Avaj! Ljubav žene! kako je poznato,
divna ja, al' u isto vrijeme i užasna stvar;
Jer sva je njihova sudbina stavljena na tu kartu,
Te ako tu izgube, život im više ništa
Ne može pružiti – osim opsjena prošlosti,
Zato je njihova osveta poput soka tigra,
Smrtonosna, i brza, i razorna ; ipak, budući same trpe
Najgore muke – bol koju nanose, i same osjećaju.
U pravu su ; jer muškarac je prema muškarcu tako često,
A prema ženama uvijek nepravedan ; sve žene čeka
Ista sudbina – a jedini im je izlaz nevjera ;
Odgajane da prekrivaju osjećaje, prepuna im srca
Beznadno sanjaju o svome idolu, dok ih neki imučniji
Požudnik ne kupi u brak – i što ih nakon toga čeka?
Nezahvalan muž – prvo, nevjeran ljubavnik –
Zatim haljine, djeca, molitve – i svemu je kraj.
Neke nađu ljubavnike, druge se odaju piću ili molitvama,
Neke se posvete kućanstvu, druge neumjerenoj zabavi.
Neke pobjegnu – no, samo jednu muku zamjene drugom,
Izgubivši ugled kreposne supruge,
Malo njih ikada uspije popraviti svoju sudbinu,
Njihov položaj uvijek ostaje neprirodan,
Kako u dosadi palače, tako i u prljavoj kolibi :
Konačno; neke se poigravaju s vatrom – i zato pišu romane.
Lord Byron