Nogometne legende

[Adolon]

Kaj je ljudi pa propast će nam tema. Evo da ja metnem još jednog kojeg ste nepravedno zaboravili.

George Weah:
George Manneh Oppong Ousman Weah(rođen 1.10.1966. u Monroviji u Liberiji)

Proveo je 14 godina svoje igračke karijere igrajući za klubove u Francuskoj, Italiji i Engleskoj. 1995. proglašen je za FIFInog igrača godine, Eurospkog nogometaša godine i Afričkog nogometaša godine. Dok je igrao u Milanu od 1995. - 2000. osvojio je prvenstvo Italije 1996. i 1999. Smatra se najboljim afričkim nogometašem svih vremena.
Od kako se ostavio nogometa veliki je humanitarac, te se 2005. čak kandidirao za predsjednika Liberije, ali je izgubio.

Uživajte - Najbolje od Georga Weahe:


Čudesan gol Weahe od gola do gola solo:

[slay]

kako dečko trči Za vrijeme dok je on još igrao sam i počeo navijat za Milan..svaka mu čast

[damfisk]

George Weah - jedan od najboljih koje sam ikad gledao...

[slay]

Sad mi se u glavi vrti jedna utakmica na gostovanju kod Juventusa, mislim da je Milan dobio 2:0 samo ne znam da li je Weah zabio oba gola

[damfisk]

Mislim da sam bio na toj utakmici

[berto11]

Paul Gascoigne "Gazza"


Prijašnji klubovi: Newcastle United, Tottenham Hotspur, Lazio, Rangers, Middlesbrough, Everton, Burnley, Gansu Tianma, Boston United


Gazza je bio vjerovatno najtalentiraniji engleski nogometaš svoje generacije. Od slavnih vrhunaca kao postizanje pogotka na Euru 96. protiv Škotske, pa sve do suza na Svjetskom prvenstvu 1990. nakon kartona u polufinalu, Gazza je uvijek bio ekstremni igrač.
Na nesreću izgubio je nekoliko najboljih godina zbog ozljeda. U finalu FA kupa 1991.g. oštar start Gary Charlesa rezultirao je teškom ozljedom ligamenata. Nakon dugotrajnog oporavka i sjedenja na klupi, Gazza prelazi u Lazio, ali još jednom ga ozljeda sprječava u pokazivanju punog potencijala. Vraća se u Rangerse gdje je imenovan najboljim igračem škotske lige, te prelazi u Middlesbrough, pa zatim u Everton, prije posudbe u Burnley.
Odlučuje otići sa Otoka i prihvaća ponudu kineskog drugoligaša Gansu Tianma, ali se ne uspijeva smjestiti u gradu Lanzhouu - kažu da je jedan od najzagađenijih gradova na svijetu - te se ubrzo vraća kući.

Njegov nastup na terenu i izražajan stil igre uvijek su zamaskirali njegove životne drame, kao recimo njegova dugotrajna borba sa alkoholom. Kratku karijeru komentatora na britanskoj televiziji prekinuo je kada je postao igrač-trener trećeligaša Boston Uniteda, pozicija koju je napustio u listopadu 2004.g. u potrazi za pozicijom menadžera.

[Adolon]

Gianfranco Zola

Gianfranco Zola:
Rođen 1966. na Sardiniji. Prvu dekadu svoje karijere proveo je u talijanskoj ligi. Igrao je za Napoli i Parmu prije nego je prselio u englesku ligu u Chelsea. Sportski novinari svijeta su ga 1997. izabrali za igrača godine. Nastupao je i za talijansku reprezentaciju, a sada je pomoćni trener talijanske U-21 reprezentacije.

[lol_lol]

ajmo ljudi...
Peter Boleslaw Schmeichel

Peter Schmeichel is without question the greatest Goalkeeper in the history of Manchester United. In fact, although comparisons over time are difficult, he could likely be the greatest Goalkeeper of all-time. It is impossible to find a weakness or flaw in this man mountain of a player, in every department he was pure class through and through. Ultra-competitiveness, aggression and unlimited motivation made this "Great Dane" a seemingly unbreachable fortress.

Alex Ferguson spotted his potential and took him to Old Trafford in August 1991 for the ridiculously small sum of ?500,000. No disrespect to Les Sealy and Jim Leighton but the Goalkeeping position had always been a problem area at United. The big man solved that and the trophies soon rolled in: League Cup in 1992, Premier League in 1993, 1994, 1996, 1997 and 1999 plus 3 FA Cups to make three "Doubles". And, of course the crowning glory of that unforgettable Champions League victory in the 1999 Treble season.

He decided to leave English football at the end of the 1999 season because the gruelling 60 game a season schedule at United was threatening to undermine his high standards at the age of 35. In the less intense environment of Sporting Lisbon in 2000 (his first season) he helped them win their first League title in 17 years. Schmeichel played his last International for Denmark against Slovenia in April 2001 having won a record 129 Danish caps.

There was a final twist in the tail however, that shocked everyone in the football world, as Schmeichel returned to the Premiership with Aston Villa on a free transfer in July 2001. An even greater shock came for United fans when he was signed by Kevin Keegan for Manchester City at the start of the 2002 season, again on a free. He proved he was still a great stopper but his time at Maine Road was blighted by injury and Peter finally retired from professional football for good in May 2003.

No player could ever hope to better Peter Schmeichel's departure from Manchester United. Winning the Premier League, FA Cup, captaining the side to victory in the European Cup Final and getting his hands on that famous cup. The Treble was a fairy tale end to his years of glory and a thoroughly deserved triumph for this ultimate professional.

People always said that Schmeichel was worth 12 points a season to United. Without him how many trophies would United have won? How many times did he prevent that last minute vital goal being conceded or stop Bergkamp, Shearer, Owen, Zidane, Ronaldo.... the list goes on. A few years ago if the question was asked: "Who was the most important player for Manchester United of the 1990s?" the answer would almost certainly have been Eric Cantona. Now, in retrospect, could it be argued the answer to that question is Peter Schmeichel?

He was the ultimate last line of defence, a rock upon which to build a mighty empire. For nine years, the big man saved United's footballing skin and was a fundamental part in creating Alex Ferguson's many triumphs. Alongside Shilton, Zoff, Jennings and Yashin, Peter Schmeichel will always be remembered as one of the greatest Goalkeepers the world has ever seen.

njegova najveca obrana je vjerovatno u nevjerovatnoj utakmici protiv arsenala 1999 u fa cup semi final replay (na temi o unitedu sam napiso da tko oce tu utakmicu nek se javi meni) u 90.min obranio penal bergkampu, a ostalo je povijest

vise na: http://www.manutdzone.com/legends/PeterSchmeichel.htm

[branja]

Pravi autor: speki576

Zinedine Yazid Zidane (Marseille, Francuska, 23. lipnja 1972.), bivši francuski nogometaš
Zinedine Zidane je vezni nogometni igrač rođen 1972. Kada je iz Juventusa prešao u Real Madrid za 76 000 000 eura postao je najskuplim nogometašem u povijesti. Kao dijete alžirskih imigranata (iz berberske obitelji), rodio se u Marseilleu. Vođa Francuza posebno se iskazivao na svjetskim prvenstvima 1998. u Francuskoj i 2006. u Njemačkoj. Karijeru je završio u finalu prvenstva u Njemačkoj protiv Italije, gdje je bio isključen u drugom produžetku nakon što je glavom u prsa udario talijanskog braniča Marca Materazzija, nakon što ga je ovaj teško uvrijedio.




Najbolji igrač ikada. Za mene je on ispred Pelea i Maradonne. To je moje mišljenje jer sam mogao gledati njegove poteze,a od njih nisam, zato nemoj te se uvrijediti.

Nije najbolji ali spada među 5 najboljih ikad!

[Locrian85]

Mislim da ovoga neće svi znat....

Lav Jašin (22.10.1929. - 20.3.1990.) je bio ruski nogometaš. Vratar brzih refleksa, visine 189 cm, uvijek obučen u crni dres, dobiva nadimke "Crni panter" i "Crna hobotnica". Godine 1956. sa reprezentacijom, za koju je nastupao 78 puta, osvaja olimpijsko zlato u Melburnu. Igrao je na dva svijetska prvenstva 1958. i 1966., bio je član reprezentacije i 1970. ali nije nastupao. Dva puta je igrao za "Tim svijeta". Nagrada koja se dodjeljuje najboljem vrataru na svijetskom prvenstvu nosi njegovo ime.

FIFA ga je posthumno proglasila za najboljeg golmana 20. stoljeća.

Isto priznanje dobio je i od Međunarodnog udruženja nogometnih povjesničara i statističara (IFFHS). Jedini je vratar koji je proglašen za najboljeg nogometaša Europe u izboru France footballa (1963). Čitavu igračku karijeru, koja je trajala od 1949-1970, proveo je u FK Dinamo Moskva, u čijoj je hokejaškoj ekipi također bio veoma zapažen (vratar pobjedničke ekipe iz 1953). Sa Dinamom je osvojio pet prvenstava i tri kupa SSSR, a u sezoni 1963. postigao je teško dostižan rekord, primivši samo šest golova na 27 prvenstvenih utakmica. Po završetku igračke karijere bio je predsjednik, a zatim i počasni predsjednik Dinama, a jedno vrijeme obavljao je i funkciju potpredsjednika NS SSSR. Na ukupno 812 službenih utakmica u dresu Dinama i Zbornaje čak 480 puta uspio je da sačuva mrežu, što je za ono vrijeme bio pravi podvig, a prosjek karijere mu je bio 0.93 primljena gola po utakmici. Zabilježeno je i da je u karijeri obranio 150 jedanaesteraca, još jedan rekord koji će vjerovatno zauvijek ostati u njegovom vlasništvu.

Godine 1957. dobio je zvanje „Zaslužni majstor sporta“, koje se u SSSR daje istaknutim sportašima, trenerima i sportskim radnicima za vrhunska dostignuća na terenu i van njega.