Škatula za sne (Latoa)

[raven]

ispričavam se cijenjenoj umjetnici, greškom sam spojio njen posljednji post sa bafijevim, tako da je ovo najviše što mogu napraviti...

[latoa]

no sikiriki

[latoa]

Nijemi film

Isprepletenim prstima gradim posteljicu
U nju nesvjesno polažem bradu,
Smireno je tijelo, zamrznut je pogled,
Promatram te i odmaram glavu.

Dvije šalice kave, dva soka od naranče
I tvoj profil pod zrakom jutra,
Tvoje usne u pokretu, riječi u nestajanju,
Rukama slikaš priče, pokret traje,
Prizor je kao nijemi film,
Izblijedjela slika graškama osvaja,
Oči upijaju glazbu koju tijelo daje.

Gledam, kao predstavu prvi put
Ovaj osjećaj već nekad sam imala
Ili su to pobjegli stihovi koje sam snila
Tražim se u tvojim rukama
Pratim bijele tragove ljiljana
Tamo sam se negdje izgubila.

Latoa

[bafi]

kada imaš sliku i k tome dodir zvuk i nije nužan. jer sve vidiš, osjetiš i znaš... bez riječi...

[latoa]

kad ne čuješ, bolje vidiš...

[bafi]

„Mrzim i volim. Zašto to činim, možda se pitaš.
Ne znam, ali osjećam i mučim se.“
Ovidije

[george1]

Latoa ti si genijalka. Pročitao sam sve tvoje postove i jednostavno si me oduševila.

[tonini]

Samo da te pozdravin i zaželim ti dobro jutro!

[Lulu Bg]

kad ne čuješ, bolje vidiš...

Odlično!!!!

[latoa]

Evo sam opet malo navratila, drago mi vas je vidjeti ovdje Tonini i Lulu

george1: hvala



Stablo

Uništit ću te,
Nestat će tlo pod tvojim nogama,
Razbit ću ti stupove od misli,
Mekšat će gruba kora,
Prošetat ću korijenje zlatnim poljima.

Izbrisati ću skrivene godove,
Pobrkati pružene grane,
zaraziti ih plesom,
Igrajmo se,
Bez tragova…

Obojat ću krošnju šarenim bojama,
Na nju objesit plodove divljih godina,
Slomit ću te snagom pera,
Učinit da se osjećaš posebnim.

Stablo si vrijedno penjanja
Predugo sam tumarala šumama
Zapinjala na korijenje, kamenja
Sad imam gnijezdo na tvojim granama.

Latoa