Pa to i ja hoću reć... uvijek postoji onaj neki statistički minimum djece kod koje ni razgovor ni razumijevanje ni ignoriranje ni pleska ni šiba po guzici ne djeluju. Ali to je - kao što rekoh - statistički minimum.
Baš kao što je statistički minimum i onaj anđelčić maleni, dobra dušica koja nikad ništa zločesto nije napravila i kojoj je dovoljan jedan prijekoran mamin pogled da se iste sekunde umiri.
A ovdje se govorio o nekoj većini, od djetetu koje koji put sluša, koji put ne sluša, a koji put bude toliko tvrdoglavo da jednostavno tjera po svome i radi sranje i time sebe dovodi u opasnost, pa se nauči pameti tek kad dobije malo po guzici...
Banalan primjer: "nemoj iz dvorišta ić na ulicu, udarit će te autobus koji tuda stalno prolazi"... "rekao sam ti da ne ideš na ulicu, a ti opet ideš"... "opet si izišao na ulicu, sreća da je autobus zakočio na vrijeme"... "ne idi na ulicu!!!!"... i konačno - "pljus"... I dijete više ne izlazi na ulicu
Jebiga, dijete je ipak dijete, nije punoljetna zrela i racionalna odrasla osoba koja shvaća značenje ozbiljnog razgovora.



LinkBack URL
About LinkBacks
nitko od nas ovdje ne zeli premlatiti svoje dijete (bar se nadam), ali jedna-dvije odgojne su cisto dosta da se malcu utuvi nesto u glavu.

Odgovori sa citatom




