Rastava

[dark_zg]

Rastava, kao gledate na tu sve češću pojavu današnjice??

Osobno sam 14 godina u braku, i prije toga još pet godina u vezi. tijekom tih godina bilo je prekrasnih zajedničkih trenutaka, ali i teških perioda prožetih nervozom, svađom i neslaganjem, ali nikad nam nije na pamet palo da se rastanemo i napustimo jedno drugo.

Imali to veze s osjećajem privrženosti, ili možda s tolerancijom i uzajamnim uvažavanjem??

Moje je mišljenje da se danas prebrzo i bez puno razmišljanja ulazi u bračnu zajednicu, te da mnogi nisu svijesni da se ulaskom u istu gubi dio slobode i da nema totalne neovisnosti, pa več pri prvim večim problemima jednostavno jedan od partnera odustaje i dolazi do rastave.

Neki kažu da je bolje odmah prekinuti s brakom ako nešto ne štima u njemu, ali ja ipak mislim da je to samo običan bijeg, da se ipak treba boriti za uzajamni život, osim ako se stvarno pokaže da niti u kojem slučaju niste kopatibilni jedno s drugim.

Eto, a sad da čujem vaša mišljenja!!

[macor]

nisam u braku pa nemrem imat neko konstruktivno misljenje o tome...ak jedan od dvoje vise ne uziva u tome i misli da bi mu bolje bilo samome, nema tu spasa...

[tendre poison]

Mislim da ljudi olako ulaze u brak, a onda im fali poznavanja partnera i međusobne tolerancije, pa samim time i do potrebe za razvodom.

[Wamp]

Mislim da je danas brak još uvijek tabu tema u nekim sredinama (manjim). Jer se prije u braku ostajalo pod svaku cijenu...

[irm]

ma dark ima tu više malo faktora..... barem je kod mene bilo... ja sam to sjebo u rekordnom vremenu od 6 mjeseci... no opet, zavisi od osobe do osobe..... no velikim djelom je bila stvar što je napisala tendre

[dark_zg]

da, točno, mislim da sam i ja rekao da se olako ulazi u bračnu zajednicu, a time se podrazumijeva da se partneri nisu dovoljno upoznali, jer naravno u samom početku svi se želimo predstaviti u najljepšem svijetlu.

Međutim življenjem u bračnoj zajednici izlaze i naše mane na vidjelo, što se u kratkoj vezi prije brake nije moglo vidjeti, tako da je to očito jedan od največih uzroka brzog rastavljanja.

Irm, kažeš da si ti to sjebao u kratkom vremenu od 6 mjeseci, ali siguran sam da to nisi učinio sam, ipak je brak zajednica i za takvo nešto su potrebne obje strane.

Kod tebe je sama rastava očito došla na vrijeme ( koliko znam nemaš dijece iz tog braka ) što je po meni vrlo bitna stavka. Dijeca su ta koja najviše ispaštaju što ne žive sa svoja oba roditelja ( znam da će neki reći da im je bolje tako, jer iskorištavaju maksimalno ljubav oba roditelja kad su kod njih, ili da im mačeha ili očuh mogu biti sto puta bolji nego biloški roditelj. Točno, može biti ali nitko meni kao roditelju ne može reći da voli moju dijecu više od mene!! ). Sve ovo govorim pod predpostavkom da su ljudi donekle normalni, znači da nisu nasilnici, narkomani, alkoholičari, kriminalci i sl.

S mog stajališta ne mogu se danas zamisliti da ne živim sa svojom dijecom, mislim da bi mi srce puklo da nisam jedan dan s njima, s toga mislim da i dijeca donose jedan sklad i punoću braka, uljepšaju ga i čine ga nekako drugačijim.
Dijeca ljude još više povežu, približe jedni drugima, tako da brak s dijecom ima ipak dublju notu povezanosti, i to naravno trajnu.

Nije isto prekinuti brak u kojem su i dijeca i onaj koji je bio bez dijece. Dijeca ljude vežu za viječnost, i htijeli ili ne bivši se partneri moraju viđati i komunicirati, što ponekad može biti vrlo mučno za obije strane.

[irm]

slažem se s tobom u potpusnosti dark.....

[tonini]

Dobra tema, ja sam se dva puta ženija, odnosno jedan put rastavija pa ponovo ženija.
Taj prvi brak brzo se raspao kao i kod kolege irm-a ali ne tako brzo, odnosno nakon dvi godine i sa ditetom. Iz osobnog iskustva govorim i želim svakom ukazati na to da je bolje i za samo dite da se roditelji razvedu nego da živi u paklu natezanja i svađa, stanje se rjetko kad popravi, kad jednom počne nema kraja.
Osobno sam ostao u kontaktu sa svojom kčeri, dapače druga strana je to branila ali na svaki način sam pokušavao održati tu vezu što je na kraju ipak urodilo plodom, imala je i tatu i mamu, ne vidim nikakve posljedice na nju i njen život, stalno dolazi k meni i mojoj novoj obitelji i svojoj sestri, završila dva faksa, trenutno pred udajom.
Ne mora sve tragično završiti.
Više problema imaju dica čiji roditelji ostaju zajedno zbog tog diteta a nastavljaju sa svađama prigovorima, pa znate kako to već izgleda.
Mogao bi vam puno toga napisati o braku, rastavi i rastavljanju, brak je tolerancija i razumjevanje na samo ljubav, ali sve ima svoje granice.
Najgore što vam se može dogoditi jest opravdanje da živite zajedno zbog dice.
Još da napomenem da u ovom drugom braku živim već pune 24 godine sritno i zadovoljno, a ne znam kako bi bilo da smo ja i prva supruga ostali zajedno, vjerovatno bi puklo nakon određenog vrimena, sad je o tome teško govorit.

[macor]

meni jedno nije jasno kod tih rastava kad su djeca u pitanju...zasto jedna strana (pretezno majke) zele ocevima zabraniti vidanje svoje kceri/sina, ili smanjiti sto je maksimalno moguce. po kojoj osnovi ?

[Wamp]

Najčešće su djeca ta koja najviše pate zbog rastave braka svojih roditelja.. i roditelji bi trebali u prvom redu misliti na njih, a tek onda na sebe, ne treba sakrivati od njih ništa, ali treba imati na umu da kad si u depresiji zbog rastave djeca to sve osjete i vide, i nereijetko se takvo raspoloženje prenosi na njih, a posljedice su nekad nepopravljive. Ja osobno nisam toliko patila zbog rastave, koliko zbog toga što im nisam mogla pomoći, osjećala sam se krivom na neki način.

Mislim da je danas brak još uvijek tabu tema u nekim sredinama (manjim). Jer se prije u braku ostajalo pod svaku cijenu...

Zabunila sam se, htjela sam napisati da je rastava braka tabu...