Posvojen?

[Nibiru]

Uvijek sam imao neki osjecaj da sam posvojen.
Od kada znam za sebe imam neke slike u glavi,koje bi trebale pripadati mojoj proslosti koje se ne sjecam previse.
Slike lica ljudi kojima sam prije pripadao,slika majke,brata,slika siromasne cetvrti nekog veceg grada.
Sjecam se lego kocaka i figurica iz Playmobilea i Nintendo koji je igrao moj stariji brat.
Sjecam se da jednom prilikom da bi mogao ic kod nekog prijatelja trebao sam pojesti spinat za rucak koji nisam volio, pa sam zaplakao.
Slike prikazuju i auto u koji su me ti ljudi "pospremili" i nakon toga ih vise nisam vidio. Otisao sam u neku novu obitelj,i slike mi prikazuju barem 3 obitelji.
Prva obitelj nema posebnih slika,sjecam se da sam slagao kockice domina.
Druga obitelj je bila u nekom selu.
Sjecam se da je bila velika obitelj,sa vise clanova.
Sjecam se velikog stola,ja sam bio ispod njega i zaplakao. Neke ruke su me dignule i odvele u sobu, u krevet i dale mi plisanog Snoopya.
Treca obitelj je bila neka bogatija. Zena sa dva sina.
Sjecam se da zitarica s mlijekom za dorucak i komjutera na kojem smo igrali Price of Persia,2D..prva verzija igre.
Sve do slike plavog auta u koji sam usao. Ne sjecam se lica tih ljudi u plavom autu.
Ali sjecam se ulaska u moje danasnje dvoriste.

Te slike su mi se znale pojavljivati, imao sam osjecaj da su sjecanja neka, a opet,isto tako su mogla biti projekcija nekog realisticnog snova, pa nisam nikad pitao izravno roditelje sto znace te slike u mojoj glavi.
Al ostale su mi stvari koje mi nisu dale mira.
Jos i dan danas imam figurice iz Playmobilea (2 covca i 2 konja), imam dio legica koji mi danasnji roditelji nisu nikad kupili (skije) s sjecam se da u 6. razredu na inf sam se ponovno sreo sa igrom Prince of Persia i nije mi predstavljala nikakvu novost.

Jednom prilikom jos mislim u 4. razredu sam pitao baku da li sam ja posvojen na sto je ona odgovorila pitaj roditelje. Nisam dalje nista pitao.

Dalje sam kroz godine testirao roditelje nekim pitanjima jer ih nisam mogao izravno pitati.
Npr, ja sam rodjen u Osijeku,a zivim u Zg.
Nitko od njih nije zivio u Osijeku i kad sam pitao kako sam rodjen u Osijeku,a ne u Zagrebu rekli su da sam se rodio "na putu".
Nije mi bilo previse smisla jer nisu odgovorili zasto su uopce isli u Osijek.

Isto tako jedne prilike,jos dok sam bio klinac, a moja sestra jos mladja, ona je rekla da bi htjela bebu.
Na sto su odgovorili da mama ne moze imati bebu vise.
Par godina kasnije saznam da ima problema sa jajnicima niti da ne moze imati djecu.
Jos treba napomenuti i da je moja sestra rodjena u Osijeku (sto,dvaput je moja mama rodila "na putu" ?)

Nazalost,majka mi je umrla prije 4 godine.
I nije bilo lako ovih 4 godine mom ocu niti nama.
I polako sam zaboravio na to,nisam se previse mucio oko pitanja tih slika-stvarnost ili san?


Sve do jucerasnjeg telefonskog poziva.
Javio sam se i ta zena je rekla da je is centra za socijalnu skrb u Osijeku.
Te mi je porucila da,kako sad imam 18 godina, Branko-moj brat,trazi da me upozna jer po zakonu imamo sada pravo na to.
Ja sam naravno ostao "paf", pitam ju o cemu govori.
Kaze ona da sam posvojen prije 15 godina, i rekla mi je moje pravo prezime.
I jos me pitala kako mi je sestra i pitala me neka osobna pitanje tipa kako se snalazim,kako skola,na koji faks mislim ici.
I kad je shvatila da ja ne znam da sam posvojen nije mogla vjerovati.
Te mi je rekla da razgovaram sa svojim ocem oko toga-da mi vise nista ne moze reci.

Osjecao sam se tako jadno i ushiceno u isti cas. Srce mi je lupalo 100 na sat, jer sam shvatio da su moje slike,snovi-sto vec bili istiniti.

Cekao sam tatu da dodje. I pitao da li mo sta znaci ime te zene koja me nazvala (ona je i sama rekla da nju tata dobro poznaje), a on je osgovorio sa...nemam pojma,nikad cuo za nju.
Kazem mu dalje da ona iz centra za soc skrb iz Osijeka.
On mi postavio pitanja,sto te trebala?
Ja kazem, da mi je porucila da me navodno moj brat trazi da me upozna.
on pita, Brat?, pa ti nemam brata ja bih znao da imas.
A ja mu kazem,pa mozda sam posvojen?
On mi odgovori, pa ja bih znao da si posvojen, a i ne mozes biti kada imas moje prezime.
Tu se stalo na cas jer me pitao za broj da nazove taj centar za soc skrb.
Ja mu dam tel, i on zove,al nitko se ne javlja-vec je bilo 7 navecer.
Dalje sto je rekao bilo je-ocito su pogrijesili,dogadja se.
Tu je stala prica,nisam vise zelio nista pitati.
Znam da ne bi priznao.
Odlucio sam nazvat danas ujutro tu zenu.

I zovem ju i kazem u cemo je stvar i da je on sve zanijekao i pitam da li su mozda oni pogrijesili.
Ona kaze,ne mogu ti odgovoriti na to, to moras rijesiti sa svojim ocem.
Kazem joj da zelim saznati istinu,a onda odgovori, kako bi i ona htjela da ja znam istinu,al ne smije mi nista reci,moram to rijesiti sa svojim ocem.
I kaze mi, sto god da bilo,da to prihvatim jer ne zeli da oslabim odnose sa njim.

I sad....
Sto da napravim?
Izgubljen sam, sto da ucinim?
Zelim s nekime razgovarati. Znam da mi on nece priznati.
Kako da ga pritisnem da prizna?
Najradije bih popricao sa svojim navodnim bratm o tome.
Al nemam broj, i ona zena zbog stanja stvari mi nece dati njegov broj.

Trebam pomoc, kako da dodjem do istine?

[Savana]

Po tvojim sećanjima, nema nikakve sumnje u to što tvrdiš.Potvrda je i poziv socijalne radnice.Verovatno si promenio par hraniteljskih porodica.Neki su te uzeli iz interesa(socijalne pomoći hraniteljskim porodicama) i konačno si završio u porodici koja te je odgajila i smatrala te svojim.
Da ti je majka živa, verovatno je da bi ti rekla istinu ali otac to pobija jer te je odgojio i usvojio i u svojoj podsvesti.Gubitak supruge je dodatni motiv da ti ne kaže istinu jer se boji da će i tebe izgubiti na neki način.
Jedini pravilni pristup je da sa ocem razgovaraš i pokušaš mu objasniti da će on za tebe uvek biti otac, što u principu i jeste.Druga mogućnost je da se plaši reakcije okoline, te na neki način nikako ne smeš dozvoliti da to iko sazna.
Punoletan si i imaš pravo na istinu pa te ni socijalni radnik ne može sprečiti da upoznaš brata.Sve je to uredjeno zakonom i sadašnje ponašanje socijalnog radnika nije moralno niti to može biti po zakonu.
Ono što je najvažnije je da ne povrediš oca koji te je odgajio.

ps.Naravno, moraš proveriti da to nije nečija neslana šala, ali sudeći po tvojim sećanjima, verovatno da nije.
Kontakt sa biološkim roditeljima ti ne bih preporučio, bar dok ne saznaš razloge zbog čega si ostavljen.
I važno je da ostaneš pribran i prihvatiš da takvih slučajeva kao što je tvoj ima mnogo.Ponekad biloški roditelji iz raznoraznih razloga ostave svoje prvo rodjeno dete i po pravilu njihova osećanja prema tebi nikada ne mogu biti takva kakva su osećanja čoveka koji te je odgajio..Srećno

[fat_boy_slim]

kao prvo mislim da je ta zena pogrijesila sto te nazvala direktno.
prvo je trebala kontakritati oca i s njim popricati i pitati da li ti je rekao te stvari, sta on misli o upoznavanju brata i sl. stvari.
jednostavno moje misljenje je da se te stvari moraju suptilnije i opreznije rjesavati jer mogu dovesti upravo do ovoga sto se tebi desilo tj. da otac negira, moze doci do svadje izmedju tebe i njega itd.

a sta sad da napravis....sad jednostavno guraj do kraja. ozbiljno razgovaraj sa ocem ali na lijep nacin, reci mu da se sjecas necega iz djetinjstva, reci mu da njega postujes i volis, da si mu zahvalan za sve sto su on i tvoja majka napravili za tebe i da istina nece promijeniti tvoje osjecaje prema njemu. jedan ozbiljan ali prijateljski razgovor i vjerujem da ce se stvari pokrenuti s mrtve tocke i to na bolje pokrenuti

sretno

[dark_zg]

Uh, mislim da je ovo bilo vrlo ne taktično od strane soc. radnice. Što se oca tiče, jednostavno ne znam šta bih rekao. Tko zna zašto on odbija o tome razgovarati, ako je to istina!! I ovakoi onako ti sad više nisi dijete, i shvaćaš sve, tako da ignoriranje istine sigurno neće moći trajati unedogled (ako je istina da si posvojen).
Treba samo paziti u tom razotkrivanju istine da ne povrijedite jedan drugoga, jer ipak te on smatra svojim sinom, kao što ti njega smatraš ocem. I nadam se da ćete to bezbolno riješiti i normalno nastaviti život, samo sada sa pravim saznanjima s tvoje strane!!

Želim ti sreću u tom razjašnjavanju!!

[Nibiru]

Hvala na savjetima, samo mi treba snage da to izguram,nije laka stvar.
A sto se tice soc. radnice, nije mene osobno zatrazila,ali kako sam se ja javio a nikog nije bilo ona mi je rekla u cemu je stvar.
Ja sam navodno po zakonu, do 6 godine, trebao saznati da sam posvojen.

Ovo me uzdrmalo, a vjerojatno je i njega iako on to prekriva.
Sestra ne zna za ovo, i ne znam kako bi ona reagirala na ovo.
Shvacam zasto negira, al tako samo pogorsava stanje.
I ja njega i dalje smatram ocem, nije me toliko briga da upoznam prave bioloske roditelje,to mi nije u prvom planu.
Mogu shvatit zasto su me ostavili,koji god da je razlog vjerojatno je tako i bolje bilo pa im ne zamjeram.
Moj sadasnji otac,pa i majka prije nego sto je umrla su me odgajali kako se spada,nisam imao nekih velikih problema s njima ili da sam osjecao da mi nesto fali.

Al sad kad znam da imam brata zelio bi njega upoznati.
Ono sto mi je soc. radnica rekla jest da ima 22 god,da je ozenjen i da ima kcerkicu vec.
Nadam se da razumijete koliko mi je potrebno da upoznam njega, brat je ipak brat, bio on sa mnom tijekom zivota ili ne.
A da vam pravo kazem, uvijek sam si zelio starijeg brata

[dark_zg]

Apsolutno je to tvoje pravo!!! Kao što kažeš, brat je brat, pa makar se upoznačli i sa 100 godina, tako da te evo ja podržavam u tvojim nastojanjima. I htio bih općenito pohvaliti tvoje ponašanje prema ovom problemu, očito si vrlo staložena mlada osoba koja ne zaključuje naprećac i bez kontrole.

Svaka čast i tvojim roditeljima jer je to dokaz da su te dobro odgajali i usmjeravali. Samo polako i sve će valjda biti u redu!!!

[Lulu Bg]

Sve ovo što su drugi napisali , mislim i ja!
I upravu je dark, svaka čast na tvom reagovanju,to mnogo govori o tebi i poštovanju svog oca.
I ja te podržavam da kreneš dalje, da upoznaš brata, ali nemoj nikada okretati ledja svom ocu, jer mislim da se on toga i plaši, da ne kreneš kojim slučajem da tražiš svoje biološke roditelje. Sigurno je i njemu teško a još plus kažeš da ti je mama umrla pa se sigurno boji kako da ti prizna posle toliko godina.
Samo nastavi tako da razmišljaš kako sada razmišljaš!

[hernija]

Nibiru, tvoja me situacija podsjetila na moju. ja sam posvojena od 3.godine života. duga prica, necu se sad ovdje pisat.


ja kao i ti isto želim upoznat "svoje", ti brata, ja svojubiološku majku i oca.

život posloži neke situacije koje nisu ugodne, ali sam ja uz svoje posvojitelje uspjela to prebrodit.

[Scorpy]

A možeš li otvoriti temu pa sažeto, onako u dvije-tri riječi, napisati što ti nisi?

Pitam da skratimo priču, dosad smo svi već valjda shvatili da praktički nema toga što ti jesi.

[hernija]

scorpy, s tobom više ne pricam. ozbiljno ti kažem.

hvala!