Snovi i price

[Nibiru]

Zgrade su bile prlicno visoke. Pokraj njih bila je neka prometnica na kojoj su se kretala vozila.
Ljudi su hodali svako ideci prema nekom svom cilju.
I on je bio tu. U sredini svega toga. Stajao je i gledao.
U pocetku mu se slika koju je vidio cinila uobicajena.
A onda se pocela mijenjati. Kao u nekom starom filmu sve je poprimilo crno-bijelu boju.
Ljudi su nosili starinsku odjecu,muskarci odijela i sesire,a zene haljine i suncobrane.
Film se vrtio unazad. Muskarac koji je trenutak prije pozdravljao prijatelja na cesti i zagrlio ga, sada se je unatraske vracap pritom imajuci iste pokrete prije nego li je pozdravio prijatelja.
Tako se i kanta vode,koja je bila pala maloj djevojcici,sada vratila u njene ruke i ona se vratila k bunaru koji se nasao ovdje iznenada. Bunar nije pripadao ovom mjestu,al sada kada se pojavio bio je tu,pritom sudjelujuci u svakoj interakciji s drugima.
On jedini nije pripadao ovome svijetu. On nije hodao unazad,djelovao je svojom voljom.
Ostali su ga bili nesvjesni,kako bi i bili kada im se zivot vrtio unazad,pomladjivali su se.
Starac je izgubio bradu,bore su nestale,nos se skratio.
Poceo se smanjivati,uspravio se,dobio dugu bujnu kosu.
Ona se pak skracivala,a taj starac je izgubio sve sto cini covjeka odraslim. Sada je vec bio sestogodisnjak koji je drzao majku za ruku. Vec pri kraju ulice poletio je majci u krilo koja je sad svoju bebu drzala da bi je zastitila od svijeta.
On je hodao medju tim ljudima. Hodao je u istome smjeru s jednom grupom ljudi.
Gledao im je u lica. Svima su oci bile crne,bezivotne,lica bez izrazajna.
Osjecao se cudno,kao da je on taj koji ovaj svijet cini cudnim.
Bilo je prilicno tiho,ljudi su otvarali usta kao da pricaju jedni s drugima,ali nisu davali glasove.
Automobili su se kretali,ali nisu stvarali zvuk.
Lisce je letilo zrakom bivano noseno vjetrom koji nije hujao.
Tisina. Tisina koja pritisce usi koja se naprezu da nesto cuju. Cuje se samo onaj neki sum,neka jeziva melodija,melodija bez tonova.
-Tom!- netko je dozivao njegovo ime. Okrenuo se oko sebe da bi saznao tko ga zove na ovome mjestu.
-Tom!- ponovno se zacuje. Ovaj puta dozivanje je bilo udaljeno i sa nekog drugog mjesta.
-Tom! Tom!- sada se ponavljalo. Prvi puta uvijek glasnije,a drugi tise,kao da je jeka.
Okretao se sve vise pokusavajuci doznat tko ga zove. No glas nije bio isti. Ponekad je bio zenski,ponekad muski. Gledao je u lica ljudi. Oni vise nisu pricali. Pogledi su im bili upereni u nesto daleko iza njega,no cak ni pogledi nisu bili to sto ga je jezilo.
Svi oni,svi oni otvarali su usta u istom trenu kada se culo dozivanje. Ali svejedno nisu pustali glasa.
Kao da ti glasovi dozivanja nisu pripadali nikome,a opet svima. Sve se je jako usporilo,kao da cijeli svijet pruza nekakav otpor.
-Tom! Tom!- dozivanja su bivala sve brza i brza i potpuno su ga okruzila.
A onda je od niotkuda naisla neka zenska osoba. Ona nije hodala unatraske.
Imala je dugu crnu kosu,bijelu put,i usne su joj bile skrletne boje.
Pripadala je zeni modernijoj dobi. Hodala je uspravno,kretavsi se prema nekim svojim ciljem,pritom prolazivsi pokraj ljudi koje nije primjecivala,niti oni nju.
-Tom! Tom!- dozivanja su se i dalje nastavila. No on se vise nije obazirao na njih. Samo je gledao u svijetlo plave oci te zene koja mu se sve vise priblizavala sada bivajuci tek na nekoliko koraka od njega.
Pratio ju je pogledom,no ona nije primjecivala nikoga,pa ni njega.
-Tom! Tom!- dozivanja su bila nekako udaljena,prigusena.
-TOM!! - zena koju je gledao sada mu se unijela u lice,pogleda kao u divljakuse.
Ona je bila ta koja ga je posljednja dozvala. Oci su joj bile sirom otvorene, i gledale direktno i njegove.
Ljudi s postali opet svjesni jedni druge i tempo zivota im je postao i dalje uobicajen. Onoj djevojcici opet je pala kanta s vodom.
No on vise nije bio svjestan njih. Samo je gledao u one svjetlo plave oci. Osjecao je njezin grcevit stisak kojom ga je drzala za kaput. Osjecao je njezin bijes,osjecao je njezinu zelju da ubije,osjetio je njezinu hladnu ruku koju je zabila u njegov trbuh.
Nije osjecao bol,nego samo ledenu hladnocu koja je prostrujala cijelim njegovim tijelom.
Vise nije osjecao,nije vidio nista,sve oko njega bilo je bijelo. Jedino je i dalje vidio njene oci.
-TOM!!- jos jednom ga je dozvala,ovaj puta glasom punim ocaja i patnje.
Izvadila je ruku iz njegova trbuha,a njemu se vratilo sve.
Svi osjecaji,sva bol,sav zamor prometne ulice i ljudi,sve slike. I to takvom navalom da je imao osjecaj da ce puknuti.

[Moneypenny]

zgodno. nema bijelog svjetla na kraju tunela

[Nibiru]

Heh,to je bio moj san
I kad to sanjas nije bas svejedno,tesko je prenijet sve osjecaje na papir.

[Moneypenny]

lijepo si to onda ispričao

[Nibiru]

heh,imam ih jos cudnih
Ne znam da li da odmah napisem (imam zapisano jedno 10-tak snova) jos jedan il da sutra pricekam^^

[Nibiru]

Hodao sam trgom. Trg je bio veliki i prostran,okruzen kamenim kucama za koje ne bih znao sto su.
Vjerojatno neki ljudi zive u njima, mozda su to i neke ustanove.
Sve je oko mene imalo samo obrise, kao da se je netko bojao povuci jasniju crtu dok je stvarao ovo mjesto.
Na sredini trga bila je fontana. Cuo se sum padanja kapljica i sum mlazova vode koja je skakutala u vis.
Iznad fontane bilo je sunce koje je usamljeno stajalo na nebu bez oblaka. Sunce nije grijalo,nebo nije bilo prave modre boje.
Niti sunce nije bilo prave zute boje,kao da je sve bilo crno-bijelo,ali sa tragovima boje.
Kao da je netko svijet prekrio prozirnim zastorom.

Kretao sam se prema fontani. Osjecao sam kapljice vode kako mi padaju na lice.
Nije bilo vjetra,a kapljice su opet nekako iz daljine dolazile do mene.
Priblizavao sam se prema fontani. Ona je postajala sve visa,ali sum se nije pojacavao.
Bio je vise kao neka umirujuca melodija.
Sad sam se prilicno priblizio fontani.
Pokusao sam joj vidjeti vrh,ali nisam mogao.
Vrh fontane i mlazova vode koje je izbacivala u vis nije se moglo vidjeti. Kao da joj nema granice.
Ja sam bio mrav,a ta fontana svijet.
Kapljice su i dalje padale po meni. Nisam bio mokar,nego prilicno suh.
Kako bi one pale na mene,tako bi se i otopile,nestale.
Osjecao sam ih na licu. Godila mi je prohladnost.

Izuo sam sandale. Spustio sam kukuljicu sa glave.
Crna kosa pala mi je na ramena.
Cuo sam zov fontane. Pricala mi je.
Pricala mi je svojim jezikom,sumom,iako nisam cuo rijeci razumio sam ju je.
Zakoracio sam u fontanu,osjecao sam mlazove vode kako se uspinju mojim tijelom,kako kruze oko mene,kao da plesu.
U pocetku je bilo plitko. Ali onda su se mlazovi poceli spajati oko mene,bio sam okruzen vodom.
Mlazovi su se spajali brzo,navisoko i nasiroko.
Svijet se promijenio. Trg je bio pod vodom.
Sve je i dalje bilo na svojem mjestu,nista se nije micalo.
Nista osim struje iz fontane koja me je podizala u vis.
Sve je oko mene bilo pod vodom.
Nebo,sunce,cijeli svijet. A ja sam i dalje vodjen strujom prema vrhu, vrhu kojem nije bilo granice.
Cuo se glas. Dubok i jasan. Nisam mogao odrediti da li je muski ili zenski. Niti smjer od kuda dolazi.
- Zivi da bi sluzio - reklo je.
Svijet se oko mene uzurbao. Voda se uzburkala,bacala me je prema vrhu,vukla prema dnu.
Kamene kuce su se urusile,vise nisu imale oblik.
Kamenja od kojih su nastala sada su prekrivala cijelo dno.
Vrtio sam se kao da sam u viru. Cijeli svijet se vrtio i mijesao.
A onda se je voda znatno povukla i ja sam osjetio vlazno tlo.

[Vuxs]

ej buraz.. a da se ti zapitaš??

postani pisac..i nemoj nas ovdje gnjaviti znaš..

mah aebavam se.. bum poslje procital pa kazem kaj mislim..
al mislim ovo gore mislim nije da se bas zajebavam

[Nibiru]

Hehe,hvala Vuxs!

Samo ti procitaj,otvoren sam za sve kritike mog pisanja.
Bilo bi mi drago da se vise ljudi skupi,a mozda i da ideju o cemu da pisem.
Lako mi je pisat kad imam ideju

[daidza]

e, imaš koju kraću priču? lijen sam toliko čitati

ma šalam se, fora ti ovo

[denserica]

Interesantan i originalan kutak

Nisam jos cula da netko zapisuje snove u obliku prica