Klub ugnjetavanih muškaraca

[shelby-eleanor]

pa da neopisivo zele raditi kucanske poslove, ciscenje, peglanje, kuhanje itd.. i da bi im se ruke osusile pri samoj pomisli na to da udare zenu mislim.. sto bi drugo moglu biti

[anthlon]

Dorina samo pokušavam naći uzroke ovog alarmantnog stanja po naš slabiji rod. Pokušavam ustanoviti koliko smo si sami krivi, a koliko je to „viša sila“.

Sad razmišljam o onoj mojoj epizodi s frizurom i mislim se što bi mi se dogodilo da sam kojim slučajem rekao da frizura nije dobra, da joj ne stoji?? Vjerojatno bih bio kažnjen doživotnim negledanjem televizora, a i tko zna čime još.
E da, sinoć sam mogao u miru gledati utakmicu, mogao sam maximalno pomagati nešim reprezentativcima i rezultat nije izostao. Plasirali smo se u polufinale.

Pronašao sam nešto zanimljivih napisa u prethodno linkovanim temama koji djelimično daju odgovor na ovo što nam se događa.

Jesmo li postali papci?

Ja mislim da smo papci jer pogle sudnicu- frajer veli da se zena napila, i da ga je udarala[a kao trenirala judo] gadjala s vilicom, terala ga da van spava, dovodila nekog masnog talijana a on je samo gledo dok mu puni zenu -fikcija u vec jadnoj sudnici dovoljno govori o statusu muskog u drustvu!

Karakteristična današnjica.

danas pretezno su zene bossovi u brakovima

Zašto nismo bar ravnopravni?

ma dajte molim vas mi papci ma neeee nismo mi papci
mi samo pomazemo zenama:
1) brisati prasinu
2) usisavat po kuci
3) ciscenje kupaonice
4) ribanje wc skoljke
5) pranje podova
6) pranje prozora
7) skidanje paucine
8) cuvanje djeteta

i sad smo mi papci ma nismo

Mi „pomažemo“ dok se one šminkaju, lakiraju nokte, viču na nas …

I uz sav taj trud i zalaganje još moramo žicat seks
Pa mislim,stvarno....

Baš smo papci

Iskusan, oženjen čovjek. Kako me zapeče ovo.

Istina...stari je moral tražit dozvolu da dođe pogledat temu

Potvrda katastrofe.

A šta ćeš...da nismo papci sad bi to prekinuli a ovako trpimo

Još jedna.

Ma neee- pogleč kak nas cure usred muškog kutka šamaraju...

Bez riječi.

Pa kad smo papci

Da.

tko prizna pola mu se doda

Još nam se i rugaju.

evo sad je bilo na tv-u ako je neko vidio,žena tukla svog muža

Eto.

Lako tebi reć'- nije na tebe žena nož povukla... I to tuđa!

Strašno.

Jeste li kad udarili ženu?

One (cure) su uvijek mene tukle...

Još.

Pod tim "Budi muško" sam mislila na to da izdržiš da ne vratiš....

Evo savjeta – šuti i trpi.

Oho Kaligula sa kakvim se to ženama družiš?

A jada ti, svašta sam čula ali da je ženska izrezala frajera još nisam. Mislim da bi ja šokirano stajala i ne bi vjerovala svojim očima.

Jao da, sjećam se, jednom je pijana ženska u disku frajera izlupala baš poštenski. On joj nije MOGAO ništa, pa se ona još ekstra naljutila jer je ovaj jadan nikakav i ne pruža otpor te ga je nogom nakautirala niz stepenice. Slomio se sav.

A da, pola diska je gledalo u nevjerici, još su ga neki dečki htjeli izlupati jer je "pičkica". Ma i ja bi ga šusnula, jer si je to dopustio.

I još.

Onda ću i ja. Ja sam 100 puta pukla šamar dečku.Mislim puno puta. Kad me s nečim muči ajd ovo,ajd ono...onda mi tlak skoči na 500.

Zlostavljačica nemoćnih dečkića.

Znati kuhati

Evo, moram reagirat!
Zakaj je to potrebno meni kao ženi da znam?
Nisam dovoljno žensko ako neznam i ne zanima me?
Sorry, ali ja fakat nevidim važnost tako nečega...

Ne ne treba ti. Udat ćeš se pa će on …

Eo da ne nastavljam vašu raspravu.

Mene nije briga dal će mi buduća znat kuhat il ne. U modernom smo dobu, današnje žene kao i muškarci se posvećuju karijerama i ako neće imati vremena kuhati to će biti sasvim u redu.
Prošlo je doba naših majki koje su njegovale djecu i 'ranile svoje muževe koji su zahtjevali hranu na stolu po povratku s napornog posla.

Samo neam pojma kak ću se ja naviknut da mi žena ne zna kuhat (ako bude tako) jer mi je stara po struci profesionalna kuharica. Naviko sam na svakake delikatese
A preć ćemo prek tog nekako

Moderno doba? Za koga?
Za njih!

Priručnik za žene

Priručnik za žene

Za sve postoji prvi put, pa je došlo vrijeme da i ja otvorim temu u ženskom kutku - čuo sam da nije više zabranjeno.

Dok sam bio na odmoru dobio sam ovaj mail, pa pošto nisam sebičan, podjelit ću ga s vama.

Očekujem plebiscitarnu podršku ovom vremešnom priručniku.

Priručnik za žene iz 1955.
"Davne 1955. godine štampan je priručnik za žene nazvan "Kućna ekonomija". Slijedi nekoliko savjeta za žene iz priručnika "Kućna ekonomija", starih samo 50 godina:

Pripremite večeru na vrijeme. Večeru planirajte ujutro, ili čak prethodnog dana, kako bi vašeg supruga dočekao ukusan obrok kad se vrati s posla. Tako ćete mu dati do znanja da ste mislili na njega dok je on radio, ali i da se brinete za njegove potrebe. Većina muškaraca je gladna kad se vrate s posla, a pripremanjem njemu omiljenog jela ispunit ćete mu potrebu za toplom dobrodošlicom. Pripremite se za njega Odmorite se 15 minuta prije njegovog dolaska kući, tako ćete biti osvježeni kada on dođe. Popravite šminku, stavite vrpcu u kosu i izgledajte svježe. Vas suprug je proveo puno vremena s ljudima umornima od posla. Budite zanimljiva i vesela za njega. Njegov dan je bio dosadan i treba mu malo zabave, a dio vaših dužnosti je da se pobrinete za to. Smanjite razinu buke .Kad se vaš suprug vrati s posla, isključite sve kućanske aparate i potaknite djecu da se i ona utišaju. Budite sretni sto ga vidite. Toplo mu se nasmijte i pokažite iskrenu želju da mu udovoljite. Poslušajte ga iako mu možda morate reći puno toga, nemojte to učiniti neposredno nakon njegovog dolaska kući. Neka on prvo govori, on sigurno ima važnije stvari na umu od vas. Ne ometajte ga. Ne žalite se ako vas muž dođe kući kasno navečer ili ako želi otići van na večeru bez vas. Umjesto prigovaranja, pokušajte razumjeti pod kolikim je on pritiskom zbog posla. Kad je kod kuće, sigurno se želi odmoriti i opustiti. I na kraju,ne postavljajte mu nepotrebna pitanja i ne sumnjajte u njegovu sposobnost prosuđivanje ili integritet. Ne zaboravite da je on gospodar u kući i kao takav će uvijek provoditi svoju volju, pošteno i pravedno.
I zapamtite, dobra žena zna gdje joj je mjesto.

Ma to je neka komedija. Kakav priručnik...

I evo, ovako krasan naputak se proglašava šalom čak i od istog nam spola.


Katastrofa, apokalipsa!

U zadnji tren sam osnovao ovaj klub jer je to, za sada, jedini način da istina izađe na vidjelo.
Ovaj klub je vapaj očajnika (čitaj kao množinu).

Drugih sigurnih kuća mi potlačeni mužeki nemamo. I tu smo diskriminirani. Samo se otvaraju kuće za zaštitu žena pa onda jadni ugnjetavani muškarci koji više ne mogu izdržati ovo ponižavanje kod kuće ili na poslu bježe u jedinootvorene sigurne kuće, bježe opet među žene i to među već ogorčene, protumuški nastrojene žene. Zamislite samo što su oni trpjeli do sada, koliko su očajni kada su se odlučili na ovako drastičan korak.

Bilo je govora da će se otvoriti sigurna kuća za muškarce u Dubrovniku, pa da će se u Zadru dati jedan sigurne kuće na korištenje muškima … Samo obećanja. Mora da o tome odlučuju žene.

Ispade mi opet predugačak post pa ne mogu staviti istinite priče koje imam u glavi kako bih potkrijepio činjenično stanje. Drugi put.

Koliki je strah od žena prisutan kod nas govori i sama činjenica da se ni ovdje muškarci ne usuđuju slobodno reći kakve drame proživljavaju.
Joj, joj!

[daka]

...mi koji smo izabranu ženu jednostavno odvodili, nekad i bez upotrijebe toljage, u svoj dom …

Izgleda da je stvarno toljaga iz raja izašla, možda je vrijeme da vratimo toljage

a sad...kako smo postali...odnosno ja bi rekao kako postajemo...jer mi to dozvoljavamo, jer gledamo reklame, oko nas su sve više bezdlaki tipovi koji reklamiraju svakojake drangulije a iznad toga slogan "Budi Svoj" aludirajući ako nisi takav, ako nemaš to onda si šonjo, ameba, paramecijum iliti papučica

Da pa naravno da smo postali takvi jer to dozvoljavamo, u tome i je bit svega

ali nada postoji što me jako raduje... postoji još neki postotak onih pravih izvornih "Dinarida", "Hrvatskih tornjaka" (nazovite kako god hoćete) koji njeguju ovo sve gore što si ti anthlon napisao, i koji će svojom snagom, rabijantnošću i toljagom ipak opstati, čiji geni su jači od gena mekušaca i šonja...a za sve ostalo će se pobrinuti evolucija

Uvijek postoji nada, živili mi!

[dorina]

Sad razmišljam o onoj mojoj epizodi s frizurom i mislim se što bi mi se dogodilo da sam kojim slučajem rekao da frizura nije dobra, da joj ne stoji?? Vjerojatno bih bio kažnjen doživotnim negledanjem televizora, a i tko zna čime još.
!

Pa što bi se desilo - ukratko :

[Wolf-HR]

Smijem ja samo u ovoj temi? Ne ću puno pisati jer sam vidio sam svoju najdražu tu, pa da poslije ne bi bilo ...

[anthlon]

Može Wuče, može.
Vidio sam ja da ti imaš i neugodnih iskustava pa bi mogao i napisati ponešto.
Ne boj se, ipak je ovo safe house.
A ako ipak ne možeš odagnati strah piši nekim blijedim fontom - možda ne primjeti.

A dorini bih rekao da je u pravu i da sam se ja pomirio s činjenicom da zbog mira u kući često moram kršiti 8. božiju zapovjed. Samo bi mi bilo lakše kad bih uvijek znao što moram reći.

Malo sam još pod dojmom utakmice pa me muza ne drži.
Samo ću spomenuti situacije kad moram odgovoriti na vječito neugodno pitanje o novoj odjeći ili novoj kombinaciji odjeće.

"Kako mi stoji ovo?"

ili

"Kako ti se ovo sviđa?"

U 90% slučajeva ispadne da "nemam pojma", da "odgovaram reda radi", da "nisam ni pogledao dobro", da se "ne razumijem u boje" ...

Joj, boje!

Ciklama, trula višnja, drap, lila, roza, breskva, drap, tirkizna, slonovača, bež, ...
Ne mogu vjerovati da više ne postoji normalna plava, crvena, zelena ili bijela boja.
Kako da se snađem tu gdje se sudara i biljno i životinjsko carstvo bez reda i zakona.

Daj budite jednostavnije, budite obične.

[Rowanne]

Joj, boje!

Ciklama, trula višnja, drap, lila, roza, breskva, drap, tirkizna, slonovača, bež, ...
Ne mogu vjerovati da više ne postoji normalna plava, crvena, zelena ili bijela boja.
Kako da se snađem tu gdje se sudara i biljno i životinjsko carstvo bez reda i zakona.

To su BOJE?????Od kada???
Ja sam žensko, pa mi nisu jasne. Još kada čujem: "žuto-zelena" i "zeleno-žuta", koje, btw, "nisu iste", smuči mi se.
Inače - svaka čast i podrška što se tiče sigurne kuće i kluba (mada sam u potrazi za muškarcem koji kuha, s obzirom da sam ja zakinuta po tom pitanju...Ali, ako zna kuhati, ne znači da je papak, jel?).

[dorina]

Smijem ja samo u ovoj temi? Ne ću puno pisati jer sam vidio sam svoju najdražu tu, pa da poslije ne bi bilo ...

Ma smiješ se ti i javiti u "Kuću".

Ja sam na telefonu

Joj, boje!

Ciklama, trula višnja, drap, lila, roza, breskva, drap, tirkizna, slonovača, bež, ...
Ne mogu vjerovati da više ne postoji normalna plava, crvena, zelena ili bijela boja.
Kako da se snađem tu gdje se sudara i biljno i životinjsko carstvo bez reda i zakona.
.

I od svake od njih postoji nijansa. Barem kod mene.

Savjet: Reci da ne razlikuješ nijanse. Moj ex dečko nije poznavao nijanse i to mi je rekao na 3 dejtu.

Nikad ga nisam gnjavila. Oko toga

[anthlon]

Rowanne proglašavam počasnom članicom kluba jer se razumije u boje – mislim da nije potrebno dodatno objašnjavati.

Sad razmišljam o kuhanju (dorina, nije zbog tebe – već onako).

Zamislite vi samo koliku žrtvu mi podnosimo kad nas konačno uspijete nagovoriti, pridobiti, prevariti na zajednički život??
20, 25, ili 30 godina smo se hranili u maminoj ili eventualno bakinoj ukusnoj kuhinji. Navikli se na najrazličitije delicije, navikli se da nam se ugađa, da imamo pravo poželjeti nešto za ručak ili večeru.
Konačno, navikli se da je to jelo dobro skuhano, umjereno pečeno, taman slano s prilozima koje baš volimo, da je pripremljeno s ljubavlju – ZA NAS!
Naviknuti smo na ukusno postavljen stol, na serviranu hranu, navikli smo da nam nije obveza pospremiti stol poslije ručka ili, ne daj Bože, oprati posuđe. Nije da mi to ne bismo htjeli, no često bivamo gurnuti u stranu od naših dragih mama ili baka kad pokušamo pomoći u kuhinju jer one jako dobro znaju da to muškarcu ruši ego, ruši samopouzdanje, a i ne leži im nikako.
I tako četvrt stoljeća.

I onda nam se odjednom cijeli taj svijet okrene naglavačke – sruši se u samo jednom danu, iznenada nam biva uskraćena sva ta divna hrana, sve te povlastice koje smo uživali. Šokantno, prestrašno!
Nema više ukusne kokošije juhice, nema više rumenog pečenja sa slasnim krumpirićima, nema gužvare, nema ukusnog domaćeg soka od višnje ili bazge… Odjednom nema jednog našeg svijeta.
Odjednom nam je doručak u hladnjaku, ostavi, na tržnici ili u vrtu; odjednom nam ručak donosi dostavljač u nekakvoj kartonskoj kutiji; odjednom si večeru moramo kreirati i pripremati sami. Naravno da odjednom moramo i sve to skupa pospremiti i da moramo oprati svaku šalicu ili tanjur.

Naravno da nije svaki dan tako, naravno da ponekad budemo «počašćeni» pokušajem kuhanja, kuhačenja, u pravilu – počašćeni kuharskim abortusom. Ugodno iznenađeni izljevom dobre volje naših boljih polovica mi stoički žvačemo neslanu i prepečenu hranu, podnosimo nemoguće kombinacije ukusa i mirisa, a sve u cilju mira u kući i k tome još popijemo jezikovu juhu ukoliko nismo dovoljno glasni u pohvalama našeg novog kuhara, ukoliko nismo pojeli i posljednji neukusni komadić zagorenog mesa.
A nakon tog «ukusnog» obroka, nakon što smo to kamenje pohranili u želudac ne možemo se odmoriti kao ljudi već moramo počistiti stol, pospremiti taj nered, oprati tisuću i jednu posudu …Sve to uz nepodnošljive bolove u trbuhu. Kad smo s tim konačno gotovi moramo hitno u kupaonicu pomoći napaćenom trbuhu, osloboditi ga muka.

Da, i tu doživljavamo kritike zbog toga jer to traje predugo, a to nam je jedino mjesto gdje možemo u miru razmišljati, razmišljati o novonastaloj situaciji, o beznadnosti svog položaja.
I do kakvih zaključaka dolazimo na tom intimnom mjestu?



- Sam pao – sam se ubio.
- Opasaj pregaču i prihvati se kuhače u svrhu svog opstanka.

[mama]