Moj Kutak,po nešto...od mene

[MILLena]

PRIČA O OSJEĆAJIMA


Jednom davno svi ljudski osjećaji i sve ljudske kvalitete
našli su se na jednom skrivenom mjestu na Zemlji.

Kada je Dosada zjevnula treći put,
Ludost je,uvjek tako luda,predložila:
"Hajdemo se igrati skrivača!
Tko se najbolje sakrije,Pobjednik je među
osjećajima."

Intriga je podigla desnu obrvu,
a Radoznalost je ne mogavši prešutjeti,zapitala:
"skrivača? kakva je to igra?"
"to je jedna igra" počela je objašnjavati Ludost,
u kojoj ja pokrijem oči i brojim do milijun,dok se svi vi ne sakrijete.Kada završim sa brojanjem,polazim u potragu,
i koga zadnjeg nađem taj je Pobjednik."

Entuzijazam je zaplesao,slijedilo ga je Oduševljenje

Sreća je toliko skakala da je na igru nagovorila
i Sumnju i Apatiju.
Ali nisu sesvi htjeli igrati.
Istina jebila protiv skrivanja,a i zašto bi se skrivala?
ionako jeuvjek svi na kraju pronađu.

Ponos je mislio da je to glupa ideja,
i ako ga je zapravo mučilo što on nije bio taj koji sa sjetio predložiti igru.
Oprez nije htio riskirati.

"Jedan,dva,tri"...počela je brojati Ludost

Prva se sakrila Lijenost koja se kao i uvjek,
samo bacila iza prvog kamena.

Vjera se popela na nebo,
Zavist sa sakrila u sjeni Uspjeha koji se mučeći popeo na vrh najvišeg drveta.

Velikodušnost se nikako nije mogla odlučitigdje da se sakrije jer joj se svako mjesto činilo savršenim za nekog od njezinih prijatelja.
Ljepota je uskočila u kristalno čiszo jezero,
a Sramežljivost je provirivala kroz pukotinu drveta.
Krasota je našla svoje mjesto u letu leptira,
a Sloboda u dahu vjetra.
Sebičnost je pronašla skrovište,al samo za sebe.
Laž se sakrila na kraju duge(laž,bila je na dnu oceana)
a Požuda i Strast u krateru vulkana.
Zaborav se zaboravio sakriti.

Kada je Ludost izbrojala 999.999,Ljubav još nije pronašla skrovište jer je sve bilo zauzeto.Ugledavši ružićnjak,uskočila je prekrivši se prekrasnim pupoljcima.

"Milijun" zavika ludost i započe potragu.

Prvu je našla Lijenost,iza najbližeg kamena.
Ubrzo je začula Vjeru kako raspravlja o teologiji s Bogom, a Strast i Požuda su iskočilče iz kratera od straha.
Slučajno se tu našla i Zavist, i naravno i Uspjeh,
a Sebičnost se nije trebalo ni tražiti,sama je izletjela iz svog savršenog skrovišta koje se pokazalo pčelinjom košnicom.
Od tolikog traženja Ludost je ožednila,
i tako u kristalnom jezeru pronašla Ljepotu.
Sa Sumnjom joj je bilo lako jer se ona nije mogla odlučiti ta skrovište pa je ostala sjediti na obližnjem kamenu.
Tako je Ludost,malo po malo pronašla sve.
Talent u zlatnom klasju žita
Tjeskobu u izgorjeloj travi
Laž na kraju duge(laž,bila je na dnu oceana)
a Zaborav je zaboravio da su se uopće igrali.
Samo Ljubav nije mogla nigdje pronaći.
Pretražila je svaki grm i svaki vrh planine i kad se već razbjesnila zašla je među ruže uzela suhu granu i bjesna i iznemogla počela udarati po prekrasnim ružinim pupoljcima.
Odjednom je začula bolan krik.
Ružino trnje izbolo je Ljubavi oči.
Ludost nije znala što da učini.
Pronašla je Pobjedu,osjećaj nad osjećajima,ali Ljubav je postala slijepa.
Plakala ja i molila Ljubav da joj oprosti,
i na posljetku odlučila zauvjek ostati uz Ljubav
i pomagati joj.

Tako je Lubav postala pobjednik nad osjećajima,ali je
ostala slijepa,a Ludost je prati gdje god ide.

[Maria Magdalena]

dobrodošla