Copa Americe 2007

[hajduk1991]

Da vidimo šta mislite o natjecanju i po vašem mišljenju ko če uzet naslov ovu god.???

Skupina A:
Venezuela
Bolivija
Urugvaj
Peru

Skupina B:
Brazil
Meksiko
Ekvador
Čile

Skupina C:
Argentina
Kolumbija
Paragvaj
SAD

[hajduk1991]

Najava: Skupina A Copa Americe

U Venezueli se od 26. lipnja do 15. srpnja održava 42. izdanje Copa America. Ujedinjene - Sjeverna, Srednja i Južna Amerika, sa svojim najjačim adutima igrat će za krunu koju s prošlog prvenstva u Peruu nose Brazilci. Na svjetskom tronu Brazilce je razvlastila Italija, a sada to na američkom tronu žele Argentina, Urugvaj i ostalo, vrlo jako društvo. Činjenica da će Brazil biti prepolovljen zbog umornih 'Europljana’ ide im na ruku, no Brazil je uvijek Brazil, a Dunga ima sjajnu momčad i bez najsjajnijih zvijezda. Igra 12 reprezentacija, prvi dio u tri skupine, dalje četvrtfinale (prva dva iz skupina plus dva najbolja trećeplasirana)... Igrat će se u devet venezuelanskih gradova, na stadionima koji su obnovljeni u zadnji tren, finale u Maracaibu, na stadionu koji nije najveći sa 40.000 mjesta (veći je u Maturinu 52.000), ali je najbolji, bolji čak i od onog u glavnom gradu Caracasu.

Urugvaj

Urugvaj sanja novi uzlet. Nije ih bilo na prošlom SP u Njemačkoj (izgubili su majstoricu s Australijom), a mislili su da je vrijeme. Utjeha im je bila bronca prije tri godine iz Perua, ali ne velika, jer su s Copa Americe u povijesti izostali tek dvaput, a imaju 28 medalja. Oscar Tabarez, čovjek bogatog trenerskog iskustva, primio se posla. Tim je prošaran zvijezdama. Iz Španjolske ih je najviše, napadači Diego Forlan iz Villarreala, te Fabian Estoyanoff iz Deportiva, ove godine vrlo dobar u Primeri. Dobra sezona je i iza čvrstog Carlosa Dioga iz Zaragoze i veznjaka Fabiana Cannobija iz Celte, koja je istina ispala iz Primere. Tu je onda čvrsti Dario Rodriguez iz njemačkog Schalkea, a vrata drži treći čuvar mreže prvaka Italije Intera Fabian Carini.

Zvijezda – Alvaro Recoba
Interov zvrk može srušiti svakog, ali kada se sve zbroji i oduzme u njegovoj karijeri, mogao je i više. A kako kvaliteta jednom mora isplivati do kraja, Recoba je adut Oscara Tabareza za Venezuelu. O njemu i Forlanu u tandemu svi moraju voditi računa.

Ukupno 14 naslova
Iza Urugvajaca je 14 naslova. Dva su trenera uzela po dva - Juan Carlos Corazzo i Ernesto Figoli. Imali su sjajne strijelce – Varela, Porta, Scarone, Sosa... Hector Scarone je zabio 5 golova Boliviji 1926. i drži rekord. Posljednji potvrđeni veliki majstor bio je Enzo Francescoli, dvaput najbolji igrač Copa Americe. Posljednji naslov osvojili su 1995. u svom Montevideu svladavši Brazil na jedanaesterce 5:3 nakon regularnih 1:1 (0:1 - Tulio, 1:1 - Bengoechea; jedanaesterci - 1:0 - Francescoli, 1:1 - Roberto Carlos, 2:1 - Bengoechea, 2:2 - Zinho, 3:2 - Herrera, Tulio - obrana Alvez obranio, 4:2 - Gutierrez, 4:3 - Dunga, 5:3 - Martinez.).
Igrali su: Alvez - Mendez, Herrera, Moas, Silva (Adinolfi) - Dorta (Bengoechea), Gutierrez, Poyet, Francescoli - Fonseca (Martinez), Otero. IZBORNIK: Hector Nunez.

Peru

Nekad je to bio nogomet, sjedi pa gledaj. Cubillas i drušvo imali su Ameriku na dlanu, a ni svijet nije bio daleko 70-tih. Lolo Fernandez iz 30-tih treći je najbolji strijelac Copa Americe i danas. Ipak sada je priča nešto drugačija, a duh tog vremena momčadi nastoji vratiti jedan drugi velikan, tek postavljeni Julio Cesar Uribbe. Recimo ovako, imaju dušu, ali nisu momčad, barem ne još uvijek. Možda je tome uzrok što su ključni igrači tek u fazi odrastanja. Recimo, Jefferson Farfan je sve bolji u dresu nizozemskog PSV-a, a Jose Paolo Guerrero ima dobru sezonu u njemačkom HSV-u. Uz pravo nadahnuće mogu biti iznenađenje.

Zvijezda – Claudio Pizarro
Odlični strijelac proteklih je godina bio u Bayernu, nazabijao se golova u Bundesligi, pa i u Europi, no pravu priliku nije dobio. Njegov novi veliki izazov je Chelsea, doveli su ga u slučaju da Drogba ode, a to nije bez vraga.

U Venezueli 1975. posljednji naslov
Peruanci imaju dva naslova, 1939. bez poraza kod kuće prvi. U finalu, s engleskim izbornikom na čelu, bolji od Urugvaja 2:1 (1:0 - J. Alcalde, 2:0 - Bielich, 2:1 - Porta). Igrali su: Honores - A. Fernandez, Chapel - Tovar, Pasache, Castillo - T. Alcalde, Bielich, (Ibanez, Quispe), T. Fernandez, J. Alcalde, Paredes. IZBORNIK: Jack Greenwell.
Drugi su osvojili 1975. baš u Venezueli. U finalu 0:1, pa 2:0 s Kolumbijom (igralo se u skupinama), pa majstorica u Caracasu 1:0 (Sotil). Igrali su: Sartor - Soria, Melendez, Chumpitaz, Daaz - Quesada, Ojeda, Rojas (Ramirez) - Cubillas, Sotil, Oblitas. IZBORNIK: Marcos Calderon.

Venezuela

Njihova ambicija je iskoristiti domaći teren. Ako kažemo da u 14 sudjelovanja na Copa America imaju samo jednu pobjedu, puno smo rekli o njima. A dodatak da su to ostvarili davne 1967. u Montevideu protiv Bolivije (3:0), bit će izazov da se pomaknu malo više, pa da se još dugo sjećaju. Izbornik je Richard Paez, nekadašnji reprezenativac, s trenerskim iskustvom iz selekcija Kolumbije (2001) i Perua (2004), okupljeno društvo je prilično šareno. Braća Cichero su u Bugarskoj, četvorka na Cipru, ima ih u Grčkoj, Italiji (Ramirez iz Udinesa), Francuskoj, Čileu i SAD-u, a najmanje u svojoj zemlji koja usprkos naftnom bogatstvu ima važnijih problema od nogometa. Kapetan je Jesus Gomez koji kruh zarađuje u Casablanci u Maroku.

Zvijezda – Juan Arango
Ofenzivac Mallorce, 27-godišnjak koji će od iduće sezone igrati u Valenciji, prva je violina Venezuele. Njihov Kaka ili Messi, a nadimak mu je Carribian Hurricane. Dirigira završnicom, iza sebe ima vrlo uspješnu sezonu u Primeri i najviše zbog njega optimizma im ne nedostaje.

Bolivija

Igranje nogometa na preko 3000 metara visine nije problem, a sada trebaju dokazati da mogu dobro igrati i niže. Za to ih priprema njihova nogometna legenda Erwin Sanchez zvani Platini, kojem je 38 godina tek. Iskustva mu ne nedostaje, baš kao ni podrške predsjednika Eva Moralesa, koja je posebno bila jasna posljednjih dana u znanom ratu protiv Fife. Kapetan je Joselito Vaca veznjak s iskustvom igranja u SAD (Metrostars), a snaga im je Jaime Moreno napadač koji igra za DC United. Najopasniji napadač je Juan Carlos Arce iz brazilskog Corinthiasa, njihov je najveći adut danas, jedini stranac u tom brazilskom klubu svjetske reputacije.

Zvijezda – Juan M. Pena
Solidnim timom dirigira odlični obrambeni igrač Juan Manuel Pena, čovjek sa 11-godišnjim iskustvom španjolske lige (Valladolid i sada Villarreal). Njegova rutina daje sigurnost momčadi koja igra na mahove.

Posebna pozornost na 1963. godinu
Bolivijci su posebno ponosni na 1963. kada su u Kolumbiji postali prvaci. Ekvador se na startu izvukao (4:4), a padali su Kolumbija 2:1, Peru 3:2, Paragvaj 2:0, Argentina 3:2 i na kraju Brazil 5:4. Taj sastav za povijest vodio je Brazilac Danilo Alvin, a igrali su: A. Lopez - Cainzo, Espinoza - Ramirez, Camacho, Vargas - Blacutt, Alcocer, Ugarte, Garcia, Castillo.
Golove u finalu zabijali su: 1:0 - Ugarte, 2:0 - Camacho, 2:1 - Marco Antonio, 2:2 - Almir, 3:2 - Ugarte, 4:2 - Garcia, 4:3 - Flavio, 4:4 - Flavio (66), 5:4 - Alcocer (86).

[hajduk1991]

Najava: Skupina C Copa Americe

Utakmice skupine C na Copa America igrat će se u Macaraibu (40.000), Puerto dela Cruzu (38.000) i Barquisimetu (38.000).
Sudjeluju Argentina kao glavni favorit i ove skupine, te možda i cijelog turnira, Paragvaj i SAD, koji su lani bili na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, te reprezentacija Kolumbije, koja nakon Valderame i Maturane traži povratak na veliku scenu južnoameričkog i svjetskog nogometa.

ARGENTINA

Posebna priča Copa America, u povijesti čak i ispred velikog Brazila na tom natjecanju. Oni su konstanta, drže ritam, imaju mlade selekcije, dolaze nove zvijezde. Mijenjaju se samo izbornici, jer velike stvari nije lako ostvariti. Tako je nakon SP-a u Njemačkoj otišao Jose Pekerman, a na njegovo mjesto došao Alfio Basile.
Kod njih se stvari ne mijenjaju preko noći, selekcija je u Njemačkoj bila mlada, dovoljno da nastavi do Južne Afrike za tri godine. Ovaj Copa America je samo usputna postaja na koju dolaze, usput rečeno, najozbiljnije i najkompletnije od svih.
Sastav? Na golu Abodanzzieri, u obrani bez Ayale, ali s Heinzeom i Burdissom, po boku Zanetti, Lucho Gonzales, u sredini Cambiasso, Mascherano, a ispred njih plemeniti Messi uz pomoć starog dobrog Juana Sebastian Verona i Aimara. I u špici Crespo, Tevez. Pakleno društvo koje u Venezuelu dolazi po zlato.

Zvijezda - Lionel Messi
Igra kao navijen, nemoguće ga je zaustaviti. Zabija čak i uz pomoć ruke kao nekad njegov čuveni prethodnik Maradona. S njim Argentina ponovo ima duh, pitanje je samo može li on taj teret sa svojim godinama (20) podnijeti na jednom takvom natjecanju. Uglavnom, njegovo vrijeme tek dolazi.

Argentina ima 14 naslova, a po broju bodva uvjerljivo je najbolja na dosadašnjim natjecanjima. Protiv Evadora '42. upisali su najveću pobjedu svih vremena 12:0. Guillermo Stabile kao izbornik je upisao šest naslova s Argentinom na Copa Amerika, što je apsolutni rekord (1941, 1945, 1946, 1947, 1955, 1957). Od 14 naslova Argentinci su posljednji osvojili u ekvadorskom Guayaquilu '93. svladavši u finalu Meksiko 2:1 (1:0 Batistuta, 1:1 Galindo, 2:1 Batistuta). Sastav je bio: Goycochea - F. Basualdo, Ruggeri (40. Caceres), Borrelli, Altamirano - Zapata, Simeone, Redondo, Gorosito (64. Rodriguez) - Batistuta, Acosta. Izbornik: Basile.

KOLUMBIJA

Pamte ih po Valderami i nesretnom Escobaru koji je ubijen nakon SP u Americi. Dugo nisu pravi, a ponos će im pokušati vratiti relativno anonimni za svjetske prilike Jose Luis Pinto koji je izborničku funciju preuzeo lani. Glavni aduti trebaju im biti Perea, stoper madridskog Atletica, potom Vargas, srednjak iz brazilskog Porto Alegrea kojem će asistirati kao zadnji vezni Yepes iz PSG-a. Zvijezda, potencijal za nasljednika Valderame, trebao bi biti 21-godišnji Rodallega koji igra u meksičkom Montereyu. Kažu, odličan napadač. Teško se uloviti razloga da bi ih se gurnulo u favorite, ali s njima nikad ne znaš.

Zvijezda - Ivan Cordoba
Kada je prva zvijezda momčadi obrambeni igrač, onda to ponešto može reći o tom sastavu. Cordoba je istina posebnost, od 2000. godine je u milanskom Interu, u koji je preko Reala za 16 milijuna dolara stigao iz Kolumbije. Sve je osvojio u Italiji, a sada je i prvak Serie A.

Kolumbijci su 2001. godine iskorstili na pravi način nastup na domaćem terenu, odnijeli su naslov bez posrtanja. U skupini su pali Venezuela, Ekvador i Čile, u četvfinalu Peru, u polufinalu Honduras, a u finalu Meksiko 1:0 (1:0 I. Cordoba).
Sastav je bio: O. Cordoba - Lopez, I. Cordoba, Yepes, Bedoya - Ramirez, Grisales, Vargas, Hernandez (88. Molina) - Aristizabal (32. Castillo), Murillo. Izbornik: Francisco Matura

SAD

I dalje pokušavaju doći na veliku scenu. Prošlog desetljeća uložili su silan novac, ali rezultata nije bilo. Tek, tu i tamo poneki pojedinačni doseg. A kroz to vrijeme prošla je generacija Reyne, Lalasa, Cobyja Jonesa i izbornika Brucea Arene kojeg je nakon kraha na SP lani zamijenio Bob Bredley (49), trener sa 25-godišnjim iskustvom isključivo na svom kontinentu. Sve jačom ligom koja je u stanju privoljeti čak i Davida Backhama pokušavaju držati ritam, no generaciji će trebati nešto vremena da stasa. Osovina momčadi su vratar Tim Howard iz Evertona, te Carlos Bocanegra koji igra za Fulham. U društvo nešto kreativnijih, zbog kojih i postoji nada u bolje sutra spada Beasley iz PSV-a, no sve skupa to će teško biti dosta da se suprostave ostatku Amerike. Bredley je na novom početku, a cilj je u Južnoj Africi za tri godine.

Zvijezda - Landon Donovan
Napadač, 25 godina, ima 92 utakmice za SAD. Trenutačno igra u LA Galaxyju čije su ambicije nešto jače od ostalih u SAD-u. Brz, prodoran, zamjeraju mu tek da nije ostao igrati jače lige da bi se dokazao u pravom svjetlu.

PARAGVAJ

Svjetsko prvenstvo u Njemačkoj bio veliki poraz ove nogometne nacije. Nisu prošli ni prvi krug, što nije moglo proći bez posljedica, a kao i obično ceh plate treneri, u njihovom slučaju Hanibal Ruiz na čije je mjesto došao Gerardo Martino, stručnjak sa iznimnim rejtingom u svojoj zemlji. Cilj im je proći u drugi krug, popraviti sliku iz Njemačke.
A temelja, iskustva i godina ima, što može biti prednost ali i mana turnirskih sustava. Neće biti Canizze i Gomesa koji su držali obranu, Gavilana i Acune na sredini, ali tu je još uvijek odlični srednjak prema naprijed Cuevas, pa odlični vratari Bobadilla i Villar. Poletniji su, sasvim sigurno, a koliko čvrsti za pravi rezultat, vidjet će se.

Zvijezda - Santa Cruz
Odlični strijelac koji se usprkos mladosti nametnuo u Bayernu, ali nije baš prestretan u Bavarskoj, pa bi želio promijeniti sredinu. Možda mu ovo natjecanje bude odskočna daska za bolji transfer i veći izazov. Ove godine samo jedan gol.

Kao najveći doseg na Copa America Paragvajci pamte naslov iz '53 osvojen u Peruu. U finalu u Limi svladali su Brazil sa 3:2 (1:0 Lopez, 2:0 Gavilan, 3:0 Fernandez, 3:1 Baltazar, 3:2 Baltazar). Sastav je bio: Riquelme - Olmedo, Herrera - Gavilan, Leguizamon, Hermosilla - Berni, A.Lopez(Parodi), Fernandez, Romero (Lacasa), Gomez (Gonzalez). Izbornik: Solich.

[hajduk1991]

Venezuela 2-2 Bolivija: Zeleni se dvaput vraćali

Na stadionu Pueblo Nuevo u San Cristobalu, domaćin 42. Copa Americe, Venezuela igrala je svoju 46. utakmicu na ovom natjecanju, Bolivija jubilarnu stotu. Venezuela, reprezentacija s najlošijim skorom na Južnoameričkom prvenstvu, lovila je svoju tek drugu pobjedu na Copa Americi, nakon jedine protiv upravo Bolivije još 1967. godine. I iako je dvaput vodila, do nje nije uspjela doći, 6 minuta prije kraja utakmice Zeleni su zabili za konačnih 2:2.

Drugi dvoboj Copa Americe i skupine A između dvije najlošije plasirane reprezentacije zone CONMEBOL na ljestvici FIFA-e (Bolivija 92., Venezuela 70.), očekivano, nije bio previše kvalitetan. Bilo je mnogo grešaka, ali ritam igre bio je dosta visok.

Uoči utakmice na stadionu je pred 40.000 gledatelja održana ceremonija otvaranja turnira, kojoj je nazočio i kontroverzni predsjednik Venezuele Hugo Chavez, kao i njegov bolivijski kolega Evo Morales. Na travnjaku se pojavio i neizbježni, po mnogima najbolji nogometaš svih vremena, Diego Maradona.

Travnjak je bio natopljen vodom, jer je u San Cristobalu kiša padala uzastopno četiri dana, a prvi udarac imao je napadač Zelenih, legenda MLS-a Jaime Moreno, koji je sa 20 metara pucao pokraj vrata. Bolivija je bolje krenula protiv reprezentacije čiji je nadimak La Vinotinto (Crveno vino), države u kojoj se do prije dvije godine godišnje prodalo više brazilskih, nego venezuelanskih reprezentativnih dresova, a baseball je najpopularniji sport.

Domaćin je očito u otvaranju imao tremu zbog velikog očekivanja brojnih navijača, a Bolivija je odlično zatvorila njegovog uvjerljivo najboljeg igrača, ofenzivca Mallorce Juana Aranga.

U 14. minuti nova prijetnja gostiju. Miguel Hoyos je ubacio s desne strane, Gualberto Mojica, član portugalskog Pacosa Ferreire, zapucao iz prve sa 15 metara, ali nedovoljno precizno i vratar Renny Vega lako je ukrotio njegov pokušaj.

Reprezentacija izbornika Richarda Paeza polako je ulazila u utakmicu i iz svoje prve šanse u 21. minuti povela. Nakon pogreške vezne linije Bolivije, lopta je došla do Giancarla Maldonada, koji je s lijeve strane šesnaesterca lijevom nogom neobranjivo pogodio drugi kut vrata nemoćnog Sergija Galarze.

Momčad koju vodi izbornik Erwin Sanchez, u Boliviji poznat i pod nadimkom 'Platini', nastavila je s napadima i u 32. minuti došla u veliku prigodu za izjednačenje. Nakon pogreške domaće obrane lopta je došla do Lorgija Alvareza, koji je sa samo nekoliko metara iskosa pucao pokraj vrata.

Pet minuta kasnije novi udarac Mojice, ali ovoga puta pokušaj sa 20 metara nije pogodio okvir. Bila je to najava izjednačenja, koje je došlo u 39. minuti. Moreno se na desnoj strani šesnaesterca poigrao s obranom Venezuele i zapucao prema drugoj vratnici, gdje je čekao odlični 17-godišnji napadač Corinthiansa, Juan Carlos Arce. No, lopta nije došla do njega, jer ju je prije toga sa 5 metara neoprezno u vlastitu mrežu spremio Alejandro Cichero, branič bugarskog Litexa.

U nastavak je Venezuela ušla probuđena, razigranija i nakon što je početak drugog dijela uglavnom provodila na polovici protivnika, u 56. minuti došla je do novog vodstva. Obrana Bolivije je zaspala i lopta je došla do neometanog Ricarda Paeza. Veznjak domaćeg Minerosa i sin izbornika, ušao je u kazneni prostor i mirno prebacio Galarzu za 2:1.

Bolivija je pala u odnosu na početnih 45 minuta, a u 66. minuti njena pričuva Darwin Pena trebao je bolje reagirati, no na 18 metara od vrata neometan se odlučio za udarac, koji je bio loš i otišao je preko vrata.

Venezuela se nakon vodstva povukla, počela je čuvati prednost, te dozvolila suparniku da preseli na njen dio igrališta. I prvu sljedeću priliku imala je ona. U kontranapadu iznimno raspoloženi Maldonado sjajno je proigrao pričuvu Leonela Vielmu, koji je izašao sam ispred vratara, ali iskosa je pucao pokraj vratnice. S druge strane, u 77. minuti izvrsni slobodnjak Darwina Pene sa 20 metara otišao je nekoliko centimetra izvan okvira.

U 84. minuti Venezuela je ipak kažnjena. S desne strane je ubacio Mojica, vratar Vega ostao je na gol-crti, a Arce pobjegao dvojici čuvara i s pet metara nogom poslao loptu u mrežu. No, tu nije bio kraj, u 90. minuti dogodio se trenutak za kojim će Venezuelanci dugo žaliti. Jorge Rojas je ušao u kazneni prostor, gdje ga je nepropisno zaustavio Mojica. Čisti prekršaj za udarac s bijele točke, ne i za suca Reinoza.

[hajduk1991]

Urugvaj 0-3 Peru: Razbijena vojska Nebeskoplavih
Na stadionu Metropolitano u Meridi, pred 23.000 gledatelja, Urugvaj i Peru odigrali su prvu utakmicu 42. izdanja Copa Americe. U pravom južnoameričkom obračunu, punom žestokih startova, dogodilo se malo iznenađenje. No, samo za one koji nisu gledali utakmicu. Urugvaj, 14-ostruki osvajač, ponovno je pokazao da je daleko od slavnih dana, ponovno je podbacio, pa je razigrani Peru predvođen izbornikom Juliom Uribeom mogao slaviti i uvjerljivije od tri pogotka razlike. Bila je to tek 6. pobjeda La Blanquirroje nad Urugvajem na Copa Americi u 18. susretu.

Urugvaj je zaigrao bez Alvara Recobe, koji je premijeru preskočio zbog ozljede noge, ali je od početka krenuo snažnije i pritisnuo svog suparnika na krilima svojih najboljih pojedinaca Diega Forlana i Fabiana Estoyanoffa, no nije uspio stvoriti prave prigode. U napadu Peruanaca zaigrao je nekadašnji tandem Bayerna, Paolo Guerrero i Claudio Pizarro, dok je iz pozadine nadirao ofenzivac PSV-a Jefferson Farfan, koji je proteklih dana imao velikih problema s probavom.

Peru je uglavnom prijetio iz protunapada, a poveo je nakon prekida u 27. minuti. Nakon dvostrukog dodavanja poslije kornera, Farfan je ubacio loptu na drugu vratnicu. Obrambeni igrač Sporting Cristala, Miguel Villalta, tamo je pobjegao neopreznom Schalkeovom braniču Dariju Rodriguezu, tukao glavom iz blizine, pa je vratar Fabian Carini samo mogao odbiti loptu u mrežu.

U 32. minuti Peru je ponovno poentirao, ali mu je pogodak neopravdano poništen. Pizarro je izašao sam na Carinija, ali mu je urugvajski čuvar mreže obranio udarac. Odbijena lopta došla je do Guerrera, koji je sa 20 metara uspio zabiti. No, pomoćni sudac kod prvog je dodavanja već podigao zastavicu zbog zaleđa, koje nije postojalo.

Nebeskoplavi su i dalje napadali, ali i dalje jalovo. Jedini opasni udarac u okvir imali su potkraj prvog dijela, kada je Estoyanoff tukao sa 30-ak metara, a njegov projektil skinuo vratar Leao Butron.

U poluvremenu je urugvajskog playmakera Fabiana Canobbija, izbornik Oscar Tabarez zamijenio drugim, Cristianom Rodriguezom iz Paris SG-a.

Na samom startu drugog dijela dvije sjajne prigode. Prvo je nakon pola minute igre zaprijetio Pedro Garcia, ali je udarac sa 20 metara obranio Carini. Minutu kasnije s druge strane prekrasne škarice braniča Diega Godina sa 7-8 metara i još ljepša obrana Butrona.

U 50. minuti Diego Perez je tukao sa 18 metara, ali po sredini vrata - laka zadaća za Butrona. Nova sjajna šansa za Peru u 53. minuti. Guerrero je pobjegao po desnoj strani i ubacio na drugu vratnicu, gdje je sam bio Pizarro. Novi napadač Chelseaja nije bio u idealnoj situaciji, ali od igrača njegovog renomea očekuje se da uspije poentirati sa samo nekoliko metara.

Prva zamjena kod Perua dogodila se u 59. minuti, kada je Garciju zamijenio Juan Carlos Marino. Kako njegovim igračima ništa nije polazilo za nogom, u 66. minuti Tabarez je povukao još jednu izmjenu. Posve nevidljivog napadača Vicentea Sancheza zamijenio je Sebastian Abreu, poznatiji pod nadimkom El Loco.

No, niti 'luđak' nije pomogao, iako su on i suigrači u 67. minuti tražili kazneni udarac nakon starta Villalte na njemu. Ipak, u 69. minuti sve je bilo gotovo, nakon fantastičnog drugog pogotka Bijelo-crvenih. Pričuva Marino po desnoj je strani krenuo prema šesnaestercu, nakon dodavanja Farfana, i kada je došao nekoliko metara od njegovog ruba snažno opalio. Bio je to sjajan udarac i iako je išao u bliži kut, Carini nije imao šanse.

U 80. minuti posljednji potez očajnika Tabareza, umjesto Estoyanoffa ubacio je Gonzala Vargasa, dok je tri minute ranije Uribe umjesto Pizarra uveo Andresa Mendozu, potom i Paola De la Hazu umjesto Farfana. Konačni udarac Perua dogodio se u 88. minuti. Guerrero je odigrao na desnu stranu 16-erca za Mendozu, koji mu je nesebično vratio, pa je napadač HSV-a sa 6 metara ubacio loptu u nebranjenu mrežu za konačnih 3:0.

URUGVAJ - PERU 0:3

MERIDA Stadion Metropolitano. Gledatelja 23.000. Sudac: Carlos Amarilla (Paragvaj).

STRIJELCI: 0:1 - Villalta (27), 0:2 - Marino (69), 0:3 - Guerrero (88).

URUGVAJ: Carini - Diogo, Lugano, Godín, D. Rodríguez - Diego Pérez, Pablo García, Canobbio (C. Rodríguez, 46) - Estoyanoff (Vargas, 80), Forlán, Sánchez (Abreu, 66). IZBORNIK: Oscar Tabárez.

PERU: Butron - Galliquio, Villalta, Acasiete, Rodríguez, Vilchez - Pedro García (Marino, 57), Bazalar - Farfán (De la Haza, 80) - Pizarro (Mendoza, 77), Guerrero. IZBORNIK: Julio César Uribe.