R.I.P. Nogometu moj

[damfisk]

Evo jedan fenomenalan teks, preuzeto sa net.hr, autor Vinko Vuković

Čovjek piše sve ono što ja mislim. Genijalan tekst. I istinit. Baš me zanima što forumaši misle o tome

Finale Lige prvaka. I onda rupa, crna, beskonačna, proždrljiva. Cijeli kontinent progutan je u manje od godinu dana, preteška je to igra; osim za jednog. Sve je spremno za holivudski kraj, ako može, dajte prijelaz iz jedan u dva, kap krvi ili dvije na travnjaku, i naravno junaka večeri. Liverpool ili Milan, masi je svejedno, spektakl je na cijeni...

Manchester - Roma, utakmica za kakvom gladuje nogometni puk, Scholes, Ronaldo, Giggs... kao da su izašli iz nogometnog udžbenika. Ovi ne smiju u Pakao, to je nogomet. Samo gutaš i šutiš, opijen blještavilom, glamurom, svjetlima reflektora i onom lakoćom igre. Nije ni čudo da ne vidiš, zavede te nogometna bajka; crvene tribine ispunjene gledateljima. Pogledaš bolje; gledateljima, ej. "Vragovi" trpaju, Talijani jedu travu od muke, a na tribini, arapski šeik zamotan u bijelu plahtu, veselo cupka i plješće svojim ljubimcima. Dvadesetak sekundi kasnije, sjeda natrag u udobnu crvenu fotelju s izvezenim grbom kluba i domahuje hostesi; žedan je. Ne razumiješ prijatelju moj. I ne krivim te.
Ne znaš ti da preko puta u pubu sjedi čovjek s pivom u ruci i krvavih očiju dere se na televizor, urla, navija; i ne shvaća kako se nakon 20 godina našao s pogrešne strane stadiona. Nema "spektakla" za takve, nikad više. Ostali su mu treninzi i rezerve; i TV. Ukrao si mu mjesto prijatelju, sa svojom udobnom crvenom foteljom s izvezenim grbom, gdje se on nekada smrzavao na betonu, poliven pivom uz pjesmu cijelog stadiona. A opet nikad sretniji. Delirij na 0:3, 0:4, nije bitno, van pameti, kontra svake logike. Sve si mu to ukrao, prijatelju, tu atmosferu i poznata lica, drugi dom, ili prvi, subotu popodne, i onaj osjećaj...kad grotlo podivlja. Osjećaj za uspomene, i ništa više. Drugo je vrijeme, vrijeme debelih džepova na rezerviranim sjedalima, sramežljivog pljeska i velike obmane. NBA. Fuj.
A opet, svi su zadovoljni, presretni, u deliriju. Svi osim navijača. Ukrali ste im nogomet, zamotali ga u šareni papir, prebacili sa stadiona u silikonske kutije i ponudili dolarskim bogovima kao predjelo, ku**u za dvosatnu zabavu. Od ljubavi se ne živi, jel? Lawrie Sanchez, zvuči poznato? Sumnjam, možda onim zagriženijima. A bio je blizu...tako prokleto blizu. Slave, moći, i da, navijačke ljubavi, one "uličarske". Vodio je Sjevernu Irsku u kvalifikacijama za EUro 2008., i to kako ih je vodio. Nikada nisu otišli do kraja, među velike dečke - a sada, Švedska, Španjolska, Danska, Latvija, svi ispod. S nevjerojatnom šansom, i brdo teških utakmica pred sobom; ali šansom za besmrtnost. I onda klizeći - drzak, s leđa, gattusovski. Mohammed al Fayed je namignuo, Sanchez se slomio i završio u Fulhamu, među elitom i gospodom. Dobio je sve, izgubio samo - poštovanje i obraz. Mala cijena za nekoliko nula...

I što nam se sprema ove srijede? Ušminkana predstava i - propast nogometa. Onog pravog, šmekerskog, igranog u doba kada su zime bile zime, a ljeta ljeta. Na betonskim hramovima bez GMO travnjaka, s desnim i lijevim krilom, pivom u ruci, tribinom stajanje, bez pokretnih krovova i LCD semafora. Izgubili smo se prijatelju u svemu tome, zagrabili ipak predaleko, za novčanicom previše. I ne mislimo stati. 30.000 stolica ove će srijede ostati na milost i nemilost sponzorima; bez ikakvog srama. Za klijente, ljubavnice, predsjednike i poduzetnike; ljude kojima klub znači koliko i meni finale Eurosonga. Klonirane Fani Stipković pitat će se zašto nema Beckhama i zašto ovi tamo pjevaju kad gube; i to će biti to. Kraj s prvim sučevim zviždukom. Tragedija uživo u vašem domu; uz osmijeh i kokice.

I tih par umjetnika, nogoloptačkih grofova i driblerskih oaza, sutra će se izgubiti u "taktičkim zadaćama", "pokrivanju i osvajanju prostora", "pozicioniranju" i sličnim ljigavim frazama. Kaka - 10.568 pretrčanih metara. Jeste li vi normalni? To je statistika? A koliko tunela, škarica, bicikala, driblinga? Nisam ni mislio. Tužna fešta presretnog prvaka, prskalice i konfeti za majstora taktike; nažalost i sutra na meniju. Uzalud tinte i vremena; ne razumiješ ti to, prijatelju moj, kako se voli nogomet...na sreću nikad nit' nećeš...

[Bahamut]

Pravi autor: damfisk

30.000 stolica ove će srijede ostati na milost i nemilost sponzorima; bez ikakvog srama. Za klijente, ljubavnice, predsjednike i poduzetnike; ljude kojima klub znači koliko i meni finale Eurosonga. Klonirane Fani Stipković pitat će se zašto nema Beckhama i zašto ovi tamo pjevaju kad gube; i to će biti to. Kraj s prvim sučevim zviždukom. Tragedija uživo u vašem domu; uz osmijeh i kokice.

Ovaj dio mi je odličan

[Dr Jekyll]

Za tekst:

A moje mišljenje? Stane u jednu rečenicu: vrhunski nogomet danas je biznis, a ne sport. Više sporta, želje za igrom, iskrene sreće radi postignutog gola i zadovoljstva nakon kraja utakmice vidi se po livadam kada klinci igraju sa stativama napravljenim od školskih torbi. Ali to je pripadalo mojoj, vjerovatno i tvojoj generaciji... i to polako izumire...

Danas su nogometni uzori gospoda u odijelima i manekeni debelih novčanika koji misle da je jedini cilj nogometa osobna promocija na terenu, sa 5 kila gela u kosi i sponzorskim ugovorima koji premašuju budžet omanje afričke države. Neka im, ali neka ne govore da su sportaši, nogometaši. Oni su biznismeni, kojima je nogomet sredstvo da još više zarade.

Kao što u tekstu piše, svi na kraju gledaju statistiku - kolko je ko pretrčo, faulova napravio, faulova izveo... i onda dolaze pametni zaključci - igrali smo dobro, imali smo loptu u nogama 72%, 46 faulova za nas i 12 kornera, pretrčali smo ukupno 135 kilometara... Šteta što nismo zabili 5 komada...Bili smo bolji.

Žalosno, ne zbog njih, nego zbog ono malo ljudi koji stvarno žive nogomet, onih virtuoza s loptom koji kad žele napraviti nogometnu umjetnost na terenu bivaju pokošeni klizećim startom s leđa. I onda opet pametni zaključci...bio je loš danas, nije mu išlo, loše je igrao...

A vlasnici klubova, sve nogometaš do nogometaša, sve to prate pametnim razgovorim i inteligentim zaključcima: Maradona,koji je to? A onaj što je igrao ko sad Cristiano Ronaldo? Eusebio? A ko je to uopće? Ferenc Pushkash? Jel to onaj što sad igra u Ferencvarošu?

Nogomet je postao (pre)veliki biznis. Žalosno.

[Vuxs]

ne nogomet...cijeli sport...

kako sam počeo čitati..pomislio sam na cemu je ovaj...a opet..dalje...
sjetih se one lude reklame od karlovačkog...akako se sjetiš reklame..kuzis da ovaj Vinko ima vishe nego pravo...

[damfisk]

Jebi ga... lova je dobra, ali u umjerenim količinama. Previše love uvijek sve sjebe. A nogomet je najbolji primjer za to - štro ovaj tekst odlično prikazuje.

[Matez]

predobarr tekst slažem se sa svakom riječi.

[dodo7]

vidi se da frajer kuži neke stvari. svaka mu čast

[Emperor666]

Čovjek je apsolutni kralj!

damfisk, rep+ za ovo.

[lol_lol]

rep+ za ovaj clanak i svaka cast tipu
nogomet je postao biznis, u blizoj buducnosti na stadione vise nece dolaziti navijaci nego mafija, biznismeni puni para da “gledaju kako njihov omiljen klub igra” ma marš van, fuj, pusti prave navijace na stadion, ljude koji bar stotinjak puta na dan pomisle na svoj klub i koji cekaju svaku iducu utakmicu

[unknown_soldier]

Pravi autor: Dr Jekyll

Za tekst:

A moje mišljenje? Stane u jednu rečenicu: vrhunski nogomet danas je biznis, a ne sport. Više sporta, želje za igrom, iskrene sreće radi postignutog gola i zadovoljstva nakon kraja utakmice vidi se po livadam kada klinci igraju sa stativama napravljenim od školskih torbi. Ali to je pripadalo mojoj, vjerovatno i tvojoj generaciji... i to polako izumire...

Eh, kad se sjetim nižih razreda osnovne; uglavnom su bile torbe, ali dosta često se znalo naći i kakvih letvi ili dasaka pa odeš u podrum, uzmeš sjekiricu i malo ih našiljiš da upadnu u zemlju- i špilaj, rođo!

A danas... meni je nezamislivo da neki igrač ima plaću 150 tisuća funti tjedno.

Nažalost, nije nogomet jedini primjer! I Švabe su od rukometa biznis napravili.

O drugim sportovima da ne govorim...