava svoj ritam sve dublje u noć, sve bliže jutru, ti si sve dalje od spavanja jer sa svakim njenim otkucajem dan koji će uslijediti postaje sve teži i sve gori. Umjesto da toneš u san, ti toneš u paralelni zamišljeni svijet u kojem postojite samo ti, kazaljka i jutro koje neodgodivo dolazi, jutro koje je sa svakim otkucajem sve bliže i neopozivo teže. Dok zuriš u strop znaš da si zarobljen u kavezu koji gradi samog sebe. Da prestaneš razmišljati o tome koliko će dan biti strašan, zaspao bi. Ali, dio "prestaneš razmišljati" čini se mnogo lakši dok ga čitaš kao dvije riječi u mom ispraznom tekstu zavaljen u svoj naslonjač, odmoren i naspavan, dragi čitatelju, a mnogo je teži u dva ujutro, u gluhom mraku noći, dok si osuđen na druženje sa zorom čiji dolazak već haluciniraš gledajući kroz prozor. Dok zadubljeno i odsutno promatraš prozorsko staklo, zapitaš se da li je javna rasvjeta upravo počela svijetliti malo intenzivnije ili je zlo, oporo sunce već iza ugla i čeka pravi trenutak da te zaskoči i pošalje u novi krug pakla o kojem površni Dante nije ni razmišljao. Da možeš prestati razmišljati mogao bi i zaspati. Ali, nesanica nije borba u smislu u kojem je obična bolest borba. Kad boluješ od nesanice, ne boriš se protiv neke zle bakterije, virusa ili vlastitih podivljalih stanica. S nesanicom se boriš protiv samog sebe, a to je borba koju nikako ne možeš dobiti. Ne možeš pobijediti iz jednostavnog razloga - poznaješ svaki mračni, privatni i skriveni zakutak neprijateljevih slabosti, jednako kao i on svaki tvoj kutak. Mrtva bitka. Svaki trik na koji bi ga mogao zajebati tvoj neprijatelj spoznaje prije nego što ga pokušaš izvesti. Svaka misao koja ti prolazi kroz glavu prolazi i kroz njegovu glavu. Ne možeš pobijediti jer nemaš koga pobijediti. Ti i neprijatelj ste isti entitet. Pobijediti znači izgubiti. Nema izlaza. Nema spasa. Ne bez moćnog saveznika. Zato si je gdin. Vigilante na prijevaru priskrbio moćnu zalihu crvenih. Krasne pilule rezervirane isključivo za shizofrenike i sve ostale s "pravim mentalnim oboljenjima", a ne s patetičnim dječjim iluzijama kao što je nesanica, moderni liječnici nikada, nikada, nikada ne prepisuju za nečiju nesanicu. Ne, ne, kad imaš nesanicu osuđen si na patnju. Kad imaš nesanicu, osuđen si na pisanje ovakih eseja čekajući zlokobno jutro. Šuti i pati, boli nas kurac. Tvoja patnja nije patnja jer je mi nismo osjetili, jer nitko nije umro od nje. Šuti i trpi. Ne zanima nas. Popij čaj od kamilice. To smiruje. Misli pozitivno. Bavi se tjelovježbom. Radi nešto što te opušta. Pa, gospodo akademici, mene opušta gutanje crvenih. Ako ta boja nije dostupna, poslužit će i zelene, ružičaste ili žute. Dobra je čim mi je vi ne želite prepisati. To je garancija kvalitete. Jednako kao i napomena "nipošto ne miješati s alkoholom" na uputama za uporabu. Kontraindikacije rizične za bolesnike s oštećenom jetrom također. Opušta me pisati ovaj tekst, ne čekajući sivu zoru i još jedan krug patnje. Opušta me pisati ga čekajući da se crvena u mom želucu razgradi, uđe u krvotok i odvede me u divan osjećaj umiranja. Kad boluješ od nesanice, osjećaj umiranja te opušta. Svijet se gasi i daje ti naslutiti slobodu da ćeš uskoro izaći iz svoje glave i ugasiti taj pakleno zamorni ekran postojanja. Do jutra, naravno. Osjećaj koji imate svi vi koji svake večeri zijevate i jedva uspijevate doći do kreveta prije nego što se onesvijestite i teleportirate u svijet snova. Moram priznati da su crvene dragulj do kojeg je teško doći. Ali, djeluju brzo. Čekanje ne predstavlja čekanje zore.

[Mazda890]

[Replica]

Ma evo pusica da lakše zaspiš.

[Mazda890]

fala, ma nepatim više od nesanice..
samo eto danas malo bauljam i tako...

[anthlon]

noćni klub!?
svašta bi čovjek mogao pomisliti!



ima li ovdje kavice?

[Mazda890]

je je.. noćni club.. bar... kako god oš..


naravno da ima... samo za tebe... izvoliš..

[anthlon]

srrrrrrrrk, srrrrrrrk!

mmmmmmmmmm

baš je ukusna!

hvala ti mazdice!


smijem li ovdje?

[Mazda890]

e baš sam to htjela napisat...
u ovom clubu se smije pušiti...
..sve ćemo učiniti samo da se gost ugodno osjeća...

[anthlon]

Samo nam podijeli članske iskaznice i sve će biti OK.


Evo ti poklanjam jednog prijatelja koji će ti pomoći uhvatiti san dok si sama ne nađeš nekog manje plišanog medu: