Još o HFP-ovim i Polančecovim prevarama

[tonini]

Evo pročitajte i ovo o HFP-u i Polančecu. Već je ovo što rade sada isprobano, samo očito nije se reagiralo, nije bilo prid izborno vrime.

business.hr - Prodaja slična KIM-ovoj već je uspješno isprobana na privatizaciji Istre d.d.

[Casey]

Znaš šta ću ti reć- iman neki dojam da se događaju neke mutne stvari u tom HFP-u. Može bit da se i varam, al dojam je tu.

[Homesick]

Da ne politiziram i neargumentirano kritiziram, prenosim reagiranja na HFP iz drugih (kritički nabrijanih) medija:

Iako je po izbijanju afere „Maestro“ Sanader najavio hitno ukidanje HFP-a, to ne da se nije dogodilo, nego je HFP nastavio sa svojim radom i privatizacijama u stilu crnih devedesetih kada su milijunski vrijedne tvornice prodavane firmama s jednim zaposlenim. Upravo to se dogodilo nedavno i prilikom prodaje karlovačke mljekarske industrije KIM koja je prodana tvrtki Chemoderm s 2 (dva) zaposlena, a vlasnik joj je lokalni političar Ivan Šimić.
Tvrtka Cehmoderm nikad se nije bavila prehrambenom industrijom, dobit za 2004. godinu iznosi 1.000 eura, a zaposlenici su sam Ivan Šimić i njegov bratić, umirovljenik, kojeg se isplaćuje preko honorara. Chemoderm je navodno dobio kredit od 16,5 milijuna kuna za kupovinu KIM-a, no postavlja se pitanje kako tvrtka s dobiti od 1.000 eura i dva zaposlena, od kojih je jedan honorarac, može dobiti takav kredit?
Kako uopće netko u HFP-u može pomisliti prodati tvrtku vrijednu 16,5 milijuna kuna takvoj firmi? Da stvar bude još gora, sindikat je snažno bio protiv prodaje KIM-a Chemodermu, no ni to nije bio dovoljan argument HFP-u da se KIM ne prodaje. Kriminal u HFP-u očito ide dalje, a sve priče o slamanju kičme organiziranog kriminala iz dana u dan pretvaraju se u jednog običnog zmaja od papira.
Izvori informacija: Jutarnji list, Business.hr

SVI PREDSJEDNICI HFP-a Apostoli hrvatskoga kapitalizma - 7 gospodara privatizacije
Piše: Slavica Lukić , - „Globus“
Hrvatski fond za privatizaicju (HFP) utemeljen je na proljeće 1993. U trenutku osnivanja nitko nije slutio da je riječ o instituciji koja će postati simbol koruptivne privatizacije na prijelazu iz socijalizma u kapitalizma i rasprodaje golemog fundusa društvene imovine. Fondu je u travnju 1993. povjerena sudbina oko 3000 privrednih subjekata u Hrvatskoj koje je trebalo prevesti iz društvenog u privatno vlasništvo. U trenutku osnivanja Fonda prvi val privatizacije u Hrvatskoj već je bio obavljen.
Preteča Fonda bila je Agencija za restrukturiranje i razvoj, koju su od 1991. do travnja 1993. vodili Zdravko Mršić, potom Jurica Pavelić te kasniji premijer Zlatko Mateša. Na čelu HFP-a izmijenila su se sedmorica šefova. Šestorica su bila iz HDZ-a, a jedan iz vremena koalicijske Račanove Vlade. Kuriozitet je da je od sredine 2002. do kraja 2003. i povratka HDZ-a na vlast Fond vodio Krešimir Starčević, iz SDP-ove kvote, kao vršitelj dužnosti predsjednika te ustanove.
IVAN PENIĆ
(Od 11. ožujka 1993. do 7. lipnja 1995.)
Autor Pravilnika o dodjeli dionica bez naknade
Ivan Penić prvi je hrvatski ministar privatizacije i upravljanja imovinom. Na tu je dužnost postavljen 11. ožujka 1993., a smijenjen je 7. lipnja 1995, te je ubrzo potom preuzeo funkciju ministra unutarnjih poslova. No, i nakon odlaska iz Ministarstva privatizacije Penić je neko vrijeme ostao u toj problematici - kao predsjednik Upravnog odbora Hrvatskog fonda za privatizaciju, od 31. listopada do 19. prosinca 1996. Političku karijeru počeo je kao aktivist HDZ-a u Jaski, rodbinski povezan s obitelji pokojnog kardinala Alojzija Stepinca. Važio je za HDZ-ovca iz tzv. zagorske struje, bliske Kaptolu. U svibnju 1990. HDZ pobjeđuje na lokalnim izborima u Jaski, i ona postaje prva općina u kojoj je formirana demokratski izabrana vlast. Penić preuzima dužnost predsjednika općinskoga Izvršnog vijeća, a jedan od njegovih prvih političkih poteza jest imenovanje dr. Franje Tuđmana i uzoritog kardinala Franje Kuharića počasnim građanima. Osim što je kao ministar privatizacije sudjelovao u pisanju problematičnih zakona, Penić je autor i potpisnik i kontroverznih pravilnika o istoj materiji, pa tako i "Pravilnika o dodjeli dionica bez naknade", po kojem je provedena druga problematična privatizacija - ona kuponska. Kao ministar unutarnjih poslova ostat će upamćen po izjavama iz 1997.: "U Hrvatskoj nema organiziranog kriminala" i "U Hrvatskoj je bilo više požara nego mafijaških ubojstava" te po neispunjenom obećanju: "Ući ćemo u trag novca nestalog iz Dione i Tiska..." Još se pamte i njegovi demantiji na pritužbe zbog masovnog prisluškivanja oporbe i novinara. Nalozi koje je potpisivao zajedno s pomoćnikom za tajne službe Ivanom Brzovićem sve do 2000. otkriveni su nakon dolaska demokratske koalicije. Član je uprave Centra za vozila RH i Središnjeg odbora HDZ-a. Od novog saziva Hrvatskog sabora nije više zastupnik te stranke, u kojoj je obavljao i dužnost člana Odbora za unutarnju politiku i nacionalnu sigurnost. Hrvatski sindikalisti i dalje ga optužuju za sumnjive privatizacije u turizmu, duhanskoj industriji, bankarstvu, a povremeno se pojavljuje kao svjedok na ročištima za procese u "kriminalnoj privatizaciji"...
MILAN KOVAČ
(Od 7. lipnja 1995. do 19. prosinca 1996.)
Najbliži suradnik Gojka Šuška
U vrijeme kad je imenovan za predsjednika HFP-a Milan Kovač bio je jedan od najbližih suradnika tadašnjeg ministra obrane Gojka Šuška, s kojim su ga vezale snažne zemljačke veze. Rodom iz Hercegovine, po zavičajnoj liniji bio je blizak i s Ivićem Pašalićem i kasnijim šefom SZUP-a Ivanom Brzovićem. Od samog utemeljenja HDZ-a bio je jedan od najznačajnijh HDZ-ovih ljudi zadužen za financije. Sadašnji predsjednik Republike Stjepan Mesić često ga je javno podbadao zbog torbe iseljeničkog novca koju je početkom 90-ih, navodno, uspio izgubiti na putu od zagrebačkog aerodroma do stranačke središnjice. U drugoj polovici 90-ih, nakon odlaska s čela HFP-a, Kovač je bio ministar privatizacije te ministar za odnose s Federacijom BiH u Matešinoj Vladi. Na trećesiječanjskim izborima nosio je HDZ-ovu listu za dijasporu, a nakon Pašalićeva izbacivanja iz HDZ-a, još kao saborski zastupnik, pridružio se njegovu Hrvatskom bloku. Nakon 2000. bio je svjedok obrane u haškom postupku Tuti Naletiliću i revni obilježavatelj memorijala Gojka Šuška.
TOMISLAV DRUŽAK
(Od 15. siječnja 1997. do 15. listopada 1998.)
Pašalićev odani izvršitelj
Naslijedio je Milana Kovača na dužnosti predsjednika HFP-a. U vrijeme dolaska na čelo HFP-a bio je dio sivoga, bezimenog srednje rangiranoga HDZ-ova kadra. Postavljanje anonimnog stranačkog poslušnika u jednu od najznačajnijih fotelja u državi iznenadilo je mnoge u tadašnoj vladajućoj stranci. U vrijeme sve većeg raslojavanja u HDZ-u bila je to brutalna demonstracija Pašalićeve tek izborene unutarstranačke moći i zvučna pljuska tadašnjem tehnokratu na čelu Vlade Zlatku Mateši. Naime, Družakov izravni politički mentor i zaštitnik čitav niz godina bio je Ivić Pašalić. Družak je Pašaliću, baš poput svojih prethodnika Penića i Kovača, omogućavo snažan utjecaj na niz privatizacijskih procesa. Nakon nepune dvije godine na čelu Fonda i Družak je jednako kao i Penić službovao na najosjetljivijim punktovima tadašnjeg režima. Nakon odlaska iz HFP-a u listopadu 1997. imenovan je pomoćnikom ministra unutarnjih poslova za kadrovska i pravna pitanja, a početkom 1999. došao je na čelo HIS-a umjesto Miroslava šeparovića, koji je dao ostavku. Nakon pola godine na toj dužnosti imenovan je za pomoćnika ministra obrane. Karijere Družaka i Penića svjedoče da je HDZ u to doba nadzor nad privatizacijom, tajnim službama, policijom i vojskom povjeravao jednim te istim stranačkim kadrovima koje nisu krasila specifična stručna znanja, nego odanost, poslušnost i potpuna diskrecija prema stranačkim zaštitnicima. Protiv Družaka i njegova nasljednika na čelu HFP-a Stipe Hrkaća vođen je sudski postupak zbog optužbi da su štetnim ugovorima oštetili Fond za 3,4 milijuna kuna, ali ih je Općinski sud u Zagrebu u ožujku ove godine oslobodio. Nakon povratka HDZ-a na vlast Družak je 2005. imenovan za glavnog tajnika Hrvatskog autokluba (HAK). U javnost je dospio pošto ga je predsjednik Auto-moto društva "Siget" Damir Škaro optužio za podmetanje požara pod auto. Družaka, očito, treba shvatiti ozbiljno kad kaže da mu je najdraža filmska rečenica ona koju je u filmu "Terminator" izrekao Arnold Schwarzenegger, a koja glasi: "I'll be back."

Homesick: „O ostalim predsjednicima čitajte u „Globusu“ ili potražite link.“

[tonini]

Pravi autor: Casey

Znaš šta ću ti reć- iman neki dojam da se događaju neke mutne stvari u tom HFP-u. Može bit da se i varam, al dojam je tu.

Evo drago mi je da si i ti slažeš jednom sa mnom, a uvjerenja sam da oboje volimo ovu Hrvatsku, samo ja sam kritičniji prema vlasti od tebe, a i ti imaš neke stavove koje ja poštujem, više čemo doprinjeti boljitku u Hrvatskoj ako smo kritični i smognemo hrabrosti čak i za uperit prstom i imenovat onog tko nam zagorčava život, nego slipo branit neku ideju koja samo donosi korist manjini a ostalima probleme.

[branja]

Pravi autor: tonini

Evo drago mi je da si i ti slažeš jednom sa mnom, a uvjerenja sam da oboje volimo ovu Hrvatsku, samo ja sam kritičniji prema vlasti od tebe, a i ti imaš neke stavove koje ja poštujem, više čemo doprinjeti boljitku u Hrvatskoj ako smo kritični i smognemo hrabrosti čak i za uperit prstom i imenovat onog tko nam zagorčava život, nego slipo branit neku ideju koja samo donosi korist manjini a ostalima probleme.

Slažem se

[anthlon]

Stislo Vladu!
Treba pronaći novi učinkovitiji način upravljanja državnom imovinom.
Obećao nam to premijer napraviti još prije mjesec dana, a u međuvremenu samo nove afere.

A izbori se bliže!

Net.hr

ZAGREB - U hrvatskoj Vladi još ne znaju hoće li i kako ukinuti Hrvatski fond za privatizaciju te na koji će način država ubuduće upravljati svojom imovinom, piše Jutarnji list.

Zbog brojnih dvojbi oko uvođenja novog modela upravljanja državnom imovinom, ali jednako tako i zbog činjenice da je do izbora ostalo samo tri mjeseca, i u Vladinim krugovima pojavila se dvojba treba li uopće sada ići u proces ukidanja Fonda.

Problem je u tome što je premijer nakon akcije Maestro obećao brzu odluku o ukidanju Fonda, a sada se pokazuje da novi model upravljanja državnom imovinom nije moguće uspostaviti preko noći.

[tonini]

anthlon sve i ništa se može razrješiti,
bitna je volja, a volje očito nema osim objavljivanja u javnosti i čavrljanja po TV-u. Očito je da se izgubila busola u izjavama i samoj realnosti situacije, problema, koji muči Hrvatsku več pa skoro dva desetljeća.

[Casey]

Pravi autor: tonini

Evo drago mi je da si i ti slažeš jednom sa mnom, a uvjerenja sam da oboje volimo ovu Hrvatsku, samo ja sam kritičniji prema vlasti od tebe, a i ti imaš neke stavove koje ja poštujem, više čemo doprinjeti boljitku u Hrvatskoj ako smo kritični i smognemo hrabrosti čak i za uperit prstom i imenovat onog tko nam zagorčava život, nego slipo branit neku ideju koja samo donosi korist manjini a ostalima probleme.

Ja se često slažem sa tobom, možda postoje neke sitnice oko kojih nam se razlikuju mišljenja, al na sitnice se ne valja obazirati.
Ja neman nekog posebnog razloga biti kritičan prema vlasti, kritičan sam prema sebi. Primjerice, ja ako kažem da su Kutle i Škegro kriminalci, onda ću bit toliko ozbiljan da dam nekakve argumente. Ako imam argumente, moja je dužnost obznaniti ih pravosuđu. Ako pravosuđe svjesno odbacuje moje argumente, onda ne provodi zakon i time mene prisiljava na borbu. Izlazim na ulicu i borim se protiv tiranije (smatram da je moja dužnosti borba protiv tiranije).
Sve osim navedenog bi se dalo sažeti u jednu izreku: "Psi laju, karavane prolaze."

[sunka5]

Pravi autor: Casey

Ja se često slažem sa tobom, možda postoje neke sitnice oko kojih nam se razlikuju mišljenja, al na sitnice se ne valja obazirati.
Ja neman nekog posebnog razloga biti kritičan prema vlasti, kritičan sam prema sebi. Primjerice, ja ako kažem da su Kutle i Škegro kriminalci, onda ću bit toliko ozbiljan da dam nekakve argumente. Ako imam argumente, moja je dužnost obznaniti ih pravosuđu. Ako pravosuđe svjesno odbacuje moje argumente, onda ne provodi zakon i time mene prisiljava na borbu. Izlazim na ulicu i borim se protiv tiranije (smatram da je moja dužnosti borba protiv tiranije).
Sve osim navedenog bi se dalo sažeti u jednu izreku: "Psi laju, karavane prolaze."

Ma odlična priča. Ali nažalost samo priča. U praksi se to gotovo u pravilu NE događa. Pogotovo kada je pretvorba i privatizacija u pitanju. Naime, mnoge stvari u toj zloglasnoj privatizaciju su bile po zakonu, tj. oni su sami sebi narihtali zakone pa ispada su sve radili po zakonu...

P.S. Inače, što ti smatraš tiranijom? Kako definiraš tiraniju?

[Casey]

Pravi autor: sunka5

P.S. Inače, što ti smatraš tiranijom? Kako definiraš tiraniju?

Smatram da čovjek ima neka prava koja su mu neotuđiva i koja su iznad interesa države. Onog trenutka kad vlast ta prava povrijedi, onda to više nije vlast nego tiranija. Nažalost, tiranija ne poznaje govor argumenata, njoj je nasilje itekako razumljivije, ali pojedinac u slučaju tiranije i razmatra nasilje i riskira život jer i bez borbe on živi "ž" od života.
Sunka5, još me jedna stvar razočarala- smatram da ne postoji nekakva socijalna osjetljivost kod mladih (ponajviše studenata), koji su u prošlosti bili okidači velikih revolucija. To je velika šteta. Ne mislim tu da studenti moraju linčovati Škegru ili Polančeca, nego nema reakcija ni onda kada se donose odluke direktno vezane uz studente.