Škatula za sne (Latoa)

[wonderwall]

wow!

super tekstovi

[latoa]

Ležali smo u tvom krevetu. Možda je već svitalo jutro. Lica su nam bila spojena. Disali smo isti zrak. Dah ti je bio pretopal, nekako istrošen. Disala sam ubrzano. Morala sam. Polaganim disanjem nisam mogla hraniti pluća. Smetao mi je tvoj dah. Znala sam da ovako ne mogu zaspati, ipak nisam se micala. I dalje sam pokušavala puniti pluća tvojim dahom. Ni sama ne znam kad, odustala sam. Zaspala sam na drugoj strani. Umjesto sunčevih zraka, u potpunom mraku, probudile su me tvoje usne. Kao po stoljetnim stazama, šetale su po mojoj koži. Mirovala sam, uživala u osjećanju tvog daha na svom vratu. Nasmijala sam se, i pluća su ga bila prepuna.

[white devil]

Sjajno!

[latoa]

TIN :

V

Ove su riječi crne od dubine,
ove su riječi zrele i bez buke.
---one su, tako, šiknule iz tmine,
i sada streme k'o pružene ruke.

Nisam li pjesnik, ja sam barem patnik
i katkad su mi drage moje rane.
Jer svaki jecaj postati će zlatnik,
a moje suze dati ce đerdane.

--- No one samo imati će cijenu,
ako ih jednom , u perli i zlatu,
kolajnu vidim slavno obješenu,
ljubljeno dijete, baš o tvome vratu.

KOLAJNA (1926)

[Maria Magdalena]

bravo, čista petica!

možda se i ja pokrenem u istom smjeru....

[Ive_ri]

super

[vibica]

Ovo mi je zbilja jedan od najdrazih kutaka na forumu, odlicno !

[latoa]

[Wolf-HR]

Hvala tebi što to dijeliš s nama. Zbilja je tvoj kutak užitak za čitati.

[icegirl]

super ti je kutak