Price iz davnina

[eiya]

Jednom davno su mi rekli da znam piskarati. Istina, to je bilo u srednjoj skoli i od tada nisam napisala duzu pricu od ponekog pisma ali bas sam se mislila vratiti pisnaju pa evo prvog pokusaja... Ne naginjem niti jednom zanru pa se moze ocekivati svasta. Prva je prica onako, nadam se, romanticna.

Bozicna prica

Bila je prekrasna Badnja vecer. Obitelj se je sakupila na svojem tradicionalnom rucku koji je prolazio u jedinstvenom raspolozenju nemjerljivim ikakvim dotadasnjim obiteljskim okupljanjima. Sto li je bio razlog tomu?Mozda dolazak moje bake koja vec godinama uspjesno izbjegava razna okupljanja i drzi se svoje kucice kao pijan plota i na svaki nas poziv se oglusi? Razlog tomu je mozda i moj brat koji je odlucio doci iz daleke Australije gdje je otisao trbuhom za kruhom i na kraju se skrasio sa divnom zenom. A mozda je razlog takvoj nekakvoj ocaravajucoj atmosferi i to sto napokon sam i ja nekoga dovela veceri…

Nisam osoba koja bi srljala iz jedne veze u drugu niti sam dovodila svakog doma. Iako, jedno je upoznavanje a drugo je provesti jednu ovako vaznu vecer sa svim clanovima moje uze obitelji. Dakle, moj decko se po prvi put sluzbeno upoznao sa cijelom mojom obitelji i, mislim da ne trebam posebno naglasavati, bio je cijelu vecer u centru paznje i pod budnim okom mojih roditelja. Ne mogu reci da me drze kao kap vode na dlanu i da su jedni od onih roditelja gdje nitko nije nikada dovoljno dobar za njihovu kcer ali su ga proucavali kako se snalazi u nasoj maloj-velikoj sarmantnoj i ponekad cudnovatoj obitelji. Provesti sa njima jednu ovako znacajnu vecer je u neku ruku kao proci obuku u vojsci. Ali zaista je bio divan. Ne stoga sto je moj vec drzao je situaciju na visokom nivou.

Kako sam osoba koja nema dlake na jeziku, decko i ja smo se dogovorili da nece biti nikakvog darivanja. Usred smo velike krize i zasto da se trose novci samo zato sto je Bozic? Meni je on vec dao svoj dar i nista drugo mi nije potrebno. Darivanja za Bozic ostavljam samo za djecu kojoj je to veliko veselje. Meni je dar ta nasa vecer zajednicka. Taj rucak. Sada imam drugacije postavljena mjerila vrijednosti i nista materijalno mi nije vaznije od moje obitelji.

Ali… Da budem iskrena? Nisam izdrzala i drzala se nase odluke o nekupovanju dara. Ah, jesam zensko ili nisam? Znala sam za cime cezne i kada sam naisla na tu knjigu, nisam mogla ju ne kupiti. Da, prekrsila sam nas dogovor ali nisam osjecala griznju savjesti jer sam znala reakciju i sa iscekivanjem sam ju ocekivala. Osjecala sam se kao malo dijete koje je napravilo neku nepodopstinu i sada ocekuje kaznu. Jesam li se potajno nadala da cu i ja dobiti poneku sitnicu? Mozda. Zasto da lazem? Neku cokoladu, vunene carape… Nista financisjki skupo ali meni bitno.

I dosla je ponoc …

Sjatili smo se svi oko velikog bozicnog drvca sa plavim kuglicama koje je bacalo svijetlo po cijeloj dnevnoj sobi. Djeca su bila glavni akteri u trazenju darova. Mi odrasli smo dobili po cokoladu i poneku sitnicu dok su klinci sa cikom i vriskom sa oduševljenjem otvarali svoje šarene poklone. Svoje poklone sa spiska Djeda Mrazu. Moja necakinja je u jednom momentu dohvatila poklon za njega. Kada je bio prozvan, zbunio se je i pogledao me je zacudjeno ali sam mu se samo nasmijesila. Pazljivo sam ga gledala dok su njegovi prsti polako skidali omot sa toliko trazene knjige. Promatrala sam sa ljubavlju njegove crte lica i nazirala kako su mu se pocele cakliti oci kao kada djetetu date lizalicu veliku. Potrgavsi zadnji dio omota, skoro pa je ciknuo. Jedva se je bio suzdrzao. Zagrlio me je tako jako da sam vidjela pticice na boru a kuglice su postale zelene. Neka. Sada sam cekala ja… Nisam docekala. Necakinja je uzela zadnji poklon i urucila ga mojoj baki. Ne mogu opisati kako sam se osjecala i nikako to nisam uspjela sakriti. Nekako sam se nadala da ce me iznenaditi, kao sto sam i ja njega, ali nisam se opet mogla ljutiti na njega jer je bio nas dogovor ne darivanje. To sto sam ja prekrsila dogovor ne znaci da je trebao i on. Venula sam. Nije mi bilo do pjevanja, do cuge, do nicega. Povukla sam se u kut i gledala kako klinci uzivaju kadli… Dobila sam poruku na mobitel. Ah, pomislila sam bila, netko je uspio poslati sms i sada mi cestita Bozic. Ali bio je nepoznati broj. Otvorila sam mobitel i pocela sam cirtati poruku. ''Ustani se brzo i kreni hodnikom ravno…'' Gle, netko je pogrijesio broj, pomislila sam bila ali sam nastavila citati. ''…kada dodjes do kupaonice, Anja moja draga, pogledaj ormar i zavuci ruku skroz gore i nadji kovcezic sa blagom.'' Dobro, ovo je ipak meni upuceno, shvatila sam, jer je moje ime napisao. Pogledala sam sve okupljene, nitko nista nije odavao. Polako sam se digla, misleci kako me netko fino farba i uputila se kako je pisalo u poruci. Dosla sam do ormara i popela se na prste da prvo vidim ima li icega. Zacudjeno sam shvatila da je nesto zasvjetlucalo. Pruzila sam ruku i napipala malu kutijicu. Sa nekim strahom sam izvukla nadjeno. Prevrtala sam kutijicu u ruci kada se pored mene stvorio moj decko a za njime cijela moja obitelj koliko je mogla stati u hodnik. ''Otvori kutijicu, draga.'' Nesto me je strecnulo. Prozborio je to sa toliko ljubavi ali i sa toliko iscekivanja kao da… Ma nije valjda, pomislila sam??! Ne, ne, jel' moguce? Brzo sam otvorila kutijicu a tamo… Lijepi zarucnicki prsten od srebra. Moja mama je zaplakala, tata je suptilno potapsao mojeg decka po ramenu a ja se bacila dragom u narucje…

Uklopio se je savrseno, moram li to sada reci?

[Moneypenny]

lijepo, romantično

kad će svadba?

[eiya]

Cekaj, daleko je to. U pricu moram ubaciti elemente straha, neobjasnjivih slucajeva itd. Moram vidjeti kako dalje. Ovo je na brzinu sklepano.

[Kane]

Super, očekujem nastavak.

Dobro kraj mi je malko cheesy, ali valjda vi žemskinje to volite.
Koliko nastavaka možemo očekivati?

[tendre poison]

Super

[eiya]

Koliko nastavaka možemo očekivati?

Nece biti nastavak. Bit ce nova prica. Seksi, horny ili neka tugaljiva, ovisi sto ce mi pasti na pamet. Ova danasnja je nastala u roku sat vremena.

[Joks]

Super priča
Sljedeća može biti horny ili seksi, svejedno ..a i bolje da ti takva padne na pamet nego nekakva tugaljiva

[vesna75]

ovo je bila interna šala između joksa i mene
morala sam

[eiya]

Nema problema.

[industrial]

Meni je ovo bljutava pričica, nešto kao ulomak loše balkanske sapunice na koju se kućanice odvaljuju dok kuhaju ručak i češljaju pekinezera.