HNS - stranka sukoba interesa

[GajbaPive]

nova politicka podmetanja u HNS-u. sve se glasnije prica o smjeni Vesne Pusic, od strane Radimira Cacica i Josipa Posavca - dvojcu koji je dokazan sukob interesa. Ljudi moji, kakva je to stranka i mentalni sklop biraca koji glasuje za tu stranku, kada politicari kojima je dokazan sukob interesa se natjecu za ledersku poziciju. nadam se da HNS, koliko god on vazan partner bio SDP-u, nikada nece doci na vlast, jer bi celni ljudi te stranke, vodjeni vlastitim iskustvom, mogli davati, ne omogucavati davanje, nego davati oruzje u ruke osudjenim ubojicama.
ono sto mi je smjesno u cijeloj toj prici je to sto sam slusao interwiev s vesnom pusic na radiju u predizbornoj kampanji gdje je ona naglasavala kako su ona i cacic veliki prijatelji i da zajedno sve usuglasavaju, program, djelovanja,... a sada taj isti cacic zabija njoj noz u ledja, optuzuje ju za izborni (ne)uspijeh i zeli njezinu smjenu.
i takav politicar koji je suradjivao u izgradnji programa, koji je sa svojom kampanjom poceo jos u 1. mjesecu sa svojom slikom na kombijima, ima obraza svu krivicu svaliti na jednu osobu.
iskreno, nemam neko visoko misljenje o Vesni Pusic, ali vise kao politicarki nego osobi, a za cacica toliko malo cijenim da mu niti ime ne zelim napisati velikim pocetnim slovom. on je sve ono sto se misli pod pokvarenim politicarem.

[Pravaš]

Dr. Grga Budislav Anđelinović: Ja se svojim krvavim rukama ponosim!

Po svojoj dužnosti smatrao sam da treba prvi da počnem i ja se tim krvavim rukama ponosim, kazao je dr. Grga Budislav Angjelinović nakon pokolja hrvatskih prosvjednika protiv uspostave Jugoslavije. Premda je znao da je riječ tek o manifestaciji, Angjelinović je svjesno želio proliti krv da bi se u Beogradu mogao hvaliti kako je on umirio Zagreb, tvrdili su njegovi suvremenici Kad je predsjednica HNS-a Vesna Pusić javno prozvala Dražena Budišu i HSLS kao stranku koja "nastavlja politiku HDZ-a, manje je okrenuta promjenama, a više kontinuitetu HDZ-ove vlasti, poglavito kad je riječ o suradnji s Haaškim sudom i reakcijama na Deklaraciji o suradnji s tim sudom", predsjednik HSLS-a Budiša upozorio je gospodu Pusić "da se ne zna nositi s vlastitim uspjehom i uspjehom njene stranke", preporučivši jos malo više samokontrole, kazavši da je nakon zagrebačkih izbora pokazala dvije ružne osobine - nezajažljivost i neobjektivnost. Na kraju kratkog odgovora Budiša je priprijetio Vesni Pusić: "Nastavimo li ovu polemiku, a mislim da nam nije u interesu, detaljnije ću progovoriti o profilu stranke koja se zove Hrvatska narodna stranka."

Novinari su pokušali odgonetnuti na sto je Budiša mislio tim upozorenjem. On sam nije se dalje izjašnjavao, a izvori iz te stranke sugerirali su jugoslavensko ishodište Vesne Pusić, a poglavito na političku ulogu njezina djeda dr. Grge Budislava Angjelinovića, vrlo značajne osobe u političkom zivotu Hrvatske u prvoj polovici 20. stoljeća.

Pravaš i orjunaš

O čemu je zapravo riječ i tko je bio dr. Grga Angjelinović? Bibliografski leksikon bilježi i da je publicist i političar dr. Grga Budislav Angjelinović rođen na Hvaru 1886. Studirao je pravo u Zagrebu, Pragu i Lavovu, a doktorirao je u Zagrebu i Lavovu. U Zagrebu je završio i studij povijesti i zemljopisa. U to doba bio je aktivni član Hrvatske strake prava koju je vodio dr. Ante Starčević. Na Zagrebačkom sveučilištu bio je predsjednik starčevićanske omladine i zajedno s Franom Galovićem pokrenuo je list Mlada Hrvatska. Kao odvjetnički pripravnik kod dr. Ante Trumbića u Zadru i Splitu uređivao je list 'Hrvatska

Kruna' i bio glasovni tajnik HSP-a za Dalmaciju.

Zbog protuaustrijskog govora u Kosovu kod Knina pri proslavi Kosovske bitke, u Zadru je 1915. osuđen na tri godine strogog zatvora. Dvije godine kasnije austrijske vlasti ga, po kazni šalju u vojsku u Beč. Svršetkom rata i nakon opće amnestije svih zatvorenika, vraća se u Zagreb i uređuje list 'Hrvatska država' koju izdaje frakcija Stranke prava (Milinovci), a koja se zalaže za narodno ujedinjenje svih slavenskih naroda.

Pokrenuo je ideju za stvaranje Narodnog vijeća SHS i 1918. postao njegov tajnik, a zatim povjerenik Sekcije za organizaciju i agitaciju, a 28. 10. 1918. imenovan je za povjerenika za javni red i sigurnost u Zagrebu. U toj funkciji organizirao je gušenje pobune 53. i 25. pukovnije u Zagrebu. Više je puta biran za narodnog poslanika za Skupštinu u Beogradu. Izborom za poslanika u beogradsku Skupštinu prestaje biti članom Hrvatske stranke prava koju napusta 1919. i pristupa Demokratskoj stranici Ljube Davidovića u kojoj ostaje do 1928. Kasnije je osnovao Jugoslavensku nacionalnu stranku.

Nakon atentata na Stjepana Radića u Narodnoj skupštini u Beogradu 20. 6. 1928., Anđelinović je imenovan ministrom građevina u vladi dr. Andreja Korošca. Nakon uvodenja šestosiječanjske diktature 1929. imenovan je za opunomoćenog ministra i izvanrednog poslanika u Pragu, a poslije u Becu.

Do travanjskog sloma Kraljevine Jugoslavije često je mijenjao ministarske ili veleposlaničke dužnosti, a u travnju 1941. s raspadom Jugoslavije, Anđelinović bježi u inozemstvo i priključuje se četnickim političkim krugovima. Zabilježeni su podaci da je tijekom ratnih godina 1942. i 1943. pisao tekstove u kanadskom Srpskom glasniku i četnickom listu 'Novosti'.

Danijel Crljen bio je uvjeren da je Anđelinović bio pripadnik Masonske lože koja je zagovarala Jugoslaviju.

Smrtonosna paljba

Najzanimljiviji dio biografije dr. Grge Budislava Anđelinovića je gušenje pobune hrvatskih vojnika 5. prosinca 1918. na Trgu bana Josipa Jelačića, te suradnja s četnicima tijekom ratnih godina. Prosinačku pobunu koju je po zapovijedi dr. Grge Budislava Anđelinovića u krvi ugušila policija - mornari i srpski sokolovi - kasnije su svojatali i ustaše i partizani.

Evo kako te događaje opisuje povjesničar dr. Rudolf Horvat u knjizi 'Hrvatska na mučilištu': "Predsjedništvo Narodnog vijeća izdalo je 3. prosinca 1918. u Beogradu obavijesti da s 'danom 1. prosinca čitav naš narod slavensko-hrvatsko-srpski tvori jedinstvenu državu pod regencijom njegova kr. visočanstva prestolonasljednika Aleksandra'. U Zagreb je 2. prosinca 1918. došla prva vijest da je sinoć u Beogradu stvorena 'Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca'. Malobrojni svijet, koji je pristajao uz Svetozara Pribićevića, te koji je pod zaštitom policije već desetak dana vladao zagrebačkom "ulicom", počne odmah manifestirati po kavanama.

Značajna obitelj

Obitelj Anđelinović inače je poznata i značajna u političkom i javnom životu Hrvatske u prvoj polovici 20. stoljeća. Iz nje su potekli pravnik i publicist Berislav (glasoviti orjunaš i poznati policijski batinaš, op.a.), književnik Danko, liječnica Goroslava i pjesnikinja Smiljana. Dr. Grga Budislav djed je hrvatske političarke Vesne Pusić kojoj politički protivnici u današnjoj Hrvatskoj stidljivo žele spomenuti tamne mrlje iz obiteljske povijesti.

Suradnik popa Đujića

Tijekom rata Grga Anđelinović kao jugoslavenski orijentiran Hrvat, u makjavelističkom je duhu "priskako u pomoć pobjednicima", bio je suradnik četnickog vojvode popa Đujića i kanadskih četnika.

Bogdan Radica u knjizi "Hrvatska 1945." bilježi atmosferu u Šibeniku i donosi crticu o Anđelinovićevu povratku u Hrvatsku. Radica je 16. lipnja 1945. u svoj dnevnik zapisao: "U Šibeniku sam po treći put u očekivanju veze za Zagreb. Vecerao sam u menzi okruznog NOO... Jedan od prisutnih javlja da se vratio dr. Grga Anđelinović, bivsi ministar, i da je jako ostario. Vele da je u razgovoru s rukovodiocima kazao da im čestita sto su obnovili Jugoslaviju. Nije se vratio zbog komunizma, već zbog Jugoslavije! I komunistička Jugoslavija, samo da je Jugoslavija." To je posljednji javni zapis o dr. Grgi Anđelinoviću. Umro je u Splitu godinu dana kasnije. Sutradan su Pribičevićevi ljudi htjeli manifestirati ulicama, ali ih nije bilo dosta za pristojnu povorku. Dan kasnije provalili su u zagrebacke srednje škole, silom prekinuvši nastavu kako bi gimnazijalci manifestirali gradom za novu drzavu.

Zagrebački građani škripahu zubima, ne mogavši i doličnim načinom suzbiti ovu akciju. Bez ikakve potrebe izazvani su Hrvati da reagiraju na ovu manifestaciju. Reakcija je uslijedila još istog dana (5. prosinca 1918.) poslije podne, kada je oveći broj hrvatskih vojnika 25. i 53. pukovnije posao gradom manifestirati za hrvatsku republiku. Za njihovu je namjeru po svojim uhodama saznao dr. Grga Anđelinović, sef policije u Zagrebu. On je na neke kuće na Jelačićevom trgu smjestio oboružane vojnike (mornare) koji dočekase vojne manifestante. Doslo je do sukoba u kome su mornari lakoumno iz mašinskih pušaka s prozora dviju kuca (broj 6 i 21) pucali na vojnike i polaznike. Neki vojnici uzvratiše pucnjavu, ali - kako bijahu nezaštićeni na otvorenom trgu, brzo podlegose.

Službeni je izvještaj glasio da je u tome sukobu poginulo 13 ljudi (od toga 9 vojnika), a ranjeno 17 ljudi (od toga 10 vojnika). Radi tog krvoprolića zavladalo je u Zagrebu neopisivo ogorčenje kojemu ipak nitko nije smio javno dati izražanja, da ne bude uhapšen. Novine su morale šutjeti, da ih ne stigne sudbina pravaškog dnevnika "Hrvatska", kojemu je šef policije dr. Grga Anđelinović 4. prosinca 1918. zabranio daljnje izlazenje."

Razloge pobune sami vojnici kasnije su ovako objašnjavali: "U uzornom redu stupahu postrojbe u pravcu Jelačićevog trga uz ogromnu pratnju rodoljubnog građanstva. Naša je namjera bila proglasiti slobodnu hrvatsku republiku. Uz to se putem izražavalo veliko narodno ogorčenje protiv Srba povicima: "Dolje srpska dinastija! Dolje kralj Petar! Dolje srpski militarizam!"

Krvavi dan

Podjednako se klicalo slobodnoj Hrvatskoj, Stjepanu Radiću i hrvatskoj republici (...) Slavosrbi Pribičević, Drinković i Grga Anđelinović naniješe nama krvavi dan, koji smo jedini imali smjelosti i hrabrosti da govorimo u ime hrvatskog naroda, da opovrgavamo laž, i spletke i povijesno nasilje, te se usprotivimo sramoti koja je nanesena hrvatskom narodu. Netom stupismo na Jelačićev trg odmah se po nama prosula smrtonosna paljba, te je palo prvih par žrtava. Vođe nisu napustili vojnike, nego su, po tradiciji Hrvata, hladnokrvno prihvatili borbu na život i smrt, polegavši i uz nezaštićene strojopuške. U toj nejednakoj borbi život je izgubilo 14 Hrvata: Slavko Šćukanec, Sent Martoni, Miroslav Svoboda, Viktor Kolombar, Miloš Mrse, Mato Gašparević, Mijo Staničar, Stjepan Jureša, Josip Lupinski, Ferdo Varšec, Nikola Ivša, Dragutin Kostelc, Andro Martinko i Antun Tašnar-Jurčić."

"Riječ", Zagreb, br. 98. 30. travnja 1921., donosi govor dr. Grge Budislava Anđelinovića u beogradskoj Skupštini od 26. 4. 1921. u kojem je oštrim tonom napao hrvatsku pravašku politiku, kojoj je donedavno sam pripadao, da nerado gleda na ujedinjenu Kraljevinu SHS i da pokušava isprovocirati nove nerede u Hrvatskoj. "Ako bi Hrvatska jednog dana postala Irska, mi ćemo opet biti žandari", kazao je Anđelinović. Na to glas iz publike: "Vi u tome imate prakse." Na ovo je dr. Anđelinović progovorio o svojoj praksi u Zagrebu i pred skupštinskim poslanicima ponovio sto je to ucinio u Zagrebu:

"Ne spašavajte nas"

"Telefonski sam se obratio g. potpukovniku Simonoviću i g. Potpukovniku Antonijeviću da mi kao šefovi i delegati srpske vojske dodu u pomoć, jer ja neću moći da održim red u Zagrebu. G. Simonović je kazao: 'Ja nisam dobio akt o ujedinjenju, ja neću da prolivam hrvatsku krv, neću da se kaže da je ovde u Zagrebu brat Srbin pucao na brata Hrvata' (Pljesak u Skupštini). Gospodo, onda sam ja po svojoj dužnosti smatrao da treba prvi da počnem, smatrao sam da je to moja dužnost i ja se tim krvavim rukama, koje mi predbacuju gospoda od Hrvata, ponosim."

Dan kasnije u listu "Hrvat" objavljen je polemički tekst zagrebačkog gradonačelnika smijenjenog zbog hrvatskih stavova 1922. godine dr. Stjepana Srkulja: "Anđelinović kaže da je pobuna imala svrhu da opljačka grad, no g. Anđelinović je za pobunu znao 24 sata ranije i nije ništa ucinio da je spriječi. Na sudu je dokazano da ni o kakvoj pljački nije bilo riječi. Cilj nije bio da se sruši Narodno vijeće, pobunjenici nisu došli na Mrkov trg, nego na Jelačić plac manifestirati nezadovoljstvo Sporazumom s Beogradom. Anđelinović je znao za to. Očistio je Trg, na prozore rasporedio strojnice i čekao dolazak vojnika. Svjesno je želio proliti krv i da bi se u Beogradu mogao hvaliti kako je on umirio Zagreb."

Na takav Srkuljev istup, Anđelinović je odgovorio u projugoslavenskom listu "Riječ", ponovivši da se "tim krvavim rukama ponosi", te da bi mu Zagreb trebao biti zahvalan što ga je "po drugi put spasio od pljačke", na što mu je gradonačelnik Srkulj odgovorio: "Molim Vas, nemojte nas vise spašavati!"

[Pravaš]

1. Radimir Čačić, predsjednik središnjeg odbora HNS-a - izravna pogodba sa svojim građevinskim tvrtkama (pardon, ne de iure svojim - prenio ih je na ženu i odvjetnika) o gradnji određenih dionica autoceste. Sukob interesa utvrđen od strane saborskog Povjerenstva za sprječavanje sukoba interesa, nakon čega spomenuti slavodobitno uzvikuje: ''Kaaaaj? Pa nije bilo zakona!''. Prema objektivnim kriterijima, najgori oblik korupcije. Mali podsjetnik: Vjesnik on-line - Događaji

2. Srećko Ferenčak, glavni tajnik HNS-a - prodao zemljište za invalide u N.Zagrebu i okoristio se za 10 mil kn, savjesni borac za socijalna prava

3. Josip Posavec, župan Međimurske županije - sukob interesa po pitanju zapošljavanja svoje ljubavnice Dijane Marciuš kao zamjenice župana, muljaža oko financiranja predizborne kampanje za lokalne izbore (objašnjenje: ''uložio sam svoje novce jer sam vjerovao u uspjeh HNS-a''), izdavanje naloga za farbanje službenog automobila () bijele boje koji ne udovoljava protokolarnim propisima o crnoj boji službenih vozila (svojedobno udarna debilana središnjeg dnevnika), itd. Mali podsjetnik:

Međimurske novine - Josip Posavec je u sukobu interesa

4. Stjepan Mesić, predsjednik RH i bivši član HNS-a - malverzacije oko Našicecementa njegove NEXE grupe (pardon, ne de iure njegove, znamo da su HNS-ovci domišljati - ovaj put je riječ o kćeri)

[marinkoM8]

sva sreća da je hsp jedna poštena i nadasve uspješna stranka

[lamborghini]

HNS je meni zakon,uvijek im se dobro nasmijem

[Pravaš]

Marinkec znam je smešno kad si ograničen i kada imaš veću tjelesnu temperaturu od IQ - a. Ali ne brini, i ograničeniji su se prodali za normalne.

[marinkoM8]

a šta ću kad nisan u stranci čiji predsjednik je magistar

[Pravaš]

Ja ni u jednoj. A ti očito u nekoj čiji predsjednik nema fakultetsko obrazovanje jer po novom zakonu o akademskim i stručnim nazivima vss=magistar... a jadan

[sunka5]

Vrhunska tema...Još bolji postovi...

Jako mi se sviđa argumentacija...Baš je uvjerljiva...

[Pravaš]

Ne znam koju bi argumentaciju bolju od relevantnih presuda tijela Hrvatskog sabora htio.